ex. Marvinove kronike (s Eleanor Rigby na kavi)

[27.08.2007., ponedjeljak 21:38]

Jahta, sandolina, kajak

Pričali mi danas da je jučer neki lopov doplivao u Malom Lošinju na jednu jahtu usidrenu 80m od obale i pokušao prisilit vlasnike da ga odvezu u Zadar. Oni su se zaključali u kabinu pa je on, valjda u nedostatku načina da ih prisili, uzeo gumenjak s jahte i 700 eura pa se odvezao nazad u Mali Lošinj. Tamo ga je, naravno, dočekala policija. Mislim glupan, zar se nije mogao sjetit boljeg mjesta za pristajanje nakon što je pred očima vlasnika ukrao gumenjak?

Ali to nije sve. Navodno je isti pacijent dan ili dva prije ukrao sandolinu u Malom Lošinju i odveslao s njome do Ilovika!!!

A to me podsjetilo da ispričam i nešto drugo. U zadnje vrijeme mi se sve više sviđa ideja rekreativnog veslanja. Ne brzaci, more. Sve me nešto vuče da nabavim neki supstitut za sandolinu i naučim veslati. Intersport u TowerCentru ima kajak od 4500 kn. Da je 1000 ili manje odmah bih ga kupio. :-)) Je li potrebno naglašavati da nemam pojma o kajakarenju, ne znam veslati, nemam novca ni vremena. A i bicikl mi tiho hrđa u drvarnici jer ga nitko ne vozi. Kako god, ideja mi se sviđa. Možda bih trebao za probu ukrasti neku sandolinu npr. u Opatiji pa odveslati u Omišalj. :-))

Komentari (9) - Isprintaj - #

[22.08.2007., srijeda 16:36]

Novi post

Dario kaže da moramo izdat novi post da bi blog radio, pa izdajem novi post.
Inače, barem 15 puta je do sada najavljena velika tehnička rekonstrukcija i bolji rad bloga i to se još nikad nije ostvarilo u hvalevrijednoj razini. Bilo je doduše poboljšanja, posebno nakon predzadnjeg zahvata, pa od tada nije bilo nekog većeg štekanja, ali mi koji dugo pamtimo znamo da je bilo na desetke obećanja, seljenja poslužitelja, raznih nadogradnji i ostalih isprika.

No sada prvi puta vidimo znatan dizajnerski napredak, a ako tehnološki to samo prati, bit će dobro. Recimo da sam optimista.
Tko zna, možda će sad i monitor dobiti redizajn.

I pročitajte ovo, poslala mi frendica.

Komentari (5) - Isprintaj - #

[19.08.2007., nedjelja 21:41]

Zagrepčani gdje ste?

Ozbiljno pitam, treba mi nešto iz Zg. :-)
Dakle, želim naočale Oakley Gascan crne boje. Drugim riječima, ovakve:

U Ri sam ih nakon dosta dana traženja našao u Turbo sportu za 800 kn (što je dvostruko od cijene u Americi, ali tako to ide), ali žute. Draga se raspitala na netu i saznala da Oakley u Zg drže izmeđuostalih: Salmoiraghi i Vigano optika - Škorpikova 34, Optika Centar - Vlaška 64, Optika Šaric - Tkalčićeva 13/1 (navodno trenutno preuređuju), i dućani Turbo sporta.

E sad dolazimo do vas. Zamolio bih vas da, ako vam je neka od navedenih adresa u blizini, skoknete pogledati imaju li taj model i za koju lovu. Nadalje, kad nađemo željeni model za pristojan novac, uplaćujem osobi koja je to našla lovu da mi ih kupi i u paketu pošalje u Rijeku. Nisam previše zahtjevan zar ne? :-))

Napomena 1
Cijela stvar se, naravno, odnosi na ljude koje znam, a eventualno bi mogli pomoći. Ako nekim čudom netko anoniman nasurfa na blog, može slobodno izignorirati moj drski zahtjev.

