Dr. Landgale, iz New Yorka pripovijedao je o jednom odanom kršćaninu, koji je bio pregažen automobilom. Stradali čovjek je prevežen u bolnicu, gdje su mu rekli da će živjeti još samo par sati. Ali pošto je njemu smrt bila prijelaz u vječnu slavu, zato ga ova vijest nije mogla iznenaditi, nego je ostao u potpunom miru. Dao je dozvati cijelu svoju obitelj i oprostio se od njih sa riječima:
„Laku noć, draga ženo. Ti si mi bila dobra žena u ovome svijetu. Kroz radost i žalost smo skupa prolazili i ti si mi u Božjem djelu bila dobra pomoćnica. Mnogo puta sam vidio u tvojim očima Božju radost, koja me je bodrila. Uvijek sam te ljubio i cijenio. Laku noć draga moja, ujutro ću te opet vidjeti!“
„Laku noć Maria, ti si naša najstarija kćer. Bila si mi velika radost. Kako sam sretan što si u mnogočemu slična svojoj majci. Nikada nemoj zaboraviti da sam te uvijek volio. Laku noć Maria, laku noć!“
„Laku noć Vilko. Ti si bio blagoslov u našem domu. Ljubio si Boga, kojeg sam i ja ljubio. Kako sam zahvalan za to. U svakoj kršćanskoj milosti i svojstvima ćeš napredovati i rasti. Slijedit će te blagoslov i ljubav tvoga oca. Laku noć Vilko, laku noć!“
Sljedeći je bio Karlo. On je pao pod utjecaj zla u ovome svijetu i strašno je razočarao oca i majku. Umirući čovjek je preskočio njega i počeo govoriti najmlađem djetetu, lijepoj maloj djevojčici.
„Laku noć Alice. Tvoj dolazak u našu obitelj bio je kao dolazak zore. Ti si nam bila pjesma radosti i zraka svjetlosti. Kada si prije kratkog vremena predala svoj život Kristu, moje srce pjevalo je od radosti. Laku noć kćeri moja, laku noć!“
Onda se obratio Karlu:„Zbogom Karlo.“ rekao je najstarijem sinu. „Tvoja majka i ja smo mislili da ćeš biti blagoslovljeni sluga Gospodnji. Dali smo ti sve mogućnosti kao i ostaloj djeci. Ako je postajala ikakva razlika, to je onda bila samo tvoja krivica. Išao si širokim putem. Na opomene Božje riječi nisi pazio i Isusov poziv nisi slijedio. Ali ja sam te uvijek ljubio i još te ljubim. Bog to zna. Zbogom Karlo, zbogom!“
Jecajući prihvati Karlo očevu ruku i zapita ga:“Oče, zašto si svima rekao laku noć, a meni zbogom?“ – „Iz potpuno jednostavnog razloga. Zato što ću ostale opet vidjeti ujutro. Da li ću tebe vidjeti u slavi, to mi Božja riječ ne daje nikakvo uzdanje. Stoga zbogom!“
Sin je pred postelju svog umirućeg oca pao na koljena i glasno plakao, boreći se u smrtnom strahu svoje duše, vapeći Bogu za oproštenje grijeha, sa željom da i on može vidjeti jednom svoga oca u vječnoj slavi.
„Karlo, da li ti to ozbiljno misliš?“ Upitao je otac. „Bog zna da mislim ozbiljno.“ Odgovorio je potišteno sin. „Onda će te Bog uslišati i spasiti Karlo! Sada i tebi mogu reći laku noć! Kako sam zahvalan Bogu na tome! Laku noć , laku noć sine!
To su bile zadnje riječi umirućeg oca. Karlo je postao Božji sluga i propovjednik i sada čeka kada će ponovno čuti glas svoga oca:“Dobro jutro Karlo. Radujem se da je noć prošla i dan nastao. Nije li to veliki i radostan dan? Dobro jutro Karlo, dobro jutro!“
Jelena
Iskreno, mislim da bi bilo dosta te rasprave o izvlačenju. Sve ćemo riješiti u srijedu u 34 oka (ako sam dobro izračunala 
), uglavnom...
