...nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine
koja laprda među krajnostima kao rijetko govno
dok svi tvoji besprizorni usrećitelji
i samozvani štovaoci onog što ne razumiju
i svi tvoji plaćeni nitkovi doušnici i sjecikese
i svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula
hrabro spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom
koji štiti vjernike od zaraženih
a svaku duhovitost uvijek i na vrijeme
efikasno lijeće u samom začetku...
O meni..
zovem se marko i mozemo se dopkat, ak imas aj si kju... Oo?
218-291-131
Srna (06:55 PM) :
to je slatko
Srna (06:55 PM) :
ja razmisljam o tvom kurcu
Srna (06:55 PM) :
koji ima ime tvrk
Srna (06:55 PM) :
tj. ja sam mu dala to ime
Srna (06:55 PM) :
da mama ne zna o cem prica
Srna (06:55 PM) :
kad razgovaram s lidijom o tome
Srna (06:55 PM) :
pred njom
danasnji dan mi je mogo bit savrsen da je petar htio doc kod mene poslije skole, ovak je sam dobar.
i srna mi nece odgovorit na poruku, odem se ubit sad.
sad ne mogu spavati.. ovaj post cu u cijelosti napisati sa deset prstiju ne gledajuci u tipkovnicu, tako da traje duze i da bude donekle korisno. ovo ce biti dosta dugacak post. u njemu ce biti govora o nicem. znaci pisati cu recenice jednu iza druge, ali to nece imati previse smisla. kao sto sam rekao ovaj post pisem pravilno sa deset prstiju. inace pisem dosta brzo, no sad mi ide sporo jer pisem sa deset prstiju, a tak inace ne pisem. aj da se u postu ne radi samo o tome kako ga ja pisem sada cu vam objasniti kako se ja nosim sa stresom. to nam je bila i zadaca iz psihologije koju ja nisam napravio. jaje malo. tres. stres. potres. uglavnom tres je onomatopeja. to kad nest lupi onda se tak cuje. dok sam bio jako mali prezivio sam potres, sad sam se tog sjetio. bio je to blag potres. ja sam imao najvise 4 godine. kuca je pukla onda. tj. nije pukla nego je samo napukla. to stoji jos i sad. ta pukotina! i fasada je ista. no, ja vise ne zivim u toj kuci. vrlo sam los u skoli, to je zato sto sam kao mali sve svladavao s lakocom pa mi nitko nije usadio radne navike. no skola me ne stresira (jebe) toliko koliko to rade neke osobe. u zivotu sam imao srece naletiti na svakakve neprilike. vecina tih neprilika bila je izazvana od strane losih osoba. no neke neprilike su mi stvorili bas oni ljudi od kojih to nikad ne bih ocekivao. a neki pak bedovi konstrukcija su svevisnjega osobno. no da.... znaci te neprilike su bile glavni izvor stresa za mene. u te neprilike se ubrajaju svade, razni oblici zlostavljanja, zanemarivanje i jos kojekakve gnusne gluposti. do prije par godina bio sam jako osvijesten, volio sam sve zivo, jednom sam se prilikom rasplakao jer sam shvatio da ce doci sudnji dan i da ce svi umrijeti. kroz moje odrastanje stresa je bilo puno, mogao se je vidjeti, namirisati i dotaknuti. s njim sam se nosio najbolje kako sam znao-kroz druzenje s prijateljima i igru. onda sam se par puta morao seliti, tako su se ugasila neka iskrena prijateljstva. zao mi je zbog toga. te svakakve gluposti koje su mi se dogadale dok sam bio malen su mi pomogle da sad postanem gotovo imun na sav stres i zlo. sve sto mi se trenutno dogada cini mi se ko neka zajebancija u usporedbi s onim kroz sto sam prosao. okrenuo sam se dobrom. upoznao sam jednu krasnu osobu. i jos jednu. vise njih zapravo. kad je sve u redu s njima jako sam sretan. al ja sam malo u kurcu pa nekad nest zabrijem i onda se one ljute na mene il ja na njih. a nekad i one zabriju. jako, jako mi se svida ovaj kolekšn od simona i garfunkela. eh, da... uglavnom glavni izvor stresa sad su mi te neke svade sa dragim mi osobama. najčešće se onda zderem ko budala i tak se rijesim stresa. znam da to nije dobro, al meni je jer bi svejedno pleo. a i pricamo mi pa se rijesi uzrok stresu. ma brijem da se moze prijeci preko sveg i kroz sve kad nekog volis. možda bih trebao početi pisati sva slova? i znam ja da recenice ne mogu pocinjati veznicima. moje pocinju!
