Francuska posla
|
Puno smo se bavili s Francuzima u zadnje vrijeme. Moram reći da ima čak i nešto simpatično u tom njihovom nacionalnom ponosu i odbijanju da uče strane jezike. Većina onih s kojima sam se susreo nisu znali ni jednostavnu konverzaciju. Samo je jedan od njih pričao engleski, ali je taj njegov engleski tako podsjećao na pandura u Alo-Alo da sam se suzdržavao da ne prasnem u smijeh. Uglavnom, kad sam dobio od nekoga stari vic koji uključuje i Francuze, bio sam oduševljen. Three men (a Belgian, a German and a Frenchman) have an audition for a new job in England. The interviewer: "OK, you'll have to formulate a sentence with the 3 words: green , pink and yellow ." First, the Belgian says: "I wake up in the morning, I eat a yellow banana, a green pepper and in the evening I watch the Pink Panther on TV". Then, the German: "I wake up in the morning, I see the yellow sun, the green grass and I think to myself: I hope it will be a pink day". And the Frenchman: "I wake up in ze morningk, I hear ze phone: green ...green ... green ... pink up ze phone and I say "Yellow ?" Nakon što sam se kidao od smijeha jedno 10 minuta, poslao sam ga pajdašu Guliveru koji je taman u poslovno u Francuskoj već tjedan-dva. I njegov odgovor je bio sjajan. Prenijet ću vam njegov mail u velikom dijelu (moji dodatci su u kurzivu): Moraš doći u Francusku da razumiješ Allo allo, onaj policajac je u stvari francuz! (isti zaključak kao I moj s Francuzom koji je, kao, pričao engleski) Priča od neki dan, Mi priča **** (u čakavici je ovo sasvim regularan rečenični ustroj) kako on ima puno pasa, a pošto živi na selu ima i otrovnih zmija, I tako jednom zmija je ugrizla njegovog psa I pas je uginuo. Pa kaže: "Snake bit my dog, and dog did!” Ja: “What the dog did” (zbunjen, nije mi jasno šta je pas napravio) On; “He did!” Ja: (A ha, kombiniram, zmija – pas, će biti da je pas uginuo!) «Oh yes, dog died!» On : «Yes, he did.» Idem u subotu u TURISTIČKI URED, zamisli moje iznenađenje kada mi je ženska u uredu rekla da ne priča engleski, išla je po svoju kolegicu, zamisli, ni ona ne priča engleski. Moja je želja bila unajmiti biciklu, moj postupak objašnjavanja što želim bio je jednak onoj igri pogađanja filmova na Bjelolasici, ali bez ****** ( pravila su bila nepotrebna ). A najjače od svega mi je bilo ovo: neki dan je moj pajdaš Otrovni vozio jednog Francuza (zapravo, onog policajca iz prvog odlomka) iz točke A u točku B. Francuz se pritom raspričao o tome kako Francuska ima gadnih problema s imigrantima i kako bi te probleme trebalo što hitnije riješiti. Potom upita Otrovnog: “A kako je u Hrvatskoj, imate li i vi probleme s imigrantima?” “Ne,” odgovori Otrovni kao iz topa: “mi nismo imali kolonije”. I nastane muk. Za kraj, ako nikad niste, upišite u google french military victories i kliknite na Prati me sreća (I feel lucky) opciju. |
Komentari (4) - Isprintaj - #
