Marketing
Kesteni
Večeras sam u potrazi za Gavrilović hrenovkama iz važa krenula laganom šetnjicom u grad. U zraku me dočekala blaga jesensko-zimska večer, na nebu pun i sjajan mjesec što plovi među ovčicama - i miris pečenih kestena u zraku. A divote! Ako išta označava dolazak zime to je taj predivan miris pečenih kestena i izgorenih drva, a onda vrlo brzo na radio stanicama uslijede blagdanske pjesme i željno počnemo osluškivati i iščekivati Last Christmas od Georga Michaela. Jer kad čujemo tu pjesmu – znamo da je sezona otvorena. Božić dolazi! Oko čiča kestenjara (a ako uz ikoga ide ovaj smiješni naziv čiča, onda sam to uvijek zamišljala uz ovo zanimanje gdje je sve puno dima, gara i neke topline - dakle čiča kestenjar) koji se smjestio u jedan potpuno mračan kutak na ulici, baš ispod pregorene ulične lampe, okupila se mala gomilica željna toplih kestena, a topli narančasti odsjaj tinjajućih drva mutno je u mraku ocrtavao njihova lica i tu i tamo zasjajio pokoji nos. Kao na slikama starih majstora. Govori se tiho, ispod glasa, svi u transu gledaju pokrete dobrog čiče (a da je dobar u to ne sumnjamo jer kako netko zao može raditi nešto tako plemenito i dobroćudno kao što je pečenje kestena?) 
kako lopaticom mirno prevrće crveno-smeđe loptice po limu, slušamo pucketanje vatre i kao da nitko ne želi narušiti ovu čaroliju u zraku, kao da nitko ne želi narušiti tu toplinu ugođaja koji širi mala improvizirana limena pečenjarnica. Svi čekaju svoj red, a kad napokon u ruke prime svoj topli škartočić od pet kuna - zdušno se bace na njegovo zagoreno i crno blago! Počne najslađe hrskanje i hruskanje, strpljivo prebiranje začadženim prstima po dnu uvijek premalog škartočića, ono željno prpanje među ljupetinama u potrazi za još jednim, barem još jednim slasnim zalogajem! Koja radost kad se negdje u kutu pronađe taj mali skriveni gomoljčić-brabonjčić! A gušta ljudi moji! A gušta!
Eh, koja krasna večer, uistinu krasna večer. 
Post je objavljen 24.10.2007. u 20:28 sati.