Mislim da je blesavo da se sad prepiremo i svađamo oko toga.
Planirala sam sad objavit neki tekst, ali nisam sigurna treba li ili ne kad je ovakva situacija. Možda kad se smiri situacija.
Još, da ponovim Zyttinu poruku: sutra treba donijeti pjesmaricu od Taizéa da vježbamo "Kriste tvoj lik".
Ivana
Nego, jučer smo, na svu sreću dovršili vjence. I stvarno kak Zytta veli, hvala Bogu kaj je i to prošlo. Sljedeće godine nisam sigurna hoće li biti toga, ali bumo vidli.
Naradili se jesmo, i bilo je zabavno, jel da? Sad se trebamo stvarno potruditi oko akademije i bit će sve ok.
Ne znam kaj bi više uopće napisala, to prepuštam vama, tako da...
E da, tko nije glasao, neka glasa. Ipak je to naša građanska dužnost. 
Vijenici se izrađuju u subotu u 15.00h. Donesite materijal da imamo od čega raditi te vijence jer bi stvarno bilo blesavo da nitko ništa ne donese. Uglavnom, imamo svijeće, vijence, a ostalo bi se stvarno trebalo donijeti: možda kuglice i ukrasi za bor koje ne koristite, trakice, češeri... Za limun znamo da ga ima, tako da to ne trebate ni pisat. Uglavom, dođite na vrijeme jer posla ima. Vjerojatno će ih morati biti 20-30 gotovo, tako da.A sve ovo što kupite, donesite račun, i vratiti će vam se novac, tako da budete bez brige. Ako ste za, slobodno donesete i nešto možda za pojesti :) jer prošle, ili predprošle godine su Suzana i Katarina donijele palačinke, pa...
Eto, toliko...
Ivana
Ovako, dobila sam obavijest da se na stranicama našeg grada ovdje objavio javni natječaj za predlaganje kandidata za članove savjeta mladih što je poprilično dobro.
Tako da, možda bi i neki od naših mladih župe htio sudjelovati, jer bi to vjerojatno bilo vrlo dobro za nas. Ipak nas ima. Eto, pogledajte, možda ćete nešto više razumjeti od mene.
Prije nekoliko godina jedan grad je bio pogođen sušom koja je prilično osakatila usjeve. Kako je suša potrajala ljudi su se počeli brinuti da neće biti u mogućnosti preživjeti financijski slom.
Gradsko vijeće se sastalo i odlučilo da zatraži obližnje indijansko pleme da izvedu ples za kišu. Pleme se složilo, plesalo, no suša je trajala i dalje. Vijeće se ponovno sastalo. Ovaj put su odlučili da zatraže "znanstvenog čudotvorca" da dođe u njihov grad i donese vodu koju trebaju. On je došao sa svojim čudotvornim strojem i raspršio milijune malih kapljica u zrak. Ljudi su pretraživali nebo kako bi pronašli i najmanji trag oblačku, no oblaka nije bilo.
Napokon, vijeće je zatražilo ljude iz grada da se okupe zajedno i mole u najvećoj gradskoj crkvi. Nakon nekoliko sati molitve svi su napustili crkvu tražeći oblake na nebu. Niti jednog oblaka nije bilo. Jedno dijete se okrenulo k svom ocu i upitalo: "Tata, jesu li ljudi zaista vjerovali da će nam Bog poslati kišu?"
"Vjerujem da jesu sine" odgovorio je otac.
"A kako to da onda nitko nije ponio kišobran?"
Autor nepoznat
Jelena
Kada je DOSADA zijevnula treći put,
LUDOST je ( inače uvijek tako luda) predložila: hajdemo se igrati skrivača! INTRIGA je podigla desnu obrvu,
a RADOZNALOST je, ne mogavši se suzdržati, zapitala: Skrivača? Kakva je to igra?
Slijedio je odgovor: To je jedna igra, započela je objašnjavati LUDOST, u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem,polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik.
ENTUZIJAZAM je zaplesao, a slijedila ga je EUFORIJA.
SREĆA je toliko skakala od radosti, da je nagovorila SUMNJU i APATIJU, koje nikada ništa nije interesiralo.
Ali, nisu se svi željeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek na kraju svi pronađu.
PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.
OPREZ nije htio riskirati...
Jedan, dva, tri... počela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST koja se kao i uvijek samo bacila iza prvog kamena na putu.
VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta.
KRASOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronašla ljepotu i prozračno skrovište,ali samo za sebe!
LAŽ se sakrila na dno oceana, ( laže, sakrila se na kraju duge ), a
POŽUDA i STRAST u krater vulkana.
ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno.
Kada je LUDOST izbrojavala 999 999, LJUBAV je još tražila skrovište, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
Milijuuuuuuun !!!!! ...vikala je LUDOST i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla LIJENOST, odmah iza najbližeg kamena.
Ubrzo je začula VJERU kako raspravlja o teologiji s Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha.
Slučajno se tu u blizini zadesila ZAVIST, kao i USPJEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog i prozračnog skrovišta, koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od toliko traženja, LUDOST je ožednila, i tako je u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU .
Sa SUMNJOM joj je bilo lakše, jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala sjediti na najbližem kamenu.
Tako je LUDOST malo po malo pronašla gotovo sve.
TALENT u zlatnom klasju žita, TJESKOBU u izgorenoj travi, LAŽ na
kraju duge ( laže, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopće nečega i igrali...
Samo LJUBAV nije nigdje mogla pronaći! LUDOST je pretražila svaki grm i svaki vrh planine, i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak.
Ušla je u ružičnjak, uhvatila suhu granu te od ljutnje i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je LJUBAVI oči.
LUDOST nije znala što da učini, niti kako bi se ispričala i popravila to što je učinila. Plakala je i molila za oprost. Naposljetku je odlučila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj. Od tada, kada se na zemlji prvi puta igralo skrivača, LJUBAV JE SLIJEPA I LUDOST JE PRATI !
Kristina
Zapisala sam neke stvari koje su bili rečene na jučerašnjem vjeronauku, tzv. tribini. Naravno ako ste više nešto više htjeli reći, recite.
Znači, planirano je da bi se nalazili svaki prvi petak u mjesecu u 20.00 h.
Rasprava može biti o bilo kojoj temi. Samo se da prijedlog, ne morate ga ni reći na glas, napišete na papir i proslijedite Miletu ili nekome. U dvorani će se razvući i stol za ping-pong i možemo doći tamo kada god želimo i družiti se jednostavno. Mislim, jel smo mladi ili nismo, nama ne treba neki određeni razlog da se družimo. :)
Sljedeći put bi onda bila prva kateheza, rasprava. Vjerojatno o adventu, Božićnom vremenu…
Župnik je pričao koliko je molitva važna u životu, razgovor s Bogom. Sad da prepisujem one svoje zabilješke, zvučalo bi smiješno jer nema neki red ili smisao, pa radije ne bi.
Nego, župnik je rekao nešto što mi se jako svidjelo, a to bi bilo: Bog nije automat koji će se pojaviti čim mi stisnemo gumbić. I treba pogledati na svoje propuste prije nego se pogleda na druge i kritizira druge. Nego, bilo je rečeno poprilično stvari, jer znate našeg župnika, kad počne pričati, teško stane, ali nema veze. Sviđa mi se to.
Što se tiče ostalih događaja, napadala me neka pčela koja je zujala oko lustera, pa ju je Kristina B. ubila. A kako smo u tom trenutku pričali o smrti, nekako se poklopilo :).
Završili smo prije 22.00h.
Ljudi, slušajte jedni druge.
A da ja ne pišem nikakav post, ili ne stavljam članak ili nešto slično, nego vi kometirajte što god hoćete. Ispucajte se. Da vidimo tko će više.
Taize- Ženeva
EUROPSKI SUSRET MLADIH
Hodočašće povjerenja na zemlji
Ženeva- od 28. prosinca do 1. siječnja
Javi nam se. Mi ćemo te detaljnije upoznati, pripraviti i biti uz tebe kako bi iskoristio ovu priliku.
