Marketing
Kratke vijesti (Sandi Cenov, brazilski ples, Oz i Cinkuši)
Hej ho!
Od Tedice, najviše plasirane interesentice za moju donaciju sperme, smo dobili na poklon novi cd neponovljivog i nezaboravnog Sandija Cenova: Sandiland. Nevjerojatan je, morate ga poslušati ako vam se ikad pruži prigoda. Zašto? Zato jer od nikad uspješnog, a ipak sveprisutnog pjevača nekadašnje dance scene, zasigurno ne biste očekivali dobar album. Vjerojatnije je da biste očekivali još jedan bezličan dance uradak, zar ne? E pa i Sandi, koji mi je, moram priznati, danas daleko simpatičniji lik nego prije 10-15 godina kad je harao s hitom Ljubav za sve, je toga itekako svjestan pa zato i nije napravio još jednu dance bljuvotinu. Napravio je nešto od čega se da živjeti ako ste glazbenik na Balkanu: turbo folk bljuvotinu!!! I sad, zaista nisam kompetentan ocjenjivati kvalitetu albuma u tom glazbenom pravcu (jer imam predrasude) pa neću ni pokušati objasniti koliko sam se zgražao preslušavajući ga. Prestrašno. Zaključak glede toga: Sandi, znam da se živjeti mora i da ti to kužiš i stoga ti od srca želim da se cd proda i da imaš puno uspješnih koncerata, ali čovječe....
Bili u obiteljskom posjetu Lošinju i pritom prisustvovali brazilskom plesnom spektaklu. Ulaz je bio 20 kn, ali kompletno potrošiv u konzumaciji što je vrlo razumno i prihvatljivo jer klub ostane sačuvan od hrpa ljudi koji zapravo niš i ne troše i pridonose samo gužvama. Nakon dvostruke najave na podij su izašle tri tamnopute Brazilke, jedan tamnoputi Brazilac i jedna srednjovječna, ne tako tamnoputa Brazilka u ulozi najavljivačice/pjevačice. Cure su bile dobro građene, dvije od njih pogotovo, a ni mladić nije zaostajao. Najavljivačica/pjevačica se baš nije uklapala i u početku sam se pitao koja je njezina uloga osim da se mota po podiju i pritom ometa gledanje plesa. No, vrlo brzo se pokazalo da plesne koreografije i nisu baš neke i da bi ih mogle izvesti i najprosječnije domaće plesne grupe. Bio je jedan duo s nešto impresivnijim pokretima, ali i on je pak izgledao prilično neizivježbano i stalno se činilo da će djevojka ispasti mladiću iz ruku i završiti na metalnom podu (klub je na brodu). No pjevačica je prilično dobro pjevala i tako ipak imala smisla. Zaključak: od spektakla ni s. Vrijedilo je poći i vidjeti malo lijepe čokoladne kože i početne kostime nalik onima koje viđamo na snimkama karnevala u Riu, no da sam platio pravi ulaz (bez konzumacije), bio bih prilično nezadovoljan. Ipak, s obzirom da se primjerice u Opatiji apsolutno ništa ne događa, viđeni trud Malog Lošinja da stvori sadržaje za goste, pa i ovaj, može se samo pohvaliti.
Prije odlaska na Lošinj, namjestio sam snimanje OZ-a za ta dva dana jer su bile epizode koje nikad nisam gledao, a prilično su važne za razvoj serijala (micanje Quernesa, smrt Adebisija, premlaćivanje novinara...). Nakon što sam fino podesio tajmer, počupao sam utičnice tehnike iz struje (za slučaj grmljavine uslijed eventualne ljetne oluje) i otišao. Naravno, glupi video ne radi bez struje! Jako me to iznerviralo kad sam se vratio doma, a OZ-a nigdje. Danas sam još i mudro primijetio da sam zaboravio na obećavajući jazz koncert na Gradini koji je održan dok sam ja šetao Lošinjom.
Za kraj, Suputnica me prošli tjedan ponovno odvela na Cinkuše (glazbenike koje ne znam riječima objasniti). Za razliku od skroz negativnih dojmova koje sam na njihovom koncertu pokupio u Palachu, ovog puta sam bio prilično zadovoljan. Simpatična su ekipica i dosta su posebni. Bit će da me na prvom koncertu smetala fejk alternativna atmosfera te večeri u Palachu i ljudi koji su me okruživali, a ne sam band.
I da, vratio se Linus! :-) 
Post je objavljen 07.08.2007. u 12:45 sati.