Što Marv misli o kupnji dionica THT-a?
|
"Mišljenje je kao guzica, svatko ju ima. Netko bolju, netko lošiju." Prilagođena narodna uzrečica Prodaja dionica THT-a po privilegiranim cijenama digla je veliku buru u Hrvata. Članke o tome ste mogli čitati u svakom dnevnom listu koji drži do sebe, na svakom web portalu, mogli ste i gledati mnogobrojne reportaže na informativnim emisijama tv postaja, pa čak i tome posvećene političke emisije (poput Otvorenog neki dan u kojem su gostovali Čačić, Jurčić, Šuker i Motušić). U toj sili informacija neke su bile ekonomske, neke političke naravi. Ekonomski sadržaji su se uglavnom bavili procjenom realne cijene dionice i stoga procjenom zarade za one koji kupe dionice. Upozoravali su pritom da kretanje cijene na kraju svega ovisi samo od poslovanja THT-a i da je poslovanje THT-a ono što treba proučavati. Neki drugi ekonomski tekstovi su, uzimajući u obzir općeprihvaćeni stav o podcijenjenoj cijeni dionica u ovoj javnoj ponudi, pokušavali sagledati dugoročne aspekte rasprodaje jednog od zadnjih preostalih bisera iz državnog portfelja. Politički nastrojeni tekstovi su propitivali motive Vlade za ovakav potez. Dozvolite mi da sumiram svoje mišljenje o više manje svemu napisanom. - Cijena dionica je debelo podcijenjena (dakle, zaista je privilegirana). - Motivi Vlade za prodaju u ovom trenutku i po ovoj cijeni su sve samo ne altruistični. U kratko, razlika u cijeni je zapravo trošak izborne kampanje koji ova Vlada neće platiti i koji nigdje neće biti evidentiran kao takav. Riječ je jednostavno o pokušaju dobivanja izbora. Ne previše različito od dijeljenja poklon pakata umirovljenicima u općini Lanišće prije nešto godina ili okretanju vola na ražnju u šibenskom zaleđu. Politika koja apsolutno pali bi mogla i ovog puta upaliti, ljude više zanima kratkoročna od dugoročne dobiti. U dugom roku, ovakva rasprodaja INA-e i THT-a poslužit će kao dobro opravdanje po principu: što se sad bunite da smo sve rasprodali, a strpljivo ste i sami stajali u redu za kupnju kad se to prodavalo? - Tržište vrijednosnih papira je jako opako. Ne postoji nešto kao sigurna investicija. Čak i prekaljeni burzovni mešetari znaju zapadati u zamke brze zarade i kupovati krive, brzorastuće dionice i potom provjeravati gravitacijsku silu s prozora njujorških nebodera. Zapamtite, neovisno o tome što na burzi radili, jedini pravi razlog za rast cijene vrijednosnog papira je uspješno poslovanje poduzeća. Sve ostalo je kladionica. Ako želite postati mali dioničar THT-a (ili bilo koje firme, ali o THT-u sad pričamo), morate se pripremiti na puno praćenja svakog njihovog poslovnog poteza da biste znali na čemu ste. Štoviše, na samo njihovog nego i njihovih konkurenata, pa i države (kroz zakonsku regulativu). I to nije sve, i dalje morate biti svjesni da postoji pre-strašna asimetrija informacija i da vi kao vlasnik (jer kupnjom jedne jedine dionice vi postajete vlasnik, iako minoran) zapravo ne znate o poslovanju THT-a ništa više o ne-vlasnika koji čitaju iste novine. Dakle, zapravo ne znate skoro ništa. U prijevodu, možete uložiti u dionice i računati da će to poduzeće dobro raditi pa ne brinuti kao što ne biste brinuli da je taj novac oročen u banci, no to je sito tako kao da odete na izlet autobusom koji vozi vozač alkoholičar. To što ne da je on možda pijan doprinosi spokoju, ali ne i sigurnosti. I što sad? Ako prihvatimo da je prodaja dionica zapravo pokušaj Vlade da «kupi» izbornu pobjedu u studenom, nikako nije za očekivati da će cijena dionica na burzi biti manja ili jednaka onoj koju će se na kraju dati privilegiranim kupcima (dakle hrpici od nekih dvjestotinjak tisuća Hrvata). Dobro su iskalkulirali koja se cijena na tržištu očekuje i omogućili svakom privilegiranom kupcu da se osjeća kao kapitalist na koji dan. Naravno, moguće da su falili, ali je jako malo vjerojatno. Nadalje, THT polako gubi monopolski položaj, ali je još uvijek monopolista i to se u kratkom vremenu sigurno neće promijeniti. Isti taj THT zbog tih i drugih razloga posluje s finom dobiti. Zbog toga nije za očekivati da bi u kratkom roku mogao propasti ili nešto slično. Dakle, čak i da se ne ostvare prognoze o velikim zaradama, u kratkom roku teško može doći do gubitaka. Kad bi do gubitaka čak i došlo, potpuno je nevjerojatno (iako ne i nemoguće) da bi bili fatalni. Prema tome, mislim da bi se u kratkom roku u najgorem slučaju moglo dogoditi da se cijena zadrži oko one po kojoj su kupljene. Može se čak malo i izgubiti (iako sumnjam), ali ne i sve. Stalno naglašavam kratki rok. Nije slučajno. U dugom roku se može dogoditi svašta. THT može poslovati u minusu i plusu. Cijena može padati i rasti (neovisno o prošloj rečenici, mada rast koji nije podržan rastom profita može u bilo kom trenutku munjevito promijeniti smjer). Za promatranje u dugom roku je potrebno imati magičnu kuglu. Nemojte da vas nitko uvjeri u suprotno, na svakom padu cijena ima onih koji gube. O krahovima da i ne govorimo. Igranje na burzi je najlakše usporediti s kladionicom, a iskusne igrače s iskusnim igračima u njima. Vjerujem da prosječnom čovjeku takva kocka nije draga. Zbog svega navedenog, mislim da je vrlo mudro kupiti dionice ali na kratki rok i poglavito svojim novcem (bez zaduživanja – jer ma koliko investicija bila sigurna, kockanje s posuđenim novcem smrdi kilometar). Može se uložiti skoro svu štednju (ili čak svu). Čim se dobije PIN treba potražiti brokera, odlučiti koliko se želi zaraditi (i pri tome ne biti previše gramziv) i čekati. Negdje u prvih mjesec-dva, kad se cijena popne na željenu, prodati i ne osvrtati se (ako se cijena popne ali ne baš na željenu razinu, razmotriti je li možda ipak dovoljno). Primjerice, ako si zacrtate zaradu od 40% (što je urnebesno dobra zarada, iako neki optimisti najavljuju da bi moglo biti i 70%), prodati kad se cijena popne za 40%, vratiti novac na štednju i ponovno živjeti u miru. Ukoliko se ne proda nego uvijek želi više, treba se znati da svaka cijene doživljava uspone i padove. A nitko ne zna kad će točno uspon prestati, a pad započeti. Ukoliko je pad brz, moglo bi biti «čupanja kose». Zato mislim da treba odigrati što jednostavnije, zadovoljiti se s ziheraškom zaradom i izaći iz šporke igre. I da, nakon toga izaći na izbore i glasati za one s najboljim kadrom, programom i perspektivom. Ako mislite da je to vladajuća garnitura, onda za njih; ali nikako ne za njih zato jer su vam besplatno dali «porciju vola». |
Komentari (14) - Isprintaj - #