NAPOMENA: ovaj tekst se nebi trebao shvacati ozbiljno vec kao svojevrsna vjezba pisanja sa deset prstiju.
Čini se da su ovi stihovi hrvatskoga pjesnika iz dalekog vremena, na nekom davnom jeziku , ( a hrvatskom ), proročki ; ne bih željela u 21. stoljeću romantičarski ponovno govoriti o jeziku, no pogledajte oko sebe : otvorite novine, uključite televizor, okrenite se uokolo i pogledajte reklame, nazive kafića, trgovina, poslovnih tvrtki...
Jesmo li u Hrvatskoj? E, da, pa mi smo već u Europi!(Naravno da jesmo, nismo na Mjesecu – no, znate što mislim ).Sa svih strana vrište agresivne, uglavnom nepismene reklame; vaš liječnik se potpisuje kao specijalista, vaš susjed je ekonomista, političari imaju scrining, gospođe lifting, ...i sve drugo...
Dobro, možda to i nije najvažnija stvar na svijetu; možda većina ljudi to i ne primjećuje, ali ljuti me kad se svi petljaju u jezik i oko jezika, svi nešto komentiraju i ljute se, a većina nema pojma ni o onom najbitnijem - kako pravilno hrvatski nešto reći.
I u medijima se povremeno oko jezika stvara bezvezna buka iako su rijetki oni koji brinu o jeziku i za jezik .Koliko sam ja zamijetila, to su učitelji i profesori hrvatskoga jezika, novinari ( ne svi, samo oni pravi), pisci i naravno, stručnjaci jezikoslovci.I – još netko: nekolicina mladih ljudi, u koje ću i sebe ubrojiti, koji godinama svladavaju dodatne programe nastave hrvatskoga jezika nastojeći proniknuti u što više njegovih tajni .
Od petog razreda osnovne škole idem na dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika; naučila sam pravilno pisati i govoriti i mislim da je to jako važno.Ali, sada mi se događa nešto čudno: upravo su ti učitelji i profesori, koji su me "zarazili" proučavanjem jezika, "krivi" što mi se diže kosa na glavi kad vidim da negdje imaju jeftine sendviće ili kad čujem da jedna obrazovana osoba kaže : jeste vi to napravila? , ili kad pročitam obavijest na zdravstvenoj ustanovi da dolazi okulista .
U zadnje se vrijeme vode rasprave oko toga treba li pisati ne ću ili neću; mislim da je potrebno imati jasnija pravila (bilo bi nam lakše učiti i sve to primjenjivati), ali isto tako mislim da to nije najveći problem.Ja veći problem vidim upravo u tom javnom komuniciranju.
Ne da većinu ne zanima hoće li se neka riječ pisati ovako ili onako, nego ih uopće ne zanima riječ, hrvatska riječ.Dokaz za to možete pronaći na svakom koraku.Gotovo neprimjetno,zasipali su nas anglizmi : sve je na engleskom ! Valjda ljudi misle da tako ispadaju pametniji ! Najveća je ironija u tome što su novoj modi podlegli i mediji : tako svi fakat imamo čudne feelinge o nečemu , moramo znati što je in, a što aut, pjevači idu na stage
i imaju odličan make up... o kompjutorskoj (ili kako već) spiki da i ne govorim : to samo oni razumiju – i Englezi (osjećam se ko u Ionescovoj drami ).
Razumijem da je engleski postao globalni jezik, ali u Hrvatskoj bismo se ipak trebali sporazumijevati hrvatskim jezikom. Malo sam istraživala što o jeziku i uporabi anglizama misle moji vršnjaci. Još uvijek većina ( to su ipak gimnazijalci ! ) zamjećuje pogrješke u natpisima na javnim mjestima, ali većini ne smeta uporaba anglizama (mada misle da je to loše po hrvatski jezik) . Za uporabu anglizama okrivljuju medije (neki šaljivdžije i školu, valjda imaju lošu ocjenu iz engleskog ) ; Više od trećine njih misli da razmišljanja o jeziku nisu važna u novom vremenu ili im je svejedno...makar govorili svahili...
I to je to.Ne znam ima li smisla živcirati se oko svega toga.Moje prijateljice se čude čime ja to razbijam glavu...Možda su u pravu.Ili ne, nisu. Zato što ne znaju dovoljno. Većina ne zna dovoljno o jeziku. Voljela bih da se netko sjeti upravo toga – više pozornosti posvetiti hrvatskome jeziku (znam da to ne donosi veliku zaradu ) svugdje : u društvu, u javnom komuniciranju, u školama ... Cijelo društvo mora biti zaduženo za jezičnu kulturu.To nije in , ali mediji u tren oka od besprizornih anonimaca stvore medijsku zvijezdu , pa bi se agresivnom kampanjom moglo malo pripomoći i jezikoslovcima . Jer, čuvara hrvatskoga jezika sve je manje.
JE LI HRVATSKI VAŽAN?
1. Zamjećuješ li jezične pogrješke u natpisima na javnim mjestima?
(npr. u trgovinama, na reklamama i sl.)
a) da - 70% b) ne – 30 %
2. Smeta li ti učestala uporaba engleskih riječi u hrvatskom jeziku?
a) da – 38 % b) ne – 62 %
3. Misliš li da je to loše po hrvatski jezik ?
a) da - 70 % b) ne – 30 %
4. Zašto mladi puno upotrebljavaju engleske nazive u svakodnevnom govoru?
a) radi pomodarstva - 23 %
b) da se prave važni 12 %
c) ne razmišljaju o tome 33 %
d) jednostavnije je nego hrvatski 22 %
e) misle da je tako bolje 10 %
5. Što misliš, tko je za to kriv?
a) škola 3 %
b) mediji 54 %
c) društvo 25 %
d) globalizacija 18 %
6. Kakav je tvoj stav prema jeziku danas ?
a) mislim da treba povećati brigu o jeziku i da se u javnoj komunikaciji treba
koristiti pravilan standardni jezik - 63 %
b) mislim da to nije važno u vremenu globalizacije i materijalizma – 18 %
c) svejedno mi je , ne razmišljam o tome i ne primjećujem to - 18 %
Vlatka Šelimber, 2. razred
Gimnazija Petra Preradovića Virovitica
članak
mentorica, Zdenka Kos, prof.
33 000 Virovitica, Trg bana J. Jelačića 16
tel 033/722-711
ravnateljica, Ivana Bešir, prof.
moro sam vam prestavit rad moje dobre kolegice iz razreda....
u zadnje vrijeme bas zelim biti dobar, no bojim se osude.
bojim se da bi me proglasili licemjerom i lazovom, malim sarkasticnim djecakom.
zato nisam dobar.
mornar je volio slusat fejtles, bio je ekstremno cool....
malena djeca i butik s cvijecem, nesretan tko je?
obucar i papucar, koja je razlika?