Napomena 2
Plaća za učinjeni trud će biti cuga za sve one koji odu pogledati, a možda i ćevapi ako vas ne bude previše. Ukoliko to učini netko kome već dugujem ćevape (kao npr. Ire kojoj već dugujem porciju, a i ona duguje meni jednu) bit će to prava fešta od ćevapa kad dođe do realizacije. Radije bih napisao da za plaću nudim svoju vječnu zahvalnost, ali ovo je okrutan svijet i ljudi brzo zaboravljaju pa ne bi bilo u redu da obećam nešto tako veliko, a da to na kraju ispadne neostvarivo. :-DDD

Komentari (11) - Isprintaj - #

[11.08.2007., subota 13:16]

Pojeftinile novine?

Upravo sam došao s kioska s friškim brojem Moto pulsa. Od prije znam da su snizili cijenu jer sam to pročitao na njihovom webu. Sada se prodaje za 24 kn jer je pdv na tiskovine pao sa 22 na 10 % (što znači da bi matematičkim oduzimanjem nova cijena trebala biti 27/1,22*1,10=24,34 a s obzirom da je 24, odrekli su se i 34 lipe od dosadašnjih prihoda prije poreza). Iskoristio sam priliku i "tetu" na kiosku pitao koja su još izdanja pojeftinila svjestan da su vjerojatno mnogi iskoristili priliku i jednostavno odlučili zadržati ostatak. Odgovor: nijedno! (Planiram to još provjeriti ovih dana, jer je moguće da "teta" griješi.) Sad čitam u Moto pulsu da su ostali izdavači izjavili da neće spuštati cijenu nego će povećati kvalitetu s dodatnim novcem. Aha, Jutarnji list će sigurno biti manje žuta, niš-koristi novina s 50 lipa po primjerku koje će sada zarađivati na uštrb potrošača. I Story će imati kvalitetnije intervjue s lažnim zvijezdama. I Auto klub će imati manje egotriperskih isfuravanja zamaskiranih u testiranja automobila...

No jednu stvar im moram uzeti u obzir, s obzirom da je Moto puls zaista jedno od najkvalitetnijih izdanja koje se na domaćem kiosku može kupiti (znači, to nema veze s time da mene zanimaju motori; zanima me i primjerice politika pa sam svejedno svjestan da Globus, Nacional, Jutarnji, Večernji i Novi list zajedno ne uspijevaju biti kvalitetni), možda su zaista ostali odlučili uložiti napore pa postati "Moto puls" u svom području, a ne jednostavno iskoristiti zakonsku mogućnost za podizanje vlastitog standarda uz ostale stvari nepromijenjene. Bog je velik. No moram reći da sam blago skeptičan.

Epilog

Sjećam se kad se prije 10 godina mijenjao porezni sustav i kad je većina robe široke potrošnje sa 26,5 % poreza po novom počela biti oporezivana sa 22%. Trgovina u kojoj sam radio je tih dana imala opsežnu inventuru u kojoj je svaka cijena bila korigirana (velika većina na niže, iako je dio asortimana do tada bio oporezovan sa 21% pa je bilo i nešto korigiranja na više). Raspitivali smo se tada što su u tom pogledu napravile ostale trgovine u našoj okolici. Nismo bili jedini , ali smo bili jako usamljeni u skidanju cijena. Većina ih je jednostavno računovodstveno prilagodila omjere marže i poreza te ostavila cijene jednakima. Mislite li da je ijedna od njih podigla kvalitetu?

Komentari (4) - Isprintaj - #

[10.08.2007., petak 17:31]

Dvije igle za redom!

Jučer sam bio na dobrovoljnom darivanju krvi. Bio mi je to četvrti odlazak. No idem od početka. Prvo davanje krvi je bilo u vojsci (slobodni dani + dobro djelo). Bio sam nešto lakši od 70 kg u to vrijeme (na svojih 178 visine), ali sve je išlo bez problema. Ostatak dana sam bio pomalo malaksao, ali ništa strašno. Ohrabren time, odlučio sam da ću s vremena na vrijeme darivati krv jer mi se to čini skroz ok. Pola godine nakon toga, otišao sam ponovno. Opet u vojsci. No ovog puta nije tako glatko prošlo. Tj. vađenje je, ali nakon što sam ustao i odšetao par koraka, zacrnilo mi se i čuo sam jednog kolegu kako viče: «Ovaj raggazo ne izgleda dobro!» Sljedeće čega se sjećam je da ležim na ležaju s kotačima s nogama nešto povišenima od ostatka tijela i s par članova medicinskog osoblja i hrpom znatiželjnika oko ležaja s pogledima uperenim u mene.