Pripremni susreti koji će se odvijati jedanput tjedno u župi pomoći će ti da doznaš još puno detalja koji će te pripraviti za ovaj događaj; naučit ćeš pjesme koje se pjevaju na susretu i način Taizé molitve. Zbližit ćeš se s mladima koji će zajedno s tobom putovati i biti s tobom na susretu.
Smještaj mladih biti će u Ženevi i okolici, i to prije svega u obiteljima (uglavnom dvoje ili troje po obitelji), a ukoliko ne bude dovoljan broj udomiteljskih obitelji, jedan broj mladih će spavati u župnim dvoranama ili školama. Zato svi trebaju ponijeti vreću za spavanje i podložak.
Troškovi iznose: 550 KN - prijevoz, plus 45 EUR - participacija. I to je sve što trebaš platiti. Participacija pokriva sve obroke, kartu grada i univerzalnu kartu za javni prijevoz. Ne plaćaš smještaj niti ikakve ulaznice.
Putuje se udobnim novim autobusom, s ljudima s kojima ćeš se zbližiti tijekom pripremnih susreta, uz puno ugodnog druženja, pjesme i zabave.
Koliko će ti se puta u životu pružiti ovakva prilika???
Provesti pet dana s desecima tisuća mladih iz cijele Europe i šire…
Osobno upoznati Ženevu i ljude koji ondje žive…
Zajedno moliti, pjevati, iskusiti tišinu…
Biti gost obitelji i župe u Ženevi i okolici…
Započeti “Hodočašće povjerenja” u vlastitom životu…
Iznova otkriti Crkvu kao kvasac zajedništva
u ljudskoj obitelji...
Otvoriti se ljepoti unutarnjeg života i zajedništva s Bogom...
Tražiti smisao života i živjeti vjeru usred izazova današnjice...
Postati znakom nade u svojoj sredini...
Program susreta:
Četvrtak, 27. prosinca
- polazak oko 20 sati iz Kloštra Ivanića
Petak, 28. prosinca
- dolazak na mjesto dočeka u središte Ženeve
- doček u župama i obiteljima
- u 17.30 večera u paviljonima na velesajmu (Palexpo)
- u 19.00 zajednička molitva
Subota, 29. prosinca
- u 8.30 zajednička molitva u župama, rad u manjim grupama
- u 12.00 ručak u Palexpo-u
- u 13.15 zajednička molitva
- poslijepodne radionice na raznim mjestima u gradu
- u 17.30 večera
- u 19.00 zajednička molitva
- oko 22 sata povratak u obitelji
Nedjelja, 30. prosinca
- sudjelovanje na misi u župi
- ručak „hladni obrok” podijeljen prethodne večeri
- poslijepodne Regionalni susreti po zemljama
- u 17.30 večera
- u 19.00 zajednička molitva
- oko 22 sata povratak u obitelji
Ponedjeljak, 31. prosinca
- program kao i u subotu 29. prosinca
- u 23.00 molitveno bdijenje u župama za mir u svijetu
- od ponoći - novogodišnje slavlje - „Festival naroda”
Utorak, 1. siječnja
- zajednička jutarnja molitva u župama i ručak kod domaćina
- oko 18 sati povratak u domovinu
Za informacije i prijave obrati se na:
Župni ured Kloštar Ivanić:
2831 400
ivanic-klostar@ofm.hr
fra Mijo Tikvić: 091 780 92 67
ili 2831 403
mtikvic@vip.hr
Valentina Kanić- 098 591 210 (Ivanić Grad)
Prijave se primaju najkasnije do 30. studenog, odnosno i kraće ako se autobus prije popuni.
Europski susret je namijenjen prije svega mladim ljudima izmedju 17 i 35 godina, ali pozvani su i ostali koji se tako osjećaju! (Na jednu maloljetnu osobu idu dvije punoljetne.)
Za dodatne informacije o susretu, kao i o Taizéu općenito, pogledaj na internet stranici: taize
A sad što se tiče nas, Mala sala je rezervirana za 21.12. tako da smo u Maloj sali.
