Pregled posta

Čipi-čips predvodi narod

Kako je ovih dana u svijetu jako popularno tražiti trudne muškarce, došla sam do zaključka da ni mi Rvati ne smijemo zaostajati. Prvi trudni rvacki kandidat kojeg pronađoh onako odoka je ni više ni manje nego svima znani Pukanić zvani Puki.
Sad vam moram pojasniti kako sam došla do ovog briljantnog zaključka Naime, čim je Puki u vlastitom stanu pronašao kokain loše kvalitete (a tko ga je kušo´?) i u napadu poštenja o tome susretljivo obavijestio policiju te nesebično optužio svoju suprugu, ja sam odmah znala da je Puki u blaženom stanju. Jer kao u vicu o materi koja za vlastitu kćer kaže da je trudna ´samo malo´, tako je i Puki opoštenivši se u vlastitom stanu zapeo ´samo o kokain loše kvalitete´. A kako u Pukijevo poštenje ne sumnjam i uopće ne smatram da je licemjerni lažljivac - zaključih da je čovjek trudan, najmanje drugo tromjesečje. Jer kao što je mater pred alapačama ´uspjela´ smanjiti ćerinu trudnoću, tako je i Puki lošom kvalitetom kokaina ´uspio´ pred Rvatima umanjiti činjenicu da u stanu drži kokain (moš´ mislit), jer božemoj to je samo kokain loše kvalitete pokvaren kao pokvareni Tic-Tac ili kao pokvareni novinar A svi znamo da je posve normalno u špajiziti držati šećer, brašno i malo šmrlje – glavno da je bijelo (Kao što DrIvo Premudri bubnuše i živ na čelu HDZa und države ostaše: Glavno da je narod sit! Tako je Premijeru - jebeš obrazovanje, kulturu i ostale tekovine civilizacije)
Iako i dalje stojim pri onoj da me oko cijele mučne afere Pukanić ne zanima ama baš ništa -skužajte mi što ih uopće spominjem- bilo je pomalo teško izbjeći informacije koje su po Stipinoj iskakale iz svake paštete (uz svesrdnu pomoć novinarskih lešinara tipa Hrge, za koju je Ćićo jednom genijalno rekao da je ona mlado od Hloverke), a samim time bilo je i pomalo teško ne biti uvučen u svima nametnutu dotičnu sapunicu. Velim, primite moju duboku izvinjotinju još jedanput, ali fenomen trudnog Rvata nije smio proći nezapaženo

I kad već govorimo o fenomenima, Barbara, Barbara široka boka svakim danom postaje sve sličnija Branki Šeparović. I ne-ne, ne mislim na damin izgled (uopće mi je vrlo antipatično kad nekakvi samoprozvani fashion gurui i novinarčići u žutim tiskovinama pokazuju opsesivnu averziju prema nečijem punašnom izgledu), nego je u pitanju nešto ozbiljnije, sličnost ne tijelom nego - djelom. Skužih to gledajući/slušajući finale Zvijezda koje pjevaju. Barbarine rečenične egzibicije postaju sve nerazumljivije nama priprostom plebsu, koji doživljavamo konvulzije slušajući te ´šeparovićevske škrinjarije´. Barbara simpa si mi, ali ubijte me ako kužim ono o ZERPu i Đ.Stipaničevu - da su nam talijanski ribari ukinuli prvo pa trebamo paziti da nam ne otmu drugo? Ribe i Đani? Luk i poriluk?! Som i kečiga?! WTF!?! Što je pjesnik htio reći (jedino ako je mislila da joj Đani sliči na nekakvog mokrog cipla, zubaca ili sipu)?
Čipi-čips je u globalu jedna jako dobra stvar, ne kažem da je zdrava stvar, ali da je dobra i zarazna nema sumnje. Po ovom našem domaćem čipi-čipsu mogao si uvijek takoreći navijati sat ili istraživati Hrvatsku, jer kad pogledaš ovaj naš domaći čipi-čips vidiš točno u kakvom je stanju mama krumpir prije počipičipsenja bio i vidiš točno gdje je mama krumpir mogao biti ubran. I ne samo to nego možeš odrediti kakva je godina meteorološki bila. Po klicama i mrljama na čipsićima kužiš je li godina bila topla ili hladna, po veličini čipsića kužiš je li bila sušna ili vodna, a po opsegu čipsića čak možeš skužiti i koji čipsić je mami krumpiru bio na kraju, a koji čipsić u sredini.
No ni čipi-čips više nije ono što je nekoć bio. Ovaj strani čipi-čips u tuljcima je nešto najjezovitije što sam u zadnje vrijeme vidjela Otvoriš poklopčić a unutra poslagane izblajhane ili obojane čipsetine, svi u dlaku jednake veličine, debljine, opsega i izgleda. Samo šta ne viču ZigHajl. Taj čipi-čips nema dušu majkemi! Pa kakav je to krumpir od kojeg dolaze identični čipsići?! Kakav je to krumpir koji nema kraj nego samo sredinu? Kakav je to krumpir koji nema klicu?! Čista jeza kažem vam! Čista jeza i GMO! Ovako se nisam prepala od kad sam čula dvogodišnjake kako imitiraju Pokemone, brrrr…