modro nebo i bijeli oblačić
Bura! Bura je prava stvar! Pročisti dušu i čovika, otpuše onu buđavost juga. Evo jutros grad miriše, miriše ljudi moji. Sve je suvo, čisto, nigdje ni traga onoj gnjilosti juga. Nađeš si neki osunčani kantunić između zgrada, pročišćen i bez puno promaje, pa lipo upijaš sunce, akumuliraš toplinu, ka´solarna ploča, ma ka´dalmatinska gušterica A u zraku kako ti bura donese - miris drva. Pa u nosnicama ćutiš onu slatkoću česmine, smrike, dikod i onog kržljavog dalmatinskog hrastića, ovisi di je ko uspija iz svoje ili tuđe ogradice potajice posić´ Loži se loži, al´onaj bili dim i prije nego palucne na vrh dimnjaka odnese vitar put modrog Pelješca, pa nad morem leti, lice mu bridi.
Divota! Od gušta radim osmice Da-da, osmice. Ka´ i one dvi mušice šta uvik usrid sobe točno ispod lustera ganjanju jedna drugu u krug i prave osmice. Ka´ i pčele šta plesom označavaju put. Pod suncem plešem osmice i baš mi je lipo
Post je objavljen 08.12.2008. u 11:57 sati.