MODESTI BLEJZ

I da naglasim za sve nevjerne Tome – moja djeca nisu djeca bogatih roditelja. Stoga čarape pune love na kojima ne ležim sigurno nisu razlog zbog kojeg me ova nova Vladina idiotarija takla u žicu. Ovo stanje u kojem smo svi skupa ne može se više čak nazvati ni srednjim osiromašenim slojem, ali ako smo siromašni nismo budale!

Naš Premijer bi htio i ovce i novce pa onda malo piški malo kaki. Da ne ispadne šonja, političkom demagogijom i metodom mrkve i batine hrvatskoj javnosti želi pokazati odlučnost/mišice u ophođenju sa svjetskom recesijom - pa trenira strogost na ministru beskičmenjaku koji mu se ne usuđuje hebat majku i na resoru u kojem se apsolutno nema šta kresati.
To jest kad je nakon prvotne ideje o potpunom ukidanju besplatnih udžbenika uvidio da se ipak zaletio – dovinuo se nekom kvazimodo polu-rješenju – da se ukidaju besplatni udžbenici ali ipak samo bogatima. Kao da to poljepšava njegovu grešku. Populus bi opet mudro rekao – nije govno nego se pas… A uostalom i previše podsjeća na tipične poteze vladajućih (čitaj: bilo kojih) kad im je potreban nekakav opći krivac (čitaj: komunjara, Hercegovac, Srbin, Haag…) u ovom slučaju Bogataš, kao ujediniteljska meta niskih strasti širokih masa.
Ivo tupisone, gospodarstvo ne propada zbog besplatnih udžbenika, nego zbog nedostatka sposobnih to jest obrazovanih koji bi ga pokrenuli. Ali Premijer to zna, jer sad dolazimo do poante u cijeloj ovoj priči, Premijer zna da u ovako delikatnim situacijama može biti samo - ili svi ili nitko. Ili svi plaćaju ili ne plaća nitko. Sve drugo vodi u dodatno raslojavanje. Premijer to zna i stoga cijeli ovaj promašeni spektakl štednje služi samo mazanju očiju, u kojem on baci kost, nekim kontroverznim potezom izazove svađe među sindikatima i populusom, stvori još veći jaz između bogatih i siromašnih i onda Divide Et Impera – radi što ga volja.
No ajmo samo na tren pretpostaviti da se ovaj suludi, za niske strasti potičući i u suštini diskriminirajući plan i provede, ajde zamislimo to pa si postavimo neka pitanja…
S obzirom da je u ovoj državi odavno zaživio Pokojnikov plan o 200 bogatih obitelji, baš me zanima koliki je to postotak bogatih roditelja odnosno dječice u cijeloj državno-obrazovnoj populaciji Hrvatske koji bi te udžbenike plaćali i koliki bi to bijedan harač/ušteda bio? Sigurno ne spomena vrijedan i sigurno ne dostatan za spas propadajućeg gospodarstva.
Reci mi Premijeru, a kako bi ti tu djecu odvojio? Kojim zakonom bi to opravdao? Kako bi ih markirao? Kako bi ih obavijestio da su oni ti bogati koji su dužni plaćati dok njihovi siromašni školski kolege nisu? Tko bi ih obavijestio i gdje? Profesori u učionicama? Kako bi uostalom taj namet naplaćivao? Kako bi ga kontrolirao? Kako recimo neplaćanje – kažnjavao? Oduzimanjem udžbenika ergo diskriminacijom djece, jer materijalni status roditelja a ne djeteta određuje tko smije a tko ne smije imati besplatan udžbenik? Ergo oduzimanjem prava na obrazovanje?
Ovako postižeš samo jedno - u ionako kastiranom (da ne kažem kastriranom) i podijeljenom hrvatskom društvu ti stvaraš novi sloj parija i to među najnevinijima, među - djecom. Ma bravo Premijeru.
On misli oduzimanjem slatkiša spasiti državu Već vidim kako po kantunima zaskaču djecu iz vrtića i prevrću im džepove. Pih! Puno će postići.