< | travanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Kako je ovih dana u svijetu jako popularno tražiti trudne muškarce, došla sam do zaključka da ni mi Rvati ne smijemo zaostajati. Prvi trudni rvacki kandidat kojeg pronađoh onako odoka je ni više ni manje nego svima znani Pukanić zvani Puki. Sad vam moram pojasniti kako sam došla do ovog briljantnog zaključka Naime, čim je Puki u vlastitom stanu pronašao kokain loše kvalitete (a tko ga je kušo´?) i u napadu poštenja o tome susretljivo obavijestio policiju te nesebično optužio svoju suprugu, ja sam odmah znala da je Puki u blaženom stanju. Jer kao u vicu o materi koja za vlastitu kćer kaže da je trudna ´samo malo´, tako je i Puki opoštenivši se u vlastitom stanu zapeo ´samo o kokain loše kvalitete´. A kako u Pukijevo poštenje ne sumnjam i uopće ne smatram da je licemjerni lažljivac - zaključih da je čovjek trudan, najmanje drugo tromjesečje. Jer kao što je mater pred alapačama ´uspjela´ smanjiti ćerinu trudnoću, tako je i Puki lošom kvalitetom kokaina ´uspio´ pred Rvatima umanjiti činjenicu da u stanu drži kokain (moš´ mislit), jer božemoj to je samo kokain loše kvalitete pokvaren kao pokvareni Tic-Tac ili kao pokvareni novinar A svi znamo da je posve normalno u špajiziti držati šećer, brašno i malo šmrlje – glavno da je bijelo (Kao što DrIvo Premudri bubnuše i živ na čelu HDZa und države ostaše: Glavno da je narod sit! Tako je Premijeru - jebeš obrazovanje, kulturu i ostale tekovine civilizacije) Iako i dalje stojim pri onoj da me oko cijele mučne afere Pukanić ne zanima ama baš ništa -skužajte mi što ih uopće spominjem- bilo je pomalo teško izbjeći informacije koje su po Stipinoj iskakale iz svake paštete (uz svesrdnu pomoć novinarskih lešinara tipa Hrge, za koju je Ćićo jednom genijalno rekao da je ona mlado od Hloverke), a samim time bilo je i pomalo teško ne biti uvučen u svima nametnutu dotičnu sapunicu. Velim, primite moju duboku izvinjotinju još jedanput, ali fenomen trudnog Rvata nije smio proći nezapaženo I kad već govorimo o fenomenima, Barbara, Barbara široka boka svakim danom postaje sve sličnija Branki Šeparović. I ne-ne, ne mislim na damin izgled (uopće mi je vrlo antipatično kad nekakvi samoprozvani fashion gurui i novinarčići u žutim tiskovinama pokazuju opsesivnu averziju prema nečijem punašnom izgledu), nego je u pitanju nešto ozbiljnije, sličnost ne tijelom nego - djelom. Skužih to gledajući/slušajući finale Zvijezda koje pjevaju. Barbarine rečenične egzibicije postaju sve nerazumljivije nama priprostom plebsu, koji doživljavamo konvulzije slušajući te ´šeparovićevske škrinjarije´. Barbara simpa si mi, ali ubijte me ako kužim ono o ZERPu i Đ.Stipaničevu - da su nam talijanski ribari ukinuli prvo pa trebamo paziti da nam ne otmu drugo? Ribe i Đani? Luk i poriluk?! Som i kečiga?! WTF!?! Što je pjesnik htio reći (jedino ako je mislila da joj Đani sliči na nekakvog mokrog cipla, zubaca ili sipu)? Čipi-čips je u globalu jedna jako dobra stvar, ne kažem da je zdrava stvar, ali da je dobra i zarazna nema sumnje. Po ovom našem domaćem čipi-čipsu mogao si uvijek takoreći navijati sat ili istraživati Hrvatsku, jer kad pogledaš ovaj naš domaći čipi-čips vidiš točno u kakvom je stanju mama krumpir prije počipičipsenja bio i vidiš točno gdje je mama krumpir mogao biti ubran. I ne samo to nego možeš odrediti kakva je godina meteorološki bila. Po klicama i mrljama na čipsićima kužiš je li godina bila topla ili hladna, po veličini čipsića kužiš je li bila sušna ili vodna, a po opsegu čipsića čak možeš skužiti i koji čipsić je mami