Oduvijek sam znao da je njegova glazba smatrana vrhunskom. No nisam se baš potrudio razumijeti zašto. Činio mi se je monoton i staromodan. Nisam mu davao zasluženu šansu. No, u zadnje vrijeme sam njegove pjesme počeo sve više zapažati. Stoga sam bio oduševljen kad mi je posuđen primjerak njegovog prvog albuma Čovjek kao ja.
Zaključak: taj album ima više dobrih pjesama nego što ih neki izvođači uspiju izdati u cijeloj karijeri.
Posebno mi je sjela Stara pjesma. Kad sam je prvih par puta slušao nisam mogao vjerovati brutalnosti i zlobi u njoj. Sada se samo divim hrabrosti da se na glas kaže nešto ovako duboko i ljudski. Upravo je to ono što mnogi misle u takvim sitacijama. Ali malo tko je to hrabar reći. Ako je slučajno već niste čuli, pročitajte stihove.
Arsen Dedić:
Stara pjesma
Da ja ću tebe a ti druge ljubi
Jer tebi dadoh sve to što sam bio
Koliko puta čovjek tako gubi
Kad ljubi onu koju ne bi smio.
Ti ljubi druge ja ću tvoju sjenu
Da muž te vara to su moje želje
Ti ljubi njega a on drugu ženu
Da i ti uđeš u taj mlin što melje
Da ja ću tebe a ti druge ljubi
O drugoj neka tvoj ljubljeni snije
Učini sve da i on nju izgubi
I vrtjet će se Zemlja ko i prije