MODESTI BLEJZ

Ovaj virus posebno preferira populaciju politikus domestikus ali se prelijeva i na njima bliske vrste bića. Prvi oboljeli je kako i priliči prvom čovjeku u Vladi bio naš voljeni Facebook Premijer i Doktor DrIvo koji je rekao -doduše iz usta personalnog ministra gospodarstva i financijske krize Šukija Brkatog (jer iz tuđih usta uvijek je slađe, pitajte Mićka Jedi Mi Iz Usta)- stegnite remen, pa je rekao da to nije rekao i zagrizao bananu. Dijagnoza? Definitivno prvi oboljeli od opakog virusa – Ja to nisam rekao. Sezona je dakle otvorena.
Potom je, kao i uvijek kaskajući za Premijerom ali dosadan kao ćimavica, obolio i prvi čovjek u državi naš voljeni El Prezidente Stipe Vicmaher koji je neukusno pokazujući klasične simptome teško oboljelog rekao da možemo štedjeti i na braniteljskim pogrebima, da bi zatim samog sebe porekao riječima - Ja to nisam rekao. Mislim da sada već hvatate progresiju ove opake bolesti.
Sljedeća žrtva virusa Ja to nisam rekao je prvo rekla/lažno objedila (pozivajući se na pouzdane izvore!? tc-tc opet druga usta) kapetana Laptala da je trgovao drogom da bi naravno sada friško razotkriven bahato rekao - Ja to nisam rekao i Se´bum vas tužil! Iako je to što je Čiča Čičko rekao - čitalo pola države. Ali Ja to nisam rekao virus je vrlo tvrdokoran pa ne dopušta odstupanja čak i kad je istina evidentna, medicinski je dokazano da samo izaziva neugodne nuspojave kao što su prepotencija, bezobrazluk i bahatost.

Da se ukratko podsjetimo, nakon što je u grčkoj luci na brodu kapetana Laptala među paletama zapakiranih banana pronađena droga, grčka policija zatvara njega i njegova dva časnika u zatvor do suđenja. Sam početak suđenja se zatim nenormalno dugo čeka, a Kapetan i časnici dotle gule u grčkom zatvoru. Grčko pravosuđe napokon održava opet nenormalno ali ovaj put nenormalno kratak/ekspresan postupak na kojem dva Kapetanova časnika bivaju oslobođena krivnje, ali zato Kapetana osuđuju na 14 godina robije na osnovu tzv. - zapovjedne odgovornosti, to jest blago rečeno nepostojećih dokaza, izmišljenih nagađanja i sve u svemu kontroverznih metoda tumačenja prava i pravde. Jer čak je i blentavima bilo jasno da se ovdje radi o potpuno nevinom čovjeku i u najmanju ruku čudno konstruiranoj optužnici.

Tko se rata i redukcija sjeća (a jučer smo se s poštovanjem osvrnuli na jednu tužnu obljetnicu) zna da se bez struje može, ali bez vode – nikako! Za piće si još vodu i kupiš, ne kuvaš brate ništa u vodi - nego pržiš i samo pržiš, vlažnim se maramicama oplahneš pod pazuho da ne tjeraš ljude, u kantama tegliš more za WC (nahebo si ako si u neboderu), ali higijena joj higijena… pati majkumu, pati!
Trenutno bih prihvatila i vodu onečišćenu uljnim, gorivim i bilokakvim mazivima ko´ ona u Slavonskom Brodu - samo da mi proradi vodokotlić Kako je ono Richard III. arlaukao: Vodu, vodu - kraljevstvo za vodu!?!

I da naglasim za sve nevjerne Tome – moja djeca nisu djeca bogatih roditelja. Stoga čarape pune love na kojima ne ležim sigurno nisu razlog zbog kojeg me ova nova Vladina idiotarija takla u žicu. Ovo stanje u kojem smo svi skupa ne može se više čak nazvati ni srednjim osiromašenim slojem, ali ako smo siromašni nismo budale!

Naš Premijer bi htio i ovce i novce pa onda malo piški malo kaki. Da ne ispadne šonja, političkom demagogijom i metodom mrkve i batine hrvatskoj javnosti želi pokazati odlučnost/mišice u ophođenju sa svjetskom recesijom - pa trenira strogost na ministru beskičmenjaku koji mu se ne usuđuje hebat majku i na resoru u kojem se apsolutno nema šta kresati.
To jest kad je nakon prvotne ideje o potpunom ukidanju besplatnih udžbenika uvidio da se ipak zaletio – dovinuo se nekom kvazimodo polu-rješenju – da se ukidaju besplatni udžbenici ali ipak samo bogatima. Kao da to poljepšava njegovu grešku. Populus bi opet mudro rekao – nije govno nego se pas… A uostalom i previše podsjeća na tipične poteze vladajućih (čitaj: bilo kojih) kad im je potreban nekakav opći krivac (čitaj: komunjara, Hercegovac, Srbin, Haag…) u ovom slučaju Bogataš, kao ujediniteljska meta niskih strasti širokih masa.
Ivo tupisone, gospodarstvo ne propada zbog besplatnih udžbenika, nego zbog nedostatka sposobnih to jest obrazovanih koji bi ga pokrenuli. Ali Premijer to zna, jer sad dolazimo do poante u cijeloj ovoj priči, Premijer zna da u ovako delikatnim situacijama može biti samo - ili svi ili nitko. Ili svi plaćaju ili ne plaća nitko. Sve drugo vodi u dodatno raslojavanje. Premijer to zna i stoga cijeli ovaj promašeni spektakl štednje služi samo mazanju očiju, u kojem on baci kost, nekim kontroverznim potezom izazove svađe među sindikatima i populusom, stvori još veći jaz između bogatih i siromašnih i onda Divide Et Impera – radi što ga volja.
No ajmo samo na tren pretpostaviti da se ovaj suludi, za niske strasti potičući i u suštini diskriminirajući plan i provede, ajde zamislimo to pa si postavimo neka pitanja…
S obzirom da je u ovoj državi odavno zaživio Pokojnikov plan o 200 bogatih obitelji, baš me zanima koliki je to postotak bogatih roditelja odnosno dječice u cijeloj državno-obrazovnoj populaciji Hrvatske koji bi te udžbenike plaćali i koliki bi to bijedan harač/ušteda bio? Sigurno ne spomena vrijedan i sigurno ne dostatan za spas propadajućeg gospodarstva.
Reci mi Premijeru, a kako bi ti tu djecu odvojio? Kojim zakonom bi to opravdao? Kako bi ih markirao? Kako bi ih obavijestio da su oni ti bogati koji su dužni plaćati dok njihovi siromašni školski kolege nisu? Tko bi ih obavijestio i gdje? Profesori u učionicama? Kako bi uostalom taj namet naplaćivao? Kako bi ga kontrolirao? Kako recimo neplaćanje – kažnjavao? Oduzimanjem udžbenika ergo diskriminacijom djece, jer materijalni status roditelja a ne djeteta određuje tko smije a tko ne smije imati besplatan udžbenik? Ergo oduzimanjem prava na obrazovanje?
Ovako postižeš samo jedno - u ionako kastiranom (da ne kažem kastriranom) i podijeljenom hrvatskom društvu ti stvaraš novi sloj parija i to među najnevinijima, među - djecom. Ma bravo Premijeru.
On misli oduzimanjem slatkiša spasiti državu Već vidim kako po kantunima zaskaču djecu iz vrtića i prevrću im džepove. Pih! Puno će postići.

Ma koji je vrag sa tim nagradnim igrama u predblagdanskom periodu?! Ponekad mi se čini da tempirano eksplodiraju baš kao novogodišnji vatromet. Šta nas bidne osiromašene više pilaju s time?! Kao da neće ovom narodu dovoljno iscijediti kojekakvim kičastim blagdanskim đinđuvama nego nam još povrh toga podvaljuju i nagradne igre.
Pa Večernjakova velika nagradna igra, pa velika nagradna igra Tiska i Slobodne Dalmacije na svim kioscima Tiska i Slobodne Dalmacije, pa nagradna igra Dorina čokolade, pa Kerum-Konzum-Studenac-Merkator-Lidl-CBA-SBA-CIA-KGB-Mossad i ine nagradne igre trgovinskih lanaca, pa kupi samo deset proizvoda i skupljaj račune, pa skupi samo pet omota čokolade, pa posrči samo deset juha, pa natrackaj samo sto kemijsko sumnjivih kozmetičkih preparata na facu, pazuh i međunožje, pa samo igraj i osvoji, pa samo potroši toliko i toliko, pa ovo pa ono… i osvojit ćeš – auto jer auto je najčešće, namješten stan s garažom u Zagrebu naravno jer nedajbože da bi stan bio u Imotskom a garaža u Docima, skijanje u Alpama-Andama-Pirenejima-Kilimandžaru-Himalaji-sa-Šerpama nikako na Dinari-sa-Matom-Antom-Stipom-u-čergama, nenamješten stan, kuhinju, frižider, kauč, veš-mašinu, špaker, plazmu, usisivač, štednu žarulju, podmetače za pivo, pregaču i nezaobilazni set kuhinjskih noževa.
Jedina nagradna igra koje se s radošću uvijek sjetim je vječna Podravkina nagradna igra Čokolino-medo Lino u kojoj skupljaš mediće i onda uvijek dobiješ Lino kalendar za djecu i odrasle. Ali i to je pucanje na djecu (i one koji u duši vječno ostaju djeca), kužite.

Demonstracije za građanska prava i protiv rasne diskriminacije crnoga stanovništva u SADu kulminirale su 28.kolovoza 1963. u ˝maršu na Washington˝. Pred više od 100.000 pristaša pokreta za građanska prava Martin Luther King održao je svoj poznati govor I have a dream:

˝Danas vam kažem, prijatelji dragi, unatoč teškoćama danas i sutra, imam san. To je san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu. Imam san da će se jednoga dana ova nacija uzdići i živjeti prema pravom značenju svoga creda: ´Smatramo ovu istinu samu po sebi razumljivom da su svi ljudi jednako stvoreni.´
Imam san da će jednoga dana na crvenim brežuljcima Georgije ovi sinovi prijašnjih robova i sinovi prijašnjih robovlasnika moći sjediti zajedno za bratskim stolom. Imam san da će se jednoga dana čak i država Mississippi, država koja je izgorjela u vrućini nepravde i ugnjetavanja, promijeniti u oazu slobode i pravde.
Imam san da će se jednoga dana uzdići svaka dolina, a svaki brežuljak i brdo spustiti. Gruba će se mjesta izgladiti, a neravna izravnati. I uzvišenost Gospodina postat će očita i sve će što živi to vidjeti. To je naša nada.
S tom vjerom vraćam se na Jug. S tom vjerom bit ću sposoban iz brda očaja isklesati kamen nade, s tom vjerom bit ćemo sposobni pretvoriti kreštavi nesklad u našoj naciji u predivnu simfoniju bratstva. S tom vjerom bit ćemo sposobni raditi zajedno, moliti zajedno, boriti se zajedno, ići u zatvor zajedno, trpjeti zajedno za slobodu – znajući da ćemo jednoga dana biti slobodni.˝