MODESTI BLEJZ

Ciklus o Potteru je uistinu krasna i maštovita dječja književnost koju s guštom čitaju i odrasli, to jest svi oni koji u sebi njeguju ono vječito znatiželjno i veselo dijete! Bajka za sve naraštaje! Široka čitalačka publika diljem svijeta to je itekako prepoznala. Iz nastavka u nastavak, odnosno iz godine u godinu Harryeva školovanja u školi za čarobnjake - Harry je rastao i razvijao se i kao dječak i kao lik. Vrlo brzo, zahvaljujući vještom pripovjedanju autorice, Harry je postao itekako životan i prisutan, prerastajući okvire dvodimenzionalnog književnog lika - ušavši kao pojam u opću kulturu, skoro kao nekoć Doyleov Holmes kojeg su široke čitalačke mase toliko zavoljele da ni njegovu smrt iako tek literarna bila -naprosto nisu mogli prihvatiti- te ga je autor naposljetku morao oživjeti.
Kvalitet Harry Potter nastavaka je varirao, ali uvijek na bolje, jer se iz knjige u knjigu J.K.Rowlingsova razvijala kao spisateljica zajedno sa svojim likom. Od srca preporučujem svima otvorena srca, bogate mašte i avanturističkog duha da počnu čitati Harrya Pottera i da se stope s tim jedinstvenim svijetom čarolije, zabave i izazova.

E pa sad, oduvijek sam znala sam da je Kraljica nastrana ali brate ovo.. iznenadila me Stara!

Glas lagano pokoleban: Tko sve u kućanstvu živi?
Ja: Pa ja, muž, djeca, baba, dida i drugi dida! I meduze, naravno
Glas zagrcnuto: Did..?!? –i nakon novog trenutka stanke plašljivo: Gospođo Blejz imate li u kućanstvu starijih osoba??
Ja: Pa ne, rekla sam vam da smo samo ja, muž, djeca, baba, dida, dida, stric, tetka, ujac, svak i meduze! (uistinu sam htjela vidjeti dokle ovo s meduzama može ići)
Sad već plačni Glas: A DJECA???
Ja: Pa njegova!
Glas, pokušavajući povratiti samokontrolu: Gospođo Blejz jeste li udani?
Ja: Gospođo vi sad vrijeđate, jel´vi to mene vrijeđate?!?
Glas podrhtavajući: Ja, ovaj, ja nisam.. ja…
Ja: Što vi to hoćete reći – da sam ja štraca ako se nisam udala?! Da je moj pokojni muž bio švaler jeli?! Da je on živija sa mnon a vara me sa prvom ženom jeli?!? Da njegova djeca nisu moja djeca iako ih ja odgajan i volin ka mater rođena i još je i sedmo na putu a vi mene ovako vriđateeee! O GOSPOĐO MA KAKO VAS SAMO NIJE SRAM???
Uspaničeni Glas: Ja, ovaj… Pokojn…??? Ovaj.. ne.. ja… Ma ja nisam, ja nisam, ja nisam…
Ja: I sad vam je sigurno žao šta nas ne boli kičma, sad vam je sigurno žao šta smo svi zdravi jelda!? E pa ne može to tako! Tužit ću ja vas! Tužit ću vas čim mi kažete svoje ime i prezime – ja zahtijevam da mi kažete svoje ime i prezime!
Prestravljeni Glas: Ne mogu vam dati svoje ime!
Sad ja hladno i jednolično: AHA - TU SMO DAKLE. E tu sam vas čekala gospođo. Dakle gospođo
- Vi se kao prvo NISTE NI PREDSTAVILI niti to namjeravate - a već u drugom pitanju pitate nešto tako osobno kao što je broj djece koje je netko rodio,
- kao drugo niste me PITALI ZA DOPUŠTENJE možete li me ili ne možete telefonski gnjaviti intimnim pitanjima,
- kao treće VI ZLORABITE PRIVATNE PODATKE GRAĐANA za osobnu dobit, i ono što mene zanima jest - odakle vama moj telefonski broj i tko vam ga je PROTUZAKONITO dao?
S druge se strane čuo samo klik poklopljene slušalice

