Palačinke i Ford T
|
U maniri prijateljice V. pokušati ću izvesti edukativni post u dva dijela. Prvi dio - palačinke  Pekao sam popodne palačinke. Pritom sam razmišljao na glas da je jako neobično da se palačinke sasvim različito ispeku s prve i druge strane. Prva strana (ona koja se prva peče) bude ravnomjerno zapečena i lijepe zlatnosmeđe boje (u većoj ili manjoj mjeri, ali relativno ravnomjerno). Druga strana (ona koja se peče nakon okreta), uglavnom ostaje svijetle boje i zagara samo na određenim točkama. Ako je više ostavimo, te su točke veće i/ili češće, ali nema lijepog ravnomjernog pečenja. Na to mi se je u tom razmišljanju na glas priključio prijatelj Poljak. Zajedno smo zaključili da je to zbog toga što se prvu stranu stavlja na tavu u tekućem stanju pa se može fino i ravnomjerno grijati. Kad je okrenemo, palačinka je već polukruta i ne može onako lijepo prionuti uz tavu. One točke koje bolje prijanjaju, postanu one crne točke. Ostatak palačinke je bijel jer nije u adekvatnom doticaju s tavom. Eto, mislim da je ovo zaslužilo da bude dodano u slijedeće izdanje "Tisuću zašto, tisuću zato". :-DDD Drugi dio - Ford T  Cijela istina o jednom poznatom slučaju. Ovako, svi (ili većina) su čuli za slavnu izjavu Henryja Forda o tome da se "Ford T može dobiti u bilo kojoj boji pod uvjetom da je to crna". Ta je izjava zračila samouvjerenošću do te mjere da je ušla u povijest. No, koja je pozadina te izjave? Najmanje upućeni mogli bi pomisliti (a neki vjerojatno i misle) da je stari Ford bio egomanijak i da je imao nekakav hir ili fetiš s crnom bojom pa je taj hir odlučio i nametnuti svijetu. Upućeniji će znati da je to krivo. Reći će da je u industrijskoj proizvodnji to bilo vrijeme "proizvodne ere". Masovna se je proizvodnja tek razvijala (uostalom, sam Henry Ford je bio jedan od najvećih lidera), a potražnja za proizvodima je bila golema (trebalo je motorizirati Ameriku). Kad je potražnja veća od ponude, kupci nisu u poziciji biti zahtjevni, pa nije bilo za očekivati da će Ford podilaziti željama kupaca i farbati im aute u razne boje. Naime, oni će te aute svejedno kupiti. A i sama proizvodnja je nešto složenija ako se i farbe moraju mijenjati i usklađivati. To je ono gdje priča obično staje. Uvjeren sam da su to ili nešto jako slično čuli i mnogi studenti ekonomije na predavanjima iz marketinga. No postoji i dodatak priči. Naime, istina je da je potražnja za modelom T premašivala ponudu i da je glavna briga tvornice bila "naštancati" dovoljno auta. A crna boja u koju su ih farbali je zbog nekih (meni nepoznatih) kemijskih svojstava bila brže sušeća nego sve ostale boje koje su im bile na raspolaganju. Zato je kupac mogao dobiti Ford T u bilo kojoj boji pod uvjetom da je crna - jer se je crna boja najbrže sušila. Zaključujem blok vijesti za djecu i mlade. :-))) |
Komentari (22) - Isprintaj - #