krumpiru bio na kraju, a koji čipsić u sredini. No ni čipi-čips više nije ono što je nekoć bio. Ovaj strani čipi-čips u tuljcima je nešto najjezovitije što sam u zadnje vrijeme vidjela Otvoriš poklopčić a unutra poslagane izblajhane ili obojane čipsetine, svi u dlaku jednake veličine, debljine, opsega i izgleda. Samo šta ne viču ZigHajl. Taj čipi-čips nema dušu majkemi! Pa kakav je to krumpir od kojeg dolaze identični čipsići?! Kakav je to krumpir koji nema kraj nego samo sredinu? Kakav je to krumpir koji nema klicu?! Čista jeza kažem vam! Čista jeza i GMO! Ovako se nisam prepala od kad sam čula dvogodišnjake kako imitiraju Pokemone, brrrr… I sve nekako, promatrajući te čipsetine obuze me neka crna slutnja da ćemo i mi uskoro, ovako kako smo krenuli, postati kao ti zapadni strani čipsići - svi poslagani, izblajhani i identični jedni drugima. Ako već i nismo. Pa vi sad skužite što povezuje izopačene vrijednosti, nemoralne medije, bez obrazne politikante, Branku Šeparović, jeftinu estradu, čipi-čips, sindikate, radništvo i crvene karanfile. Ajde narode radni, sretan vam Praznik Rada! Konzum radi do podne |
Bila sam pomalo skeptična kad su neki dan objavili nekakvu anketu po kojoj su Hrvati ispali najduhovitiji narod u Europi Ne kažem da kao narod nemamo svojih momenata, ali baš da smo najduhovitiji.. hm.. sve mi je opet mirisalo na onu tipično hrvatsku potrebu da u svemu budemo frojdovski najbolji/najveći na svijetu, bez obzira radilo se o krevetnoj izdržljivosti aka laganju, nogometu, gluposti, ispijanju pive ili veličini ličkoga krumpira. No nasreću, moju je Tominu (Modinu) skepsu vrlo brzo poništio događaj iz Zadra, koji je nedvosmisleno potvrdio da mi uistinu jesmo najduhovitiji narod u Europi. Bez premca! Događaj koji je toliko razgalio moje srce i natjerao me u histeričan smijeh uključivao je isplatu dionica, jednog branitelja, jednog isplatitelja, jedan kompjutor i jedan – prst! Ma znala sam ja da će mutež oko braniteljskih dividendi kad-tad uroditi plodom! Naime, dečki su se pokoškali oko aktualnog pitanja braniteljskih dionica pa je došlo do lude šore u kojoj je iživcirani branitelj zveknuo po službenom kompjutoru jelte službujućeg, ne inklinirajući pritom, citiram, ´nikakvom sukobu´ sa dotičnim već samo s njegovim kompjutorom (strah me i pomisliti u kakvom su onda odnosu i kako su i o čemu dotada jelte općili on i kompjutor). Da bi potom dotični službujući, ne kužeći to ne-inkliniranje, skočio u dentalnu obranu integriteta svog napadnutog kompjutora – duboko zagrizavši prst kompjutorskog napadača! Kompjutorski napadač ostaje potpuno zabezeknut neprijateljskom taktikom te još vidno šokiran svjedoči kako mu je neprijatelj ´grickao prst kao da je kost od kokoške!´ (a možda je čovjek naprosto bio gladan?) A nakon što su mu iz čeljusti službujućeg kanibala prst spasili, gadne rane sanirali i zamotali, uspio je nadodati da ga je ´čuo kako me nemilosrdno hrska´! He, nakon svega moram zaključiti da je ekipa koja je provodila istraživanje o humoru još dobro i prošla. No jedino što mi je u cijelom ovom urnebesnom skeču ostalo nejasno je pitanje o kojem se točno prstu radilo? Ako samo malo razmislimo o općim pravilima domaće neverbalne komunikacije i njenim vrlo popularnim izrazima, mogli bi vrlo točno naslutiti zašto je i koji prst komunicirao.. no da |