A jeste se ikad zapitali što bi bilo kad bi Superman stvarno postojao? Što bi bilo kad bi ovuda stvarno letio Super Muškarac? Ljudi, nakon pomnog promišljanja došla sam do zaključka da to i ne bi bilo tako Super kako se čini. Ne kažem ja da svijetu ne bi dobro došao jedan takav Super muškarčina, mislim, učinio bi on puno društveno-korisnog rada, uopće ne sumnjam u to. Na primjer, tu i tamo začepija bi koji vulkan, otpuha tornado, spričija odrone, na Međunarodnoj svemirskoj stanici prao prozore, ulovija Karadžića i Mladića, isl. I sve bi to bilo Super da ne postoji jedna kvaka. Jer on je Superman jeli tako? On je Super Čovjek i ako izuzmemo djelovanje Kriptonita kojeg na Zemlji ima samo u tragovima – on je Super u svemu. Super tijelo, Super prsa, Super guza. On je dakle i Super Muškarac! Kužite šta hoću reć´? On je taj – THE savršeni muškarac, The One, savršen primjerak u svakom pogledu, skače dalje, roni dublje, trči brže od bilo koga, laserskim očima staljuje neprijatelja, rastura sve i svakog! Nepobjediv, nenadjebiv, Super moćan, inteligentan, pametan, pravedan, i on leti hej (!), on LETI! Onako Super zgodnom ne treba ni govorit´, dovoljno da te zgrabi i poleti i onda bleji u tebe Super očima Super neodoljivo. On je dakle Ultimativni Mačo
I budući da je takav kakav je, on je ideal svake žene na ovom planetu. I svaka ga žena želi. Pa čak i kad ga nema a kraj nje je drugi muškarac - ona u stvari sanja Supermana. Jer Superman je Super i ovaj kraj nje nema nikakve šanse. Jadničak bi uvijek slušao prigovore tipa: Superman bi to učinio ovako a ne tako… Ako može Superman… Nisi Supermanu ni do koljena… Zašto i ti ne bi kao Superman… Ah, što je to za Supermana… Jer u usporedbi sa Supermanom svi muškarci svijeta naprosto nisu - Super. I kao rezultat imamo da ga sve žene žele a svi ga muškarci mrze jer ga one žele.
A da se slučajno desi da Superman neku ženu i izabere, onda bi sve ostale učinile sve u njihovoj moći da ovu jadnicu zgaze i unište da bi eventualno sebe uvalile na njeno mjesto i tako bi se čepušale u nedogled sve do - konačnog istrebljenja. Dok bi istodobno diljem svijeta isfrustrirani muškarci, isfrustrirani svojom Ne-Super-iornošću, poduzimali sve da istoga zgaze i unište izvor svih svojih frustracija sve do – konačnog istrebljenja.
I na kraju bi došlo do apsurda, na svijetu bi umjesto smanjenja došlo do - eskalacije nasilja. Sve zbog jednog Supermana. I sad sam vam ja u dilemi, svijet sa ili bez Supermana?

A oni izabrali Busha

Možete li vi to vjerovati, ha? 2000te, u Predsjedničkim izborima između kandidata Al Gora (friškog dobitnika Nobelove nagrade za mir) i kandidata Georga Busha Juniora – Ameri su za Predsjednika izabrali Busha. Sve ostalo je povijest:

Ljudi moji. Nobelova nagrada za mir (jest da ju je svojevremeno dobio i Arafat, al´nemojmo bit cjepidlake). I između ovoga i onoga oni izabrali Busha. Pa to je.. to je.. to je ono totalno.. totalno totalni raspametitis. I posve suvišno komentiranja. Idem negdje tiho plakat

A koga ćemo mi izabrat?

Dečki nam se ozbiljno koškaju samo, nikako da se i sučele. Pa ajte dečki, ajte braćo mila, olabavite kravate, zasučite rukave, pokažite mudante, bicepse i tricepse, utrljajte mrvu ulja izložite oku javnosti prsa junačka, ugledajte se na mačo Putina koji je zaludio ženskad i pederčad diljem svijeta zahrvajte grčko-rimski, dajte nam mesa Narod je brate željan cirkusa.

Što se Karlovića tiče...

..znate, zanimljivo je to. Čini mi se kao da su ga iz Hrvatskog teniskog saveza još jučer putem državne kratkokovidnice i katedrale hrvatskog bruha naprosto razapinjali na križ jer ne želi nastupati za reprezentaciju u Davis Cupu. I doslovno ga žigosali izdajicom. I ucijenili zabranom odlaska na Olimpijadu (zamislite samo tu niskoću i aroganciju - zabraniti nekomu odlazak na Olimpijadu, kao da su ona i uostalom HRT nečije privatne prćije).
A kada ´mali´ po svijetu osvaja turnire pod hrvatskom zastavom onda je ipak NAŠ tenisač. Onda nam u Dnevniku ipak valja.
Da, odbijanje igranja za reprezentaciju nije baš najtaktičniji i najdomoljubniji potez, recimo da i meni to para uši jer je previše proračunato, ali na kraju krajeva – to je čovjekova osobna stvar. Hoće li on igrati ili neće, je li on proračunat, Rvat, Hrvat, svetac, pi.da ili samo iskreniji od drugih, šta se to koga tiče?! Dežurni Hrvatine nažalost uvijek misle da mogu uredovati po starom partijskom sistemu – ako nisi s nama onda si protiv nas, onda si izdajica.
Kako se ono ova pojava naziva? Aha, licemjerje. Ma ne kritiziram vam ja nikog, samo primjećujem, a što ću, je.enti oči tko mi ih dade (pardoniram se za tu i tamo koju psovku, to meni utekne od milja).