dvije prispodobe o mornaru
MORNAR OSTAJE BEZ MORA
mornar je volio slusat fejtles, bio je ekstremno cool....
malena djeca i butik s cvijecem, nesretan tko je?
obucar i papucar, koja je razlika?
daleko od drugih obitavao je. nista strano mu bilo nije. opasnost je gledao ravno u oci i bojao se. bojao se da. samo vremena, samo vrijeme ga je uzasavalo. pomisao da ono postoji bila mu je neprihvatljiva, nije se mogao pomiriti s tim. najvecu opasnost su mu predstavljala vremenska ogranicenja. bio je ogranicen na 24 sata po danu. nije imao vise iako je htio. htio je barem pola sata za sebe. barem pola sata, da je to bilo i duze vrijeme nebi mornar imao nista protiv. u tih pola sata mornar bi crtao, volio bi kubizam kad bi imao pola sata. mornar bi mozda pisao i prekrasne ljubavne sonete, samo da je imao tih pola sata vremena za sebe. koristio bi sivu boju u svojim slikama, vecinom bi ta siva boja bila koristena samo iz zajebancije, tek toliko da bude sivo. mornar bi ponekad i procitao nesto korisno kad bi imao pola sata za sebe, ili malo vise vremena.
mornar bi volio mjesit fine sisice u tih pola sata slobodnog vremena, kad bi ga imao.
mornar bi si drko ogromnu uzavrelu kurcinu kad bi imo pol sata za sebe.
no... istini na volju, mornar je mogao dobiti pola sata.taj mornar je obicavao gledati u more kad god bi imao slobodnog vremena. samo je buljio u more-nije mu se svidalo. zapravo mu je islo na kurac. dan bi mu bio ispunjen gledanjem u more. samo bi gledao u more. to mu je preslo u rutinu. gledanje u more. nije bio svjestan da gubi slobodno vrijeme. mislio je: "ako gledam u more ne mogu ostati razocaran, u njega cu uvijek moci gledati."
jedan dan se mornar probudio iako nije ni spavao. probudio se iz rutine i uhvatio je pola sata slobodnog vremena. krenuo je citati. citao je neku knjigu. nije to bila narocito zanimljiva knjiga.
o raspadu cehoslovacke, pogled cehoslovackog poslijednjeg predsjednika. citao je do 34. stranice. isteklo je pola sata. mornar je bio zahvalan sam sebi. zaklopio je knjigu. ustao se iz lezaljke i krenuo gledati u more. nije ga bilo. ostao je razocaran
MORNAR NAPUSTA BROD, SADI RUZE
nakon nekoliko godina tugovanja za morem, mornar se oproavio. veselila ga je pomisao da sad ima vise vremena za sebe... svih 24 sata na dan. mornar se je odlucio iskrcati iz broda. "promijeniti svoj zivot, sad cu!"-mislio je. nije navikao na uvjete na kopnu. klima ga je ubijala. bio je zakleti nezenja, iako je volio finu picku.
na kopnu se ozenio. izgubio je svojih slobodnih 24 sata. postao je zarobljen. zena ga nije voljela. nije ga volio nitko. svi su ga nevoljli. bio je neshvacen od svih ljudi. ni sam nije znao zasto se ozenio. htio je probati nesto novo, no u pogresku svom silinom nasrnuo je.
na kopnu si je napravio nastambu za sebe i zenu, bila je to krasna rupa u podu, koju su obicavali dijeliti popola. podijelili bi tu rupu na dvije polurupe. svaka polurupa je zapravo bila rupa za sebe, sa finim pregradama. te pregrade su bile skupe. zena ih je potrgala u jednoj od mnogobrojnih svada. svadali su se zbog tog sto je zena bila prevrtljiva. labilna karaktera i sumnjiva morala, varala ga je s drugima, cesto. mornar je odjebo zenu. otisao je. vrijeme mu vise nije bilo problem, sada se bojao usamljenosti.
nedostojala mu je zena, iako je bila kurva. zalio je i za svojom polurupom, doduse sad je imao cijelu rupu.. i vecu od one prijasnje, ali njegovo srce je htjelo polurupu. svake godine bi sadio ruze. ruze su ugibale preko zime. mornar je na proljece kupovao nove. sadio ih je brizno i s ljubavlju, iako je znao za ostru zimu mjesecima unaprijed. svaki put kad bi im se priblizio bio je svjestan cinjenice da su one prolazne.
znao je da ostaje samo on.
svake zime mornar je bio u depresiji. zimu je obicavao provesti u jami, ispod razine mora. na -10 metara, znaci to bas i nije bila velika depresija. mislio je o moru i ruzama. sjecao se samo lijepog.
|