daleko od drugih obitavao je. nista strano mu bilo nije. opasnost je gledao ravno u oci i bojao se. bojao se da. samo vremena, samo vrijeme ga je uzasavalo. pomisao da ono postoji bila mu je neprihvatljiva, nije se mogao pomiriti s tim. najvecu opasnost su mu predstavljala vremenska ogranicenja. bio je ogranicen na 24 sata po danu. nije imao vise iako je htio. htio je barem pola sata za sebe. barem pola sata, da je to bilo i duze vrijeme nebi mornar imao nista protiv. u tih pola sata mornar bi crtao, volio bi kubizam kad bi imao pola sata. mornar bi mozda pisao i prekrasne ljubavne sonete, samo da je imao tih pola sata vremena za sebe. koristio bi sivu boju u svojim slikama, vecinom bi ta siva boja bila koristena samo iz zajebancije, tek toliko da bude sivo. mornar bi ponekad i procitao nesto korisno kad bi imao pola sata za sebe, ili malo vise vremena.
mornar bi volio mjesit fine sisice u tih pola sata slobodnog vremena, kad bi ga imao.
mornar bi si drko ogromnu uzavrelu kurcinu kad bi imo pol sata za sebe.
no... istini na volju, mornar je mogao dobiti pola sata.taj mornar je obicavao gledati u more kad god bi imao slobodnog vremena. samo je buljio u more-nije mu se svidalo. zapravo mu je islo na kurac. dan bi mu bio ispunjen gledanjem u more. samo bi gledao u more. to mu je preslo u rutinu. gledanje u more. nije bio svjestan da gubi slobodno vrijeme. mislio je: "ako gledam u more ne mogu ostati razocaran, u njega cu uvijek moci gledati."
jedan dan se mornar probudio iako nije ni spavao. probudio se iz rutine i uhvatio je pola sata slobodnog vremena. krenuo je citati. citao je neku knjigu. nije to bila narocito zanimljiva knjiga.
o raspadu cehoslovacke, pogled cehoslovackog poslijednjeg predsjednika. citao je do 34. stranice. isteklo je pola sata. mornar je bio zahvalan sam sebi. zaklopio je knjigu. ustao se iz lezaljke i krenuo gledati u more. nije ga bilo. ostao je razocaran
MORNAR NAPUSTA BROD, SADI RUZE
nakon nekoliko godina tugovanja za morem, mornar se oproavio. veselila ga je pomisao da sad ima vise vremena za sebe... svih 24 sata na dan. mornar se je odlucio iskrcati iz broda. "promijeniti svoj zivot, sad cu!"-mislio je. nije navikao na uvjete na kopnu. klima ga je ubijala. bio je zakleti nezenja, iako je volio finu picku.
na kopnu se ozenio. izgubio je svojih slobodnih 24 sata. postao je zarobljen. zena ga nije voljela. nije ga volio nitko. svi su ga nevoljli. bio je neshvacen od svih ljudi. ni sam nije znao zasto se ozenio. htio je probati nesto novo, no u pogresku svom silinom nasrnuo je.
na kopnu si je napravio nastambu za sebe i zenu, bila je to krasna rupa u podu, koju su obicavali dijeliti popola. podijelili bi tu rupu na dvije polurupe. svaka polurupa je zapravo bila rupa za sebe, sa finim pregradama. te pregrade su bile skupe. zena ih je potrgala u jednoj od mnogobrojnih svada. svadali su se zbog tog sto je zena bila prevrtljiva. labilna karaktera i sumnjiva morala, varala ga je s drugima, cesto. mornar je odjebo zenu. otisao je. vrijeme mu vise nije bilo problem, sada se bojao usamljenosti.
nedostojala mu je zena, iako je bila kurva. zalio je i za svojom polurupom, doduse sad je imao cijelu rupu.. i vecu od one prijasnje, ali njegovo srce je htjelo polurupu. svake godine bi sadio ruze. ruze su ugibale preko zime. mornar je na proljece kupovao nove. sadio ih je brizno i s ljubavlju, iako je znao za ostru zimu mjesecima unaprijed. svaki put kad bi im se priblizio bio je svjestan cinjenice da su one prolazne.
znao je da ostaje samo on.
svake zime mornar je bio u depresiji. zimu je obicavao provesti u jami, ispod razine mora. na -10 metara, znaci to bas i nije bila velika depresija. mislio je o moru i ruzama. sjecao se samo lijepog.
