Komentari

mistagogy.blog.hr

Dodaj komentar (36)

Marketing


  • milord55

    pozdrav od milorda

    avatar

    23.05.2010. (14:49)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    pitanje glasi : " dali su prijatelji shvatili da su to tvoji grijesi ,prije ili poslije čitanja riječi iz biblije?"

    avatar

    23.05.2010. (22:31)    -   -   -   -  

  • don branko

    pozdrav

    avatar

    24.05.2010. (05:45)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Pozdrav @milord55-3 i @kapisrece. Uzvraćam blagoslovom.
    @emanuel59, po koincidenciji, ni prije ni poslije, nego za vrijeme čitanja. No, poznajući me odprije, lako su ih povezali sa mnom.

    avatar

    24.05.2010. (07:16)    -   -   -   -  

  • Isus je Kralj kraljeva!

    Tko prizna, ... !!!!
    Majušni pozdrav i VELIKI BLAGOSLOV BOGA OCA, BOGA SINA I BOGA DUHA SVETOGA zazivam na tebe i na sve tvoje!

    avatar

    24.05.2010. (07:27)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    Hvala ....i sjetih se djela milosrđa...grešnika opomenuti...pitam se zašto su šutjeli i otkrili da su znali za taj tvoj grijeh ,tek kad si ga sam otkrio...zar prijateljstvo ne podrazumhjeva i opomenu u ljubavi....? Što misliš, zašto se ustručavamo reći jedni drugima istinu o tome kakvima se vidimo ?

    avatar

    24.05.2010. (14:16)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Možda zato jer se bojimo izgubiti naklonost drugog ili možda jer je previše onih koji više ističu negativno kod čovjeka nego ono dobro i pozitivno.
    Onaj tko misli da treba vršiti djelo milosrđa tako što će opomenuti brata, isto tako ako ne i više treba znat pohvaliti. U protivnom to djelo pada pod sumnju da je možda nedjelo.

    avatar

    24.05.2010. (21:19)    -   -   -   -  

  • tignarius

    a dBm@
    da odeš kao asistent na Medicinski fakultet, katedra anatomije...
    fino si se autoskalaperirao
    i odkad si češće kod anđelka, pišeš kraće postove...
    to je dobro za moj "brzopleti mozak"

    dogovaramo se naći 26.06. u splitu
    (javi mi se, ja ću ti prenijeti pojedinosti..o tajnim sastancima, tajnih organizacija i tajnih mjesta..)

    avatar

    24.05.2010. (22:48)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    Hvala na odgovoru, mada sam mislila samo naodnos prijatelja. Nekako i između prijatelja(posebno mislim na one koji traže boga)kao da vlada neki grč u odnosima, neka kočnica(ti si pomenuo strah)...razmišljala sam o tome...zašto je to tako...? Ako ja nekoga volim i želim mu dobro, trebala bih imati lakoću u odnosima..pohvaliti što je dobro(da bi se dobila potvrda da smo na pravom putu) ali i opomenuti, da se prijatelju pomogne da se preispita...naravno ,ljubav je ključna...voljela bih imati takve prijatelje i znati biti takav prijatelj....to je zapravo kao i u obitelji. Roditelji koji znaju djete i opomenuti i pohvaliti,uspjevaju bolje u odgoju svoje djece od onih koji samo hvale ili samo opominju...bar se meni čini da je tako...Ali ima i u nama dosta nezrelosti jer nam je uvjek draži onaj tko nas hvali od onog tko ,makar i iz ljubavi daje opomenu...ne čini li se tako?

    avatar

    25.05.2010. (09:23)    -   -   -   -  

  • Zd

    Da, razdrljio halje, ošišao se na ćelenku i posuo pepelom. Nije ga problem prepoznati tako uočljivog :)

    avatar

    25.05.2010. (10:58)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    @zd...a koga ?

    avatar

    25.05.2010. (13:35)    -   -   -   -  

  • Zd

    Zorana Jelenkovića Momentalnog :)
    LP

    avatar

    25.05.2010. (14:26)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @tignarius (@Zd), rado bih rekao: "Ja ću doći i izliječiti ga!", al moram prvo vidjeti što će reći sv.Ivan i Pavao, jer...
    Starješine Kćeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. Iščilješe mi oči od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kćeri naroda mojega, jer djeca i dojenčad umiru po trgovima Grada.

