Marketing
Konji(ne)
No more drama
Krajem sezone doživjela sam jedno malo prosvijetljenje, ništa posebno ali promjenu ćutim. Godine su valjda to ili zrno zrelosti na koje nabasah nakon naporna ljeta. Uglavnom tek nakon što sam prestala raditi, tek kad sam napokon digla ručnu, zakočila, stala i pogledala iza sebe, tek dan poslije, shvatih da sam puna gnjeva. Sve ono što se skupljalo cijelo ljeto, svo ono bezočno izrabljivanje, sva moja nemoć, sve ono preko čega sam prelazila, trpila i mučala, sve me sustiglo kad sam eto napokon stala. Zaskočio me kuljajući bijes koji je izbijao negdje iz nutrine i s kojim nisam znala što bih.
Mogla sam psovati. O da. Htjela sam to. Željela sam to! Naprosto se izliječiti izbacivanjem sve te nepravde. Ali jedan nedavni haiku komentarić je bio u pravu, može se i bez psovke, moglo bi se. Jer dosta je bilo. Bilo je dosta.
I to je bilo moje malo prosvjetljenje – da je bilo dosta. Dosta je s gnjevom. Uistinu mi je dosta toga. No more! Kako u meni tako i oko mene. Et urbi et orbi. Zasitila sam se ljutnje koja me samo umara. Rekla sam sama sebi – ajte kvragu ća, ja idem dalje.
I onda sam vam lipi moji stala, bacila sve one kesetine na pod (jer sam se upravo vukljajući spizu vraćala s pijace), pogledala prema najbližem kafiću i došla na meni revolucionarnu pomisao: A zašto ja ne bih sila i naručila sebi piće? I onda sam vam lipo sila za stol s pogledom na suncem okupanu rivu i naručila vruću čokoladu. I osjećala sam se tako dobro. Jer mi se u glavi dogodio klik. Da treba znati živjeti. I uživati. I unatoč svemu biti i ostati čovjek. I osjećala sam se dobro čak i kad je čokolada stigla u šporkoj šalici. Jer dan je bio predivan, pletena fotelja mekana, a ja sam glasno srčući čokoladu na slamku(!) - uživala i bila dobro 
I sad prijatelji - idemo dalje.
Možete li vi to vjerovati, ha? 2000te, u Predsjedničkim izborima između kandidata Al Gora (friškog dobitnika Nobelove nagrade za mir) i kandidata Georga Busha Juniora – Ameri su za Predsjednika izabrali Busha. Sve ostalo je povijest:
Ljudi moji. Nobelova nagrada za mir (jest da ju je svojevremeno dobio i Arafat, al´nemojmo bit cjepidlake). I između ovoga i onoga oni izabrali Busha. Pa to je.. to je.. to je ono totalno.. totalno totalni raspametitis. I posve suvišno komentiranja. Idem negdje tiho plakat
A koga ćemo mi izabrat?
Dečki nam se ozbiljno koškaju 
samo, nikako da se i sučele. Pa ajte dečki, ajte braćo mila, olabavite kravate, zasučite rukave, pokažite mudante, bicepse i tricepse, utrljajte mrvu ulja 
izložite oku javnosti prsa junačka, ugledajte se na mačo Putina koji je zaludio ženskad i pederčad diljem svijeta 
zahrvajte grčko-rimski, dajte nam mesa 
Narod je brate željan cirkusa.Što se Karlovića tiče...
..znate, zanimljivo je to. Čini mi se kao da su ga iz Hrvatskog teniskog saveza još jučer putem državne kratkokovidnice i katedrale hrvatskog bruha naprosto razapinjali na križ jer ne želi nastupati za reprezentaciju u Davis Cupu. I doslovno ga žigosali izdajicom. I ucijenili zabranom odlaska na Olimpijadu (zamislite samo tu niskoću i aroganciju - zabraniti nekomu odlazak na Olimpijadu, kao da su ona i uostalom HRT nečije privatne prćije).
A kada ´mali´ po svijetu osvaja turnire pod hrvatskom zastavom onda je ipak NAŠ tenisač. Onda nam u Dnevniku ipak valja.
Da, odbijanje igranja za reprezentaciju nije baš najtaktičniji i najdomoljubniji potez, recimo da i meni to para uši jer je previše proračunato, ali na kraju krajeva – to je čovjekova osobna stvar. Hoće li on igrati ili neće, je li on proračunat, Rvat, Hrvat, svetac, pi.da ili samo iskreniji od drugih, šta se to koga tiče?! Dežurni Hrvatine nažalost uvijek misle da mogu uredovati po starom partijskom sistemu – ako nisi s nama onda si protiv nas, onda si izdajica.
Kako se ono ova pojava naziva? Aha, licemjerje. Ma ne kritiziram vam ja nikog, samo primjećujem, a što ću, je.enti oči tko mi ih dade (pardoniram se za tu i tamo koju psovku, to meni utekne od milja).
I ja sad znam da se vi cijelo vrijeme mislite gdje su ti konji(ne) iz naslova? Jesu li to oni jadni izgladnjeli lipicaneri šta su vraćeni kao hrpa kostiju i kože (da su u onim kamionima ostali još sat, fakat bi ih istovarili a ne iskrcali) ili je to onaj Zagorčev potkupljivačko-trojanski ili su to neki tamo Hrnićevi ´konji bijeli´?
Nit´ jedni nit´ drugi nit´ treći
Post je objavljen 15.10.2007. u 20:35 sati.