Blamaže novog kova
|
«Meni je zanimljivije pratit tvoje blamaže, nego nečije tuđe», kaže Beštijica u komentaru na prošli post. E pa, tražili ste, gledajte: kako se blamira Rock Roll/Roko Rolić/ Marvin/*****. Slučaj prvi Vozim jučer navečer gradskom cestom uz koju prolazi željeznička pruga. Cesta ide uz samu prugu, možda ni dva metra daleko. A na pruzi je, kao što je i uobičajeno, semafor s ona dva horizontalna svijetla koja se naizmjenično pale/gase kad prilazi vlak (pretpostavljam da to služi da bi se upozorilo eventualne pješake, radnike i ine hodače po pruzi da se maknu). Migajući semafor je stoga postavljen tik uz cestu. I tako ja prilazim, svijetla migaju i ja fino stanem. Nakon par trenutaka shvatim da sam stao na sred ceste (srećom puste) zbog crvenih svjetala koja nisu na cesti nit imaju ikakve veze s njom. Treba li uopće naglasiti da sam tom cestom prošao možda 50 puta i da dobro znam da nema prijelaza preko pruge? Vidim crveno migajuće svijetlo i nadolazeći vlak pa fino stanem. Bravo Rock! Slučaj drugi Vozim se novim komadom autoceste u smjeru Rijeka-Rupa koja vodi na granični prijelaz sa Slovenijom. Suputnica i ja smo zadubljeni u ugodan razgovor. Ispred nas osvanu zaustavne kućice. Zaustavljam auto, kulturno pozdravljam i službeniku kroz prozor dajem osobne iskaznice (za prijelaz granice sa Slovenijom nije potrebna putovnica). U trenutku dok pružam iskaznice pomislim: «Ovo je prvi put u životu da vidim carinika u civilnoj odjeći. Kako to?». Carinik najprije zastane u čudu, pa se nasmije i vrati mi iskaznice: «Ne, ne, molim vas pet kuna za cestarinu.» Uzimam osobne iskaznice, pružam pet kuna i nastavljam put. Kilometar dalje je granični prijelaz. "I did it my way" |
Komentari (15) - Isprintaj - #
