Pregled posta

Prstom u Europu

Bila sam pomalo skeptična kad su neki dan objavili nekakvu anketu po kojoj su Hrvati ispali najduhovitiji narod u Europi Ne kažem da kao narod nemamo svojih momenata, ali baš da smo najduhovitiji.. hm.. sve mi je opet mirisalo na onu tipično hrvatsku potrebu da u svemu budemo frojdovski najbolji/najveći na svijetu, bez obzira radilo se o krevetnoj izdržljivosti aka laganju, nogometu, gluposti, ispijanju pive ili veličini ličkoga krumpira.
No nasreću, moju je Tominu (Modinu) skepsu vrlo brzo poništio događaj iz Zadra, koji je nedvosmisleno potvrdio da mi uistinu jesmo najduhovitiji narod u Europi. Bez premca!
Događaj koji je toliko razgalio moje srce i natjerao me u histeričan smijeh uključivao je isplatu dionica, jednog branitelja, jednog isplatitelja, jedan kompjutor i jedan – prst! Ma znala sam ja da će mutež oko braniteljskih dividendi kad-tad uroditi plodom!

Naime, dečki su se pokoškali oko aktualnog pitanja braniteljskih dionica pa je došlo do lude šore u kojoj je iživcirani branitelj zveknuo po službenom kompjutoru jelte službujućeg, ne inklinirajući pritom, citiram, ´nikakvom sukobu´ sa dotičnim već samo s njegovim kompjutorom (strah me i pomisliti u kakvom su onda odnosu i kako su i o čemu dotada jelte općili on i kompjutor). Da bi potom dotični službujući, ne kužeći to ne-inkliniranje, skočio u dentalnu obranu integriteta svog napadnutog kompjutora – duboko zagrizavši prst kompjutorskog napadača!
Kompjutorski napadač ostaje potpuno zabezeknut neprijateljskom taktikom te još vidno šokiran svjedoči kako mu je neprijatelj ´grickao prst kao da je kost od kokoške!´ (a možda je čovjek naprosto bio gladan?) A nakon što su mu iz čeljusti službujućeg kanibala prst spasili, gadne rane sanirali i zamotali, uspio je nadodati da ga je ´čuo kako me nemilosrdno hrska´!