Nakon toga, trebalo mi je dosta dugo da se ponovno ohrabrim poći. No Triple i ja smo ipak našli vremena i hrabrosti jedne srijede (tada Zavod za transfuziju u Rijeci radi do 18h) i junački donirali svaki po 4,5 dcl krvi. Naravno, prije bockanja sam upozorio doktoricu i sestre da sam se jednom srušio i da je to vjerojatno posljedica nelagodnosti (čitaj straha) od igala. Bile su ekstra nježne i obzirne prema meni pa sam zaključio da se to isplati reći čak i da nije slučaj. :-))

Iako sam na sljedeće davanje htio ići puno prije, prošlo je preko dvije godine do sljedećeg davanja. Bilo je to jučer. Naravno, izrecitirao sam priču o nesvjestici i iglama i dobio obećanje o ekstra pažljivosti. I bile su pažljive. Izabrao sam lijevu ruku jer je s desne strane bio tv pa sam mogao gledati na miru bez da mi periferni vid pada na iglu i cjevčicu. Ubola me je nježno i obzirno i rekla pomalo začuđeno «Ni kapi. Ubola sam žilu i ni kap nije izašla. Morat ćemo probat drugu ruku.» Rezultat: propala im je jedna vrećica, dao sam im dodatnog posla s papirologijom (jer bilježe sve što nije prošlo po strogo propisanoj proceduri) i dobio novu sestru jer je ova bila obeshrabrena neuspjehom. I da, sad je na redu bila ruka na strani tv-a. Uf!

Ni druga ruka nije odmah dala krv, ali je nova sestra sačekala par sekundu pa je krv na kraju potekla. Počele su sprdnje oko toga da sam ukočen pa mi ni krv ne izlazi. Pitao sam ih je li to možda povezano s ugrizom vampira koji sam pretrpio nekidan. Pričale su o zvučnicima koje imaju u prostoriji iz kojih svako toliko netko pušta radio program. Nit znaju tko to pušta, nit ga mogu isključiti, nit mogu izabrati što žele slušati. Ako taj netko odabere npr. Radio Rijeku, do daljnjega svi slušaju Radio Rijeku. Kao na Big Brotheru. No nakon nešto vremena (na oko možda pola vrećice), osjetio sam izljev hladnog znoja i mantanje u glavi. Kako sam već imao iskustva s nagovještajem nesvjestice, znao sam što mi se sprema. Shema ide: «Hm, malo mi je loše. Mislim da ću izdržat. Da, izdržat ću. Moram izdržat.» ::nesvjestica:: «Nisam izdržao.» Kako bih to spriječio, nije bilo druge nego obavijestiti sestru da posustajem. Igla mi je trenutno izvađena, ležaj spušten, pod potkoljenice podmetnut neki stolić (kako bi mi noge bile povišene u odnosu na tijelo) i svo osoblje me je zabrinuto promatralo i uz ferkventna pitanja kako sam.

Kvragu, ni krv ne mogu dat kako spada; nikad od mene ne bi bio uspješan junkie.

Ukupni rezultat: četiri pokušaja, pet uboda, tri darovane doze krvi, jedna nesvjestica, jedna na vrijeme spriječena nesvjestica, nula samopouzdanja za sljedeće darivanje. Pičkica!

Komentari (4) - Isprintaj - #

[07.08.2007., utorak 12:45]

Kratke vijesti (Sandi Cenov, brazilski ples, Oz i Cinkuši)

Hej ho!

