Galway
Kako je sami razlog mog putovanja u Irsku bilo vjenčanje prijateljice u Galwayu, Voajerka i ja smo iznajmile auto i zaputile se u Galway, koji se nalazi točno nasuprot Dublinu, na zapadnoj obali, udaljen 220km i 3-4sata vožnje. Vožnja je bila uzbudljiva; dok je Voajerka vozila, ja sam imala za funkciju upozoravati “lijevo, lijevo” u trenucima kad bi ona zastranila. Galway me također odmah oduševio. Bitno manji od Dublina, izgleda puno pitomije i mirnije. Arhitekturu u centru predstavljaju također niže zgrade, ali sve ostalo pokrivaju obiteljske kućice s kaminima i velikim prozorima o kojima sam već pisala. Pravi raj za nas voajere. Dobro je i to što obično nemaju roletne ili škure, već debele zastore koji se koriste u kasnim večernjim satima, pa je viriti u tuđe domove bilo vrlo lako.
Grad je ribarski, a osim lučice, ima kilometarske plaže koje zapljuskuje ocean. Plime i oseke imaju razlike i po desetke metara, pa u vrijeme oseke obala ne izgleda jako primamljiva. Općenito je cijela Irska prilično blatna, i nažalost pokrivenost kanti za smeće po gradu nije velika, a navika građana da ih koriste još je manja. Svakako bi im trebao zakon o reciklažnom otpadu, pa bi i oni proslavili svoju miljarditu limenku. U Galwayu se nalazi i crkva u kojoj se Kolumbo pomolio da mu ne potonu svi brodovi. Collegiate Church of St. Nicholas je ujedno i prva crkva u Irskoj gdje se vjenčao jedan lezbijski par. (to mi još uvijek nije sasvim jasno pa me ne pitajte za detalje)
Galway je poznat i po labudovima, kojih ima u izobilju, a uočila sam ih i u drugim gradićima uz obalu (npr. Bray).
Cliffs of Moher
Nakon Galwaya, uputili smo se na Cliffs of Moher. Vožnju do klifova isprekidali smo stajanjima u blizini starih dvoraca, ili prilikom kakvog fascinantnog pogleda s brda. O tome se ne može puno pričati iako je fascinantno, ili možda baš zato. Šetali smo se kilometrima po klifovima (na vlastitu odgovornost, jer je nažalost obilježen ogradom samo mali komadić oko poznate O’Brienove Kule), uživali u zelenilu, moru, i pokušajima da doznamo koliko su klifovi visoko, tako što smo bacali kamenje, brojali sekunde te pokušavali vidjeti (ili čuti) kad je kamen došao do mora. Nismo uspjeli, ali prema stranicama Cliffs of Moher, najviša točka je oko 214metara, a prosječna oko 120m, dok je dužina klifova oko 8kilometara. Pretpostavljam da smo mi propješačili gotovo svih 8km uz klifove, jer nam je zadnja točka bila kula Moher, koja izdaleka izgleda kao savršeni cilj, a tek izbliza se vidi da je u stanju raspadanja pa se više ne koristi. Povratak prema autu bio je preko polja, brda i sela, koja su nam pomogla da napokon shvatimo kako nas ne zanima seoski turizam, i bilo kakav budući život na selu.
Guinness
Prije povratka kući, u Dublinu sam provela još dva dana u landranju, šetnjama i kupovini. Posjetila sam i tvornicu Guinnessa, obzirom da je to pivo kultno i predstavlja Irsku i Dublin.. Prema pričama (i webu) zakup za tvornicu (koja sadrži gotovo cijele četvrti u središtu Dublina) je 45funti na godinu, što je potpisao sam osnivač Arthur Guinness 1759. na 9000godina! Nažalost nisam išla na tour po tvornici koji je navodno zanimljiv i predstavlja 250godina Guinnessa jer mi je bilo skupo, ali ću zato završiti vicem o Guinnessu