video Land Of Confusion Genesis - Land Of Confusion lyrics | LyricsMode.com Uopće me ne zanima je li pukao Puki, žena mu ili atentatorski mrga. Smatram da se ovdje radi o intimnoj obiteljskoj drami u kojoj mediji nemaju što raditi i histerija oko cijelog slučaja čudno utječe na moj želudac. Čim se ulazi među nečije plahte – ne zanima me. Ne zanima me tko koga koristi, tko trača, tko je lud, tko normalan, tko glumi, tko se osvećuje, a tko s kime manipulira. Što se više nepozvanih ljudi u to pača - komplikacije će biti samo veće. Cijela stvar mi je velika nepoznanica, veliko X, pa neka tako i ostane. Znam da ne znam ništa, znam da ne želim znati ništa i znam da mi je cijela ova situacija uistinu - mučna. Stoga molim lijepo, svima želim sve najbolje, ali – dalje od mene. Pustite me s mirom i bogsvama A dokaz da je ovaj svijet stvarno otišao utripipimimi je i ovo ludilo oko olimpijskog plamena. Dajte ljudi, ej, prestanite ganjat te jadne nosače olimpijske baklje! Pa nisu jadni ljudi krivi za sxanje na Tibetu a vi im priređujete šokove! Što je taj preznojeni jadničak u uskim hlačicama ikome skrivio (osim vlastitim reproduktivnim organima)? To je olimpijski plamen, ej! Olimpijski plamen! Simbol mira! Alo! Već vidim, dečko u najboljim godinama, uspravan, visok, plav, on trči i trči, sav ponosan, onako kravlje zalizan majka ga ljubi, otac na oko suzu pušta, mascul fiber ga muči, u junačkoj desnici on štafet.. pardon – baklju steže, kad… budaletina iza ugla nogu mu podmeće i gaće mu reže! E jexiga! Takav publicitet može biti samo negativan. Ma slušaj prijatelju, ako si faca onda bojkotiraj Kinu na Tiananmenu (ko´u onom vicu sa Jelačićem). Ako ti Kina baš toliko žulja pamet onda ne ulazi u Sve po 12. Ne žderi rižu. Ne igraj PlayStation. Ne kupuj MADE IN CHINA. Na guzicu napiši FREE TIBET sjedni na kopirku i redovito šalji glavnom sekretaru KP Kine jexate ćuk! Ali mi nemoj terorizirati Olimpijadu majkumu, jedini redoviti svjetsko pozitivan događaj! Ima inteligentnijih i konstruktivnijih načina prosvjedovanja protiv tiranina osim gašenja plamena protupožarnim aparatima Ovaj je svijet stvarno popixdija i treba mi utjeha. BISKVIT-KARAMELA-ČOKOLADA!!! |
Alo, ima li koga? Satrala sam sve konzerve, ispraznila baterije, pa rekoh sebi - Mod vrijeme je da izađeš iz atomskog i potražiš preživjele Sad kad je Sauron otišao, a nadam se da niste previše patili , moramo se kao i prije pobrinuti za ranjene i nemoćne koje je Zli Lord ostavio za sobom. Dakle - vratiti kontejnere na ulice No sve mi se čini da je i komičan Bushov posjet ostao potpuno zasjenjen događanjima na Farmi. Naime nekontrolirani laboratorijski eksperiment Farma polučio je očekivane rezultate. Dogodila se – šora!!! A čujte, ako u kavez stavite dva majmuna i jednu bananu, ne treba puno mudrosti za predviđanje razvoja događaja. Ako u kavez umjesto majmuna (zašto umjesto?) stavite bivšeg svjetskog prvaka u boksu i neuravnoteženog bivšeg izbacivača - teško možete očekivati da će njih dva heklati i raspravljati o miru u svijetu Dakle šora se spremala odavno. Ali nitko ne zna kako je završilo majkumu, cenzuriralo kad je postalo najslađe A narod viče: Kruha i igara! Kruha i igara!! Pa eto vam narode igara, a za kruh ko vas je_e. |
bushgollum Dakle, samo bez panike! Bez panike! Sljedeća dva dana svi moramo biti pribrani i hladne glave, samo se tako eventualno možemo spasiti. -Drage majke ostanite pribrane i sklonite svoju nejač na neko sigurno i izolirano mjesto bez televizije, ne želimo da se dječica pri progledu na Čudovište istraumatiziraju. -Također, majke koje još uvijek doje neka sljedeća dva dana izbjegavaju gledanje tv programa, jer neke studije ukazuju da preveliki šokovi mogu izazvati prestanak laktacije. -Uputno bi bilo zatvoriti vrata i prozore, stražnja vrata, garažna vrata, dovode, odvode, začepiti