    @emanuel59, ne da mi se čini, nego je tako kako kažeš.

    avatar

    25.05.2010. (14:35)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    ha,ha,,,,,@zd ,od srca si me nasmijao... Blagosivam tvoj smisao za humor.....a ovom prilikom(pošto nisam registrirana,pa mi komentar ne prolazi kod @tiggnariusa) pohvaljujem njegov zadnji post koji je puno rekao a nikog uvrijedio, jer je sve bilo u blagoj dozi humora rečeno...isti ste,još kad vam@ mistagog dođe u Split, ajme....

    avatar

    25.05.2010. (14:42)    -   -   -   -  

  • Valentina

    duhovna BLOG misao, moj se upad nikako neće uklopiti u splet dokaza kojima želite sebe, ne valjda i Boga, uvjeriti da ste Božji...stvarno prepoznati Boga i Božju volju u tenutku, ispravno reagirati i djelovati, dokaz je da smo Božji, da smo u suglasju s Božjom voljom..

    Na isti tekst: ti, Defton i ja reagirali smo:

    Stari moj, ako si ovo napisala, onda se sjeti mojih veliki očiju i zamisli da su narasle na veličinu balona! Fantastično! meni ovo budi ponovno obraćenje...... AAAAAAA! Bogu hvala! ;)
    Defton

    defton, zašto su ti tako velike oči? :) duhovna BLOG misao

    Možda ćeš obrisati, po običaju, moj komentar, ali ja u ovim riječima ne prepoznajem Božji govor...kroz ove riječi netko oponaša Boga, a to nije dobro...Bog je oblikovan...uzvišen je, čisto savršenstvo...ukratko, kada se naša nesavršenost oduševi, mene prolazi jeza...na kontra duhove posebno sam osjetljiva...nisam savršena, ni moj život ni moji postupci nisu savršeni, ali tom cilju, uz Božju pomoć i vlastiti trud, težim...nema razlikovanja duhova bez ustrajne molitve i strogog posta...to zanaju svi oni koji su u stvarnoj borbi duhova sudjelovali...borbi, a ne prepuštanju...Valentina

    Tek toliko da vas opijenost vlastitim postignućima ne dođe glave...

    avatar

    26.05.2010. (09:50)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    @valentna....po tvojim komentarima sudeć,rekla bih da ćeš ti ravno u raj,,,a što misliš kud ćemo mi,svi ostali ????

    avatar

    26.05.2010. (13:39)    -   -   -   -  

  • Zd

    Emanuel@ Mi ćemo u Split !
    P.S. Ja strašno volim ljude koji imaju smisla za humor i koji se vole smijati pa i sami sebi. Naravno, sve ima svoje granice i nekog zlonamjerno ismijavati je pokvareno i bezobrazno. Meni puno govori o čovjeku koji se zna iskreno smijati. Dnevno smo informirani svačim zlobnim, licemjernim i depresivnim (bar ja jesam, takav posao) i zato svakomu onom koji me nasmije i tko se zna smijati - neizmjerno hvala. Hvala Bogu na ljudima koji shvaćaju razumom i srcem!
    Veliki pozdrav

    avatar

    26.05.2010. (15:53)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    @zd.....nerado priznajem da si me opet nasmijao...odgovor je više nego dobar. Blagosivam.

    avatar

    26.05.2010. (16:25)    -   -   -   -  

  • Isus je Kralj kraljeva

    @svima
    Dođi, Duše presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje milosti, nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim ...
    Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ostavljam!

    avatar

    26.05.2010. (20:38)    -   -   -   -  

  • Valentina

    emanuela, ja bih, recimo, pročitala komentar, potrudila se uloviti "nