< | prosinac, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
modro nebo i bijeli oblačić Bura! Bura je prava stvar! Pročisti dušu i čovika, otpuše onu buđavost juga. Evo jutros grad miriše, miriše ljudi moji. Sve je suvo, čisto, nigdje ni traga onoj gnjilosti juga. Nađeš si neki osunčani kantunić između zgrada, pročišćen i bez puno promaje, pa lipo upijaš sunce, akumuliraš toplinu, ka´solarna ploča, ma ka´dalmatinska gušterica A u zraku kako ti bura donese - miris drva. Pa u nosnicama ćutiš onu slatkoću česmine, smrike, dikod i onog kržljavog dalmatinskog hrastića, ovisi di je ko uspija iz svoje ili tuđe ogradice potajice posić´ Loži se loži, al´onaj bili dim i prije nego palucne na vrh dimnjaka odnese vitar put modrog Pelješca, pa nad morem leti, lice mu bridi. Divota! Od gušta radim osmice Da-da, osmice. Ka´ i one dvi mušice šta uvik usrid sobe točno ispod lustera ganjanju jedna drugu u krug i prave osmice. Ka´ i pčele šta plesom označavaju put. Pod suncem plešem osmice i baš mi je lipo |