MODESTI BLEJZ

I kad već govorimo o fenomenima, Barbara, Barbara široka boka svakim danom postaje sve sličnija Branki Šeparović. I ne-ne, ne mislim na damin izgled (uopće mi je vrlo antipatično kad nekakvi samoprozvani fashion gurui i novinarčići u žutim tiskovinama pokazuju opsesivnu averziju prema nečijem punašnom izgledu), nego je u pitanju nešto ozbiljnije, sličnost ne tijelom nego - djelom. Skužih to gledajući/slušajući finale Zvijezda koje pjevaju. Barbarine rečenične egzibicije postaju sve nerazumljivije nama priprostom plebsu, koji doživljavamo konvulzije slušajući te ´šeparovićevske škrinjarije´. Barbara simpa si mi, ali ubijte me ako kužim ono o ZERPu i Đ.Stipaničevu - da su nam talijanski ribari ukinuli prvo pa trebamo paziti da nam ne otmu drugo? Ribe i Đani? Luk i poriluk?! Som i kečiga?! WTF!?! Što je pjesnik htio reći (jedino ako je mislila da joj Đani sliči na nekakvog mokrog cipla, zubaca ili sipu)?
Čipi-čips je u globalu jedna jako dobra stvar, ne kažem da je zdrava stvar, ali da je dobra i zarazna nema sumnje. Po ovom našem domaćem čipi-čipsu mogao si uvijek takoreći navijati sat ili istraživati Hrvatsku, jer kad pogledaš ovaj naš domaći čipi-čips vidiš točno u kakvom je stanju mama krumpir prije počipičipsenja bio i vidiš točno gdje je mama krumpir mogao biti ubran. I ne samo to nego možeš odrediti kakva je godina meteorološki bila. Po klicama i mrljama na čipsićima kužiš je li godina bila topla ili hladna, po veličini čipsića kužiš je li bila sušna ili vodna, a po opsegu čipsića čak možeš skužiti i koji čipsić je mami krumpiru bio na kraju, a koji čipsić u sredini.
No ni čipi-čips više nije ono što je nekoć bio. Ovaj strani čipi-čips u tuljcima je nešto najjezovitije što sam u zadnje vrijeme vidjela Otvoriš poklopčić a unutra poslagane izblajhane ili obojane čipsetine, svi u dlaku jednake veličine, debljine, opsega i izgleda. Samo šta ne viču ZigHajl. Taj čipi-čips nema dušu majkemi! Pa kakav je to krumpir od kojeg dolaze identični čipsići?! Kakav je to krumpir koji nema kraj nego samo sredinu? Kakav je to krumpir koji nema klicu?! Čista jeza kažem vam! Čista jeza i GMO! Ovako se nisam prepala od kad sam čula dvogodišnjake kako imitiraju Pokemone, brrrr…

Naime, dečki su se pokoškali oko aktualnog pitanja braniteljskih dionica pa je došlo do lude šore u kojoj je iživcirani branitelj zveknuo po službenom kompjutoru jelte službujućeg, ne inklinirajući pritom, citiram, ´nikakvom sukobu´ sa dotičnim već samo s njegovim kompjutorom (strah me i pomisliti u kakvom su onda odnosu i kako su i o čemu dotada jelte općili on i kompjutor). Da bi potom dotični službujući, ne kužeći to ne-inkliniranje, skočio u dentalnu obranu integriteta svog napadnutog kompjutora – duboko zagrizavši prst kompjutorskog napadača!
Kompjutorski napadač ostaje potpuno zabezeknut neprijateljskom taktikom te još vidno šokiran svjedoči kako mu je neprijatelj ´grickao prst kao da je kost od kokoške!´ (a možda je čovjek naprosto bio gladan?) A nakon što su mu iz čeljusti službujućeg kanibala prst spasili, gadne rane sanirali i zamotali, uspio je nadodati da ga je ´čuo kako me nemilosrdno hrska´!

Već vidim,
dečko u najboljim godinama, uspravan, visok, plav, on trči i trči,
sav ponosan, onako kravlje zalizan majka ga ljubi,
otac na oko suzu pušta, mascul fiber ga muči,
u junačkoj desnici on štafet.. pardon – baklju steže, kad…
budaletina iza ugla nogu mu podmeće i gaće mu reže!

-Drage majke ostanite pribrane i sklonite svoju nejač na neko sigurno i izolirano mjesto bez televizije, ne želimo da se dječica pri progledu na Čudovište istraumatiziraju.
-Također, majke koje još uvijek doje neka sljedeća dva dana izbjegavaju gledanje tv programa, jer neke studije ukazuju da preveliki šokovi mogu izazvati prestanak laktacije.
-Uputno bi bilo zatvoriti vrata i prozore, stražnja vrata, garažna vrata, dovode, odvode, začepiti dimnjake, svinjce, kokošinjce, septičke jame ne izlaziti vani na ulicu i dva dana ne komunicirati s ikim, ne znati ništa i nemati pojma niočemu.
-Prije toga pokažite malo milosrđa i pustite psa sa lanca. Nek´ se barem beštija spasi ako vi ne možete.
-Svi visokotlakaši, srčani bolesnici, šećeraši, astmatičari isl. - pobogu ne palite TV, ne slušajte radio i ne čitajte dnevne tiskovine! Lijekove držite nadohvat ruke i strogo se držite liječničkih uputa! Ne izlažite svoje krhko zdravlje nepotrebnoj video/audio opasnosti i ugrozi - sam pogled na Čudovište izaziva grohotne konvulzije!
-Igrajte se Domina ili Čovječe Ne Ljuti Se, pletite goblene, čitajte Alana Forda, gledajte Stripyja, kuhajte čaj od kamilice.
-Za građane nenarušenog zdravlja najbolje bi bilo da uopće ne ostaju u kućama nego da krenu prema planinama. Bježite kolko´vas noge nose - ako vam je zdrav razum mio! Što viši teren to su šanse za preživljavanje veće. U zbijeg ponesite samo ono nužno za dvodnevno preživljavanje, šator, rezervni par čarapa, kruh, jednu pečenu koku, dvije litre vode – nikako i prijenosni radio (u slučaju neizbježivog neprijateljskog kontakta pri ruci imajte antiseptik i pilu, nikad ne znate kome će trebati odsjeći zaraženi dio tijela)! Ako su mogli Ratkajevi - možete i vi!

A kako nije moguće da su oni toliko nesposobni (božesačuvaj), onda je sigurno ovo drugo – Korade je čudo prirode. Sakriva se pod zemljom u podzemnom skloništu. Gotovo ko´ Bata i Ljubiša u Kozari! Sjećate se Kozare? Sjećate se one scene kada Nijemci željeznim šipkama po Kozari buše zemlju i traže sakrivene partizanske zemunice? A dole pod zemljom Bata ili Ljubiša spremno čekaju pa golim rukama to jest probušenim krvavim dlanovima (božemiprosti ko´partizanski Krist Spasitelj, ali o propagandi bivše Juge drugi put) zadržavaju šiljak šipke da ne propadne u zemunicu.

Update: Nažalost došlo je do najgoreg mogućeg raspleta ovog ludog scenarija. Pala je još jedna nevina žrtva prilikom hvatanja odbjeglog Koradea! Nakon što je ubio jednog od specijalaca koji su ga okružili, poludjeli umirovljeni general naposljetku je ubio i sam sebe. A trebao je to učinit i - prije. A ne za sobom povlačit nevine.
Moja sućut obitelji ubijenog policajca i obiteljima prijašnjih nevinih žrtava. Neka im je laka zemlja. Koradeu neće bit.