|
Razum, ako je ponizan, pada u štovanju pred neshvatljivim, beskrajnim Bogom kličući: "Vjerujem! Vjerujem da bih te pojmio i vjera u tvoju objavu mi je svjetlost, hrana mi je da mogu "živjeti".
"U posljednjoj pouci za vas, ljudi, i osobito ljudi pretpostavljeni poučavanju istine i poučavanju u spoznaji biti Božje, tj. Ljubavi, koje ako nemate u srcu niste njegova djeca, govorio sam o pravom znanju i o nepravom znanju, ne potpuno pravom, jer se kreće predjelima ljudskog znanja. Pravo znanje nadilazi te niske, bijedne, ograničene, relativne predjele te hiti poput strijele od užarena zlata preko onoga što je ljudsko u susret vječnim istinama koje su pravo znanje ili, točnijim imenom, prava Mudrost.
Prava mudrost, nalazi se u svjetlom i žarkom središtu koje je Ljubav. Ne nalazi se u mnogom znanju ljudskih djela, i nadasve ne stječe se s mnogo raspravljanja, s dugotrajnim, pedantnim, pismoznanskim teološkim raspravama. Ne, tako se ne stječe prava mudrost, tj. Prava spoznaja onoga što je Bog, onoga što hoće Bog, onoga što se mora činiti da bi se zauvijek posjedovao Bog. Pravu spoznaju stječe onaj koji mnogo ljubi.
Onaj koji savršeno ljubi, savršeno kako odgovara čovjeku – ali savršeno ljubiti znači ljubiti svom svojom snagom – ulijeva savršenost ne samo u svoj duh, nego i u svoj um.
Jer um rasvijetljen od ljubavi savršen je um. A savršen um jest nadljudski um, tj. Um mudar po onom pravom znanju kome nije trebalo knjiga niti učenja da bi bilo u čovjeku, po onom pravom znanju što su ga Adam i Eva imali uliveno, razmjerno njihovu stanju, u blažen, čist, savršen osvit prvih dana čovječanstva, po onom pravom znanju što ga je Bog izravno ulio u stvorenje sazdano na njegovu sliku i priliku. A jedan dar te božanske slike i prilike jest znanje vječne istine, koju Bog posjeduje bez mjere a koju je čovjek morao posjedovati u mjeri dovoljnoj za njega, i koja ga je morala voditi u svim njegovim djelima i vezama učinjenima iz ljubavi prema bogu, prema bližnjemu i prema nižim stvorovima.
Kažem vam Ja, Ljubav i mudrost: manje učenosti a više ljubavi, i posjedovat ćete Mudrost.
Htjeti s ljudskom znanošću protumačiti otajstvo Boga i čudesne tokove stvaranja, razvoja, preobražavanja stvorenih stvari ludost je koja se potom izrodi u krivovjerje. Ne može se protumačiti postanak onoga što je ograničeno osim promatrajući s ljubavlju, tj. S vjerom, jer vjera nije nikada odvojena od ljubavi, tj. od Onoga koji je beskonačan.
Vjera rasvjetljuje znanost i pomaže joj da shvati. Ona je kao majčino mlijeko po kome dijete postaje sve razvijenijim bićem. Ali kao što novorođenče ne bi moglo nositi niti hraniti majku, pa niti netko odrastao, tako ni znanost ne može hraniti niti pomagati vjeru. Jer vjera je religija, a religija dopušta stvorenju, razumnome ali ograničenom, da shvati ono što je nadrazumljivo i beskonačno.
I kao što je znanost dovoljna da se stekne ograničeno znanje, mudrost, tj. Vjera i ljubav, neophodna je da se shvati ono što je nadrazumljivo i beskonačno. U vjerovanju je svjetlost. Analizirati da bi se shvatilo, raspravljalo i prihvatilo otajstvo, zato što je istraženo kao što liječnik ili odvjetnik istražuju fizičku bolest ili moralnu povredu, znači stvarati tminu i led.
Vjera nije protivna znanosti. Dapače, ljudska znanost nalazi u vjeri pomoć da protumači i dođe do otkrića i zakona svemira. Ali dok ljudska znanost bez pomoći vjere nužno mora pasti u zabludu, vjera i bez pomoći znanosti dovodi do istine i do spoznaje bitnih istina.
Ljudskom znanošću istražuju se jedino naravni zakoni i naravne činjenice. Ali kad se ljudskom znanošću hože protumačiti i istražiti nadnaravna otajstva – Bog, koji je uvijek otajstvo za čovjeka – onda se više nego do zablude dođe do nijekanja.
Razum, ta velika stvar koja čovjeka razlikuje od životinje, velik je ako se usporedi s instiktom, tim jedinim svjetlom nižih bića. Ali je malena, malena, malena stvar ako se ogleda u ispitivanju onoga što je Bog. Razum, ako je ponizan, pada u štovanju pred neshvatljivim, beskrajnim Bogom kličući: "Vjerujem! Vjerujem da bih te pojmio i vjera u tvoju objavu mi je svjetlost, hrana mi je da mogu "živjeti". Živjeti po Tebi, u tebi, s Tobom, da mogu doći k tebi i spoznati Te kako će biti dano da Te spoznaju pravednici koji će živjeti u tvome nebeskom Kraljevstvu."
Ni idealizam ni pozitivizam ne tumače Boga, Stvoreno, drugi život, niti pomažu čitati odgovore na znanstvene "zašto" zapisane u ljudskim tijelima, na stranicama nebeskoga svoda, u slojevima zemlje. Ne tumači Boga, Stvoreno, drugi život, ni ohola pamet koja hoće da sama od sebe shvati ono što je više od ljudskog razuma, niti neznanje ili poluznanje koje misli da zna i da može suditi o onome o čemu bez moga svjetla ne mogu suditi ili znati, tako da sude pravo, ni oni koji se zovu doktorima u religiji.
A ljubav tumači sve. Jer sjedinjuje s Bogom i stavlja Boga u vas, kao Gosta i Učitelja. I stoga je istinita riječ da su "pravi teolozi oni koje vodi Duh Sveti, tj. Ljubav."`1 (Iv 16,4-15)
Slatki Gost, 16. Svibnja 1948. Duhovi
`1
Iv 4Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao." 5A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?' 6Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. 7No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. 8A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: 9grijeh je što ne vjeruju u mene; 10pravednost - što odlazim k Ocu i više me ne vidite; 11a osuda - što je knez ovoga svijeta osuđen. 12Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. 14On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. 15Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."
|
