Three men (a Belgian, a German and a Frenchman) have an audition for a new job in England.
The interviewer: "OK, you'll have to formulate a sentence with the 3 words: green , pink and yellow ."

First, the Belgian says: "I wake up in the morning, I eat a yellow banana, a green pepper and in the evening I watch the Pink Panther on TV".

Then, the German: "I wake up in the morning, I see the yellow sun, the green grass and I think to myself: I hope it will be a pink day".

And the Frenchman: "I wake up in ze morningk, I hear ze phone: green ...green ... green ... pink up ze phone and I say "Yellow ?"

Moraš doći u Francusku da razumiješ Allo allo, onaj policajac je u stvari francuz! (isti zaključak kao I moj s Francuzom koji je, kao, pričao engleski)
Priča od neki dan,
Mi priča **** (u čakavici je ovo sasvim regularan rečenični ustroj) kako on ima puno pasa, a pošto živi na selu ima i otrovnih zmija, I tako jednom zmija je ugrizla njegovog psa I pas je uginuo.
Pa kaže: "Snake bit my dog, and dog did!”
Ja: “What the dog did” (zbunjen, nije mi jasno šta je pas napravio)
On; “He did!”
Ja: (A ha, kombiniram, zmija – pas, će biti da je pas uginuo!) «Oh yes, dog died!»
On : «Yes, he did.»
Idem u subotu u TURISTIČKI URED, zamisli moje iznenađenje kada mi je ženska u uredu rekla da ne priča engleski, išla je po svoju kolegicu, zamisli, ni ona ne priča engleski.
Moja je želja bila unajmiti biciklu, moj postupak objašnjavanja što želim bio je jednak onoj igri pogađanja filmova na Bjelolasici, ali bez ****** ( pravila su bila nepotrebna ).

Našli se direktori raznih svjetskih pivovara poput Stelle, Tuborga, Guinnessa, Heinkiena, Budweisera itd. na poslovnom sastanku, te se poslije sastanka uputiše u kafić na piće. Naručili svi direktori svoju pivu (direktor Stelle - Stellu, direktor Tuborga - Tuborg, itd.) a samo direktor Guinnessa naručio je kolu. Pa ga pitaju svi ostali zašto nije naručio Guinness, a kaže im on:
"Kad vi ne pijete pivo, neću ni ja!"

Obzirom da sam ja na virtualnom godišnjem (gdje sam se neočekivano susreo s Jezdimir, Jazzie, Slobsom i još nekima), a Suputnica se upravo vratila sa svog odmora, odlučila me zamijeniti i napisati svoje impresije o Irskoj. Kako se i sami povodimo za Harmsovom mišlju da "nema ničeg dosadnijeg na svijetu od toga da netko ili priča svoj san ili kako je bio u ratu ili pak kako je putovao na jug" upozoravamo publiku da se ipak radi o putopisu (kao valjda najdosadnijoj formi), ali i da Suputnica nije putovala na jug nego sjever pa se nada kakvom takvom uspjehu u recepciji čitatelja. Marv