dimnjake, svinjce, kokošinjce, septičke jame ne izlaziti vani na ulicu i dva dana ne komunicirati s ikim, ne znati ništa i nemati pojma niočemu. -Prije toga pokažite malo milosrđa i pustite psa sa lanca. Nek´ se barem beštija spasi ako vi ne možete. -Svi visokotlakaši, srčani bolesnici, šećeraši, astmatičari isl. - pobogu ne palite TV, ne slušajte radio i ne čitajte dnevne tiskovine! Lijekove držite nadohvat ruke i strogo se držite liječničkih uputa! Ne izlažite svoje krhko zdravlje nepotrebnoj video/audio opasnosti i ugrozi - sam pogled na Čudovište izaziva grohotne konvulzije! -Igrajte se Domina ili Čovječe Ne Ljuti Se, pletite goblene, čitajte Alana Forda, gledajte Stripyja, kuhajte čaj od kamilice. -Za građane nenarušenog zdravlja najbolje bi bilo da uopće ne ostaju u kućama nego da krenu prema planinama. Bježite kolko´vas noge nose - ako vam je zdrav razum mio! Što viši teren to su šanse za preživljavanje veće. U zbijeg ponesite samo ono nužno za dvodnevno preživljavanje, šator, rezervni par čarapa, kruh, jednu pečenu koku, dvije litre vode – nikako i prijenosni radio (u slučaju neizbježivog neprijateljskog kontakta pri ruci imajte antiseptik i pilu, nikad ne znate kome će trebati odsjeći zaraženi dio tijela)! Ako su mogli Ratkajevi - možete i vi! Žvačite travu, puštajte bradu, gledajte u zvijezde, slušajte ptičice za dva dana se vratite doma, gladni ali - normalni. Ajde narode, bogsvama i SRETNO! Ko´preživi pričat će |
Po zadnjim informacijama u potragu za Koradeom je poslan – bager! Auuu čovječe! Sad mu nema spasa! Hi, ljudi moji, ovo uistinu postaje groteska. Da nije onih pobijenih ljudi bilo bi i smiješno. Toliko ljudstva na terenu, specijalci, policijski psi, termovizijske kamere, izviđanje iz zraka, helikopteri, blokade, pretresi, toliko dana i noći - a Koradeu ni traga. Ko´da je u zemlju propao. I onda se dečki dosjetili da je možda baš u tome kvaka. Jer nemoguće je da se neki čovjek baš toliko izgubi, ne njima, njima nikako ne. Jer i to bi moglo značiti samo jedno, odnosno dvoje. Ili su oni potpuno nesposobni ili je Korade neka vrsta super-čovjeka, ubermenscha, nekakav freak prirode sa super moćima, kao što je npr. nevidljivost ili skakanje po stablima (bacite pogled na Heroje, Ameri već snimili seriju o tome). A kako nije moguće da su oni toliko nesposobni (božesačuvaj), onda je sigurno ovo drugo – Korade je čudo prirode. Sakriva se pod zemljom u podzemnom skloništu. Gotovo ko´ Bata i Ljubiša u Kozari! Sjećate se Kozare? Sjećate se one scene kada Nijemci željeznim šipkama po Kozari buše zemlju i traže sakrivene partizanske zemunice? A dole pod zemljom Bata ili Ljubiša spremno čekaju pa golim rukama to jest probušenim krvavim dlanovima (božemiprosti ko´partizanski Krist Spasitelj, ali o propagandi bivše Juge drugi put) zadržavaju šiljak šipke da ne propadne u zemunicu. Već imam prizor pred očima - Korade u svojoj super komfornoj i luksuznoj zemunici sa priključkom na septičku i MaxTv vlastitim dlanovima pardon dlanom zaustavlja šiljke MUPovih specijalaca dok mu graške znoja klize niz čelo Bato i Ljubiša – eat yourself! Update: Nažalost došlo je do najgoreg mogućeg raspleta ovog ludog scenarija. Pala je još jedna nevina žrtva prilikom hvatanja odbjeglog Koradea! Nakon što je ubio jednog od specijalaca koji su ga okružili, poludjeli umirovljeni general naposljetku je ubio i sam sebe. A trebao je to učinit i - prije. A ne za sobom povlačit nevine. Moja sućut obitelji ubijenog policajca i obiteljima prijašnjih nevinih žrtava. Neka im je laka zemlja. Koradeu neće bit. |