Od Tedice, najviše plasirane interesentice za moju donaciju sperme, smo dobili na poklon novi cd neponovljivog i nezaboravnog Sandija Cenova: Sandiland. Nevjerojatan je, morate ga poslušati ako vam se ikad pruži prigoda. Zašto? Zato jer od nikad uspješnog, a ipak sveprisutnog pjevača nekadašnje dance scene, zasigurno ne biste očekivali dobar album. Vjerojatnije je da biste očekivali još jedan bezličan dance uradak, zar ne? E pa i Sandi, koji mi je, moram priznati, danas daleko simpatičniji lik nego prije 10-15 godina kad je harao s hitom Ljubav za sve, je toga itekako svjestan pa zato i nije napravio još jednu dance bljuvotinu. Napravio je nešto od čega se da živjeti ako ste glazbenik na Balkanu: turbo folk bljuvotinu!!! I sad, zaista nisam kompetentan ocjenjivati kvalitetu albuma u tom glazbenom pravcu (jer imam predrasude) pa neću ni pokušati objasniti koliko sam se zgražao preslušavajući ga. Prestrašno. Zaključak glede toga: Sandi, znam da se živjeti mora i da ti to kužiš i stoga ti od srca želim da se cd proda i da imaš puno uspješnih koncerata, ali čovječe....

Bili u obiteljskom posjetu Lošinju i pritom prisustvovali brazilskom plesnom spektaklu. Ulaz je bio 20 kn, ali kompletno potrošiv u konzumaciji što je vrlo razumno i prihvatljivo jer klub ostane sačuvan od hrpa ljudi koji zapravo niš i ne troše i pridonose samo gužvama. Nakon dvostruke najave na podij su izašle tri tamnopute Brazilke, jedan tamnoputi Brazilac i jedna srednjovječna, ne tako tamnoputa Brazilka u ulozi najavljivačice/pjevačice. Cure su bile dobro građene, dvije od njih pogotovo, a ni mladić nije zaostajao. Najavljivačica/pjevačica se baš nije uklapala i u početku sam se pitao koja je njezina uloga osim da se mota po podiju i pritom ometa gledanje plesa. No, vrlo brzo se pokazalo da plesne koreografije i nisu baš neke i da bi ih mogle izvesti i najprosječnije domaće plesne grupe. Bio je jedan duo s nešto impresivnijim pokretima, ali i on je pak izgledao prilično neizivježbano i stalno se činilo da će djevojka ispasti mladiću iz ruku i završiti na metalnom podu (klub je na brodu). No pjevačica je prilično dobro pjevala i tako ipak imala smisla. Zaključak: od spektakla ni s. Vrijedilo je poći i vidjeti malo lijepe čokoladne kože i početne kostime nalik onima koje viđamo na snimkama karnevala u Riu, no da sam platio pravi ulaz (bez konzumacije), bio bih prilično nezadovoljan. Ipak, s obzirom da se primjerice u Opatiji apsolutno ništa ne događa, viđeni trud Malog Lošinja da stvori sadržaje za goste, pa i ovaj, može se samo pohvaliti.

Prije odlaska na Lošinj, namjestio sam snimanje OZ-a za ta dva dana jer su bile epizode koje nikad nisam gledao, a prilično su važne za razvoj serijala (micanje Quernesa, smrt Adebisija, premlaćivanje novinara...). Nakon što sam fino podesio tajmer, počupao sam utičnice tehnike iz struje (za slučaj grmljavine uslijed eventualne ljetne oluje) i otišao. Naravno, glupi video ne radi bez struje! Jako me to iznerviralo kad sam se vratio doma, a OZ-a nigdje. Danas sam još i mudro primijetio da sam zaboravio na obećavajući jazz koncert na Gradini koji je održan dok sam ja šetao Lošinjom.

Za kraj, Suputnica me prošli tjedan ponovno odvela na Cinkuše (glazbenike koje ne znam riječima objasniti). Za razliku od skroz negativnih dojmova koje sam na njihovom koncertu pokupio u Palachu, ovog puta sam bio prilično zadovoljan. Simpatična su ekipica i dosta su posebni. Bit će da me na prvom koncertu smetala fejk alternativna atmosfera te večeri u Palachu i ljudi koji su me okruživali, a ne sam band.

I da, vratio se Linus! :-)