Marketing
HRVATSKI NAŠ DANAŠNJI
...vre i svoj jezik zabit Horvati hote...
Čini se da su ovi stihovi hrvatskoga pjesnika iz dalekog vremena, na nekom davnom jeziku , ( a hrvatskom ), proročki ; ne bih željela u 21. stoljeću romantičarski ponovno govoriti o jeziku, no pogledajte oko sebe : otvorite novine, uključite televizor, okrenite se uokolo i pogledajte reklame, nazive kafića, trgovina, poslovnih tvrtki...
Jesmo li u Hrvatskoj? E, da, pa mi smo već u Europi!(Naravno da jesmo, nismo na Mjesecu – no, znate što mislim ).Sa svih strana vrište agresivne, uglavnom nepismene reklame; vaš liječnik se potpisuje kao specijalista, vaš susjed je ekonomista, političari imaju scrining, gospođe lifting, ...i sve drugo...
Dobro, možda to i nije najvažnija stvar na svijetu; možda većina ljudi to i ne primjećuje, ali ljuti me kad se svi petljaju u jezik i oko jezika, svi nešto komentiraju i ljute se, a većina nema pojma ni o onom najbitnijem - kako pravilno hrvatski nešto reći.
I u medijima se povremeno oko jezika stvara bezvezna buka iako su rijetki oni koji brinu o jeziku i za jezik .Koliko sam ja zamijetila, to su učitelji i profesori hrvatskoga jezika, novinari ( ne svi, samo oni pravi), pisci i naravno, stručnjaci jezikoslovci.I – još netko: nekolicina mladih ljudi, u koje ću i sebe ubrojiti, koji godinama svladavaju dodatne programe nastave hrvatskoga jezika nastojeći proniknuti u što više njegovih tajni .
Od petog razreda osnovne škole idem na dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika; naučila sam pravilno pisati i govoriti i mislim da je to jako važno.Ali, sada mi se događa nešto čudno: upravo su ti učitelji i profesori, koji su me "zarazili" proučavanjem jezika, "krivi" što mi se diže kosa na glavi kad vidim da negdje imaju jeftine sendviće ili kad čujem da jedna obrazovana osoba kaže : jeste vi to napravila? , ili kad pročitam obavijest na zdravstvenoj ustanovi da dolazi okulista .
U zadnje se vrijeme vode rasprave oko toga treba li pisati ne ću ili neću; mislim da je potrebno imati jasnija pravila (bilo bi nam lakše učiti i sve to primjenjivati), ali isto tako mislim da to nije najveći problem.Ja veći problem vidim upravo u tom javnom komuniciranju.
Ne da većinu ne zanima hoće li se neka riječ pisati ovako ili onako, nego ih uopće ne zanima riječ, hrvatska riječ.Dokaz za to možete pronaći na svakom koraku.Gotovo neprimjetno,zasipali su nas anglizmi : sve je na engleskom ! Valjda ljudi misle da tako ispadaju pametniji ! Najveća je ironija u tome što su novoj modi podlegli i mediji : tako svi fakat imamo čudne feelinge o nečemu , moramo znati što je in, a što aut, pjevači idu na stage
i imaju odličan make up... o kompjutorskoj (ili kako već) spiki da i ne govorim : to samo oni razumiju – i Englezi (osjećam se ko u Ionescovoj drami ).
Razumijem da je engleski postao globalni jezik, ali u Hrvatskoj bismo se ipak trebali sporazumijevati hrvatskim jezikom. Malo sam istraživala što o jeziku i uporabi anglizama misle moji vršnjaci. Još uvijek većina ( to su ipak gimnazijalci ! ) zamjećuje pogrješke u natpisima na javnim mjestima, ali većini ne smeta uporaba anglizama (mada misle da je to loše po hrvatski jezik) . Za uporabu anglizama okrivljuju medije (neki šaljivdžije i školu, valjda imaju lošu ocjenu iz engleskog ) ; Više od trećine njih misli da razmišljanja o jeziku nisu važna u novom vremenu ili im je svejedno...makar govorili svahili...
I to je to.Ne znam ima li smisla živcirati se oko svega toga.Moje prijateljice se čude čime ja to razbijam glavu...Možda su u pravu.Ili ne, nisu. Zato što ne znaju dovoljno. Većina ne zna dovoljno o jeziku. Voljela bih da se netko sjeti upravo toga – više pozornosti posvetiti hrvatskome jeziku (znam da to ne donosi veliku zaradu ) svugdje : u društvu, u javnom komuniciranju, u školama ... Cijelo društvo mora biti zaduženo za jezičnu kulturu.To nije in , ali mediji u tren oka od besprizornih anonimaca stvore medijsku zvijezdu , pa bi se agresivnom kampanjom moglo malo pripomoći i jezikoslovcima . Jer, čuvara hrvatskoga jezika sve je manje.
JE LI HRVATSKI VAŽAN?
1. Zamjećuješ li jezične pogrješke u natpisima na javnim mjestima?
(npr. u trgovinama, na reklamama i sl.)
a) da - 70% b) ne – 30 %
2. Smeta li ti učestala uporaba engleskih riječi u hrvatskom jeziku?
a) da – 38 % b) ne – 62 %
3. Misliš li da je to loše po hrvatski jezik ?
a) da - 70 % b) ne – 30 %
4. Zašto mladi puno upotrebljavaju engleske nazive u svakodnevnom govoru?
a) radi pomodarstva - 23 %
b) da se prave važni 12 %
c) ne razmišljaju o tome 33 %
d) jednostavnije je nego hrvatski 22 %
e) misle da je tako bolje 10 %
5. Što misliš, tko je za to kriv?
a) škola 3 %
b) mediji 54 %
c) društvo 25 %
d) globalizacija 18 %
6. Kakav je tvoj stav prema jeziku danas ?
a) mislim da treba povećati brigu o jeziku i da se u javnoj komunikaciji treba
koristiti pravilan standardni jezik - 63 %
b) mislim da to nije važno u vremenu globalizacije i materijalizma – 18 %
c) svejedno mi je , ne razmišljam o tome i ne primjećujem to - 18 %
Vlatka Šelimber, 2. razred
Gimnazija Petra Preradovića Virovitica
članak
mentorica, Zdenka Kos, prof.
33 000 Virovitica, Trg bana J. Jelačića 16
tel 033/722-711
ravnateljica, Ivana Bešir, prof.
moro sam vam prestavit rad moje dobre kolegice iz razreda.... 
Post je objavljen 15.02.2007. u 20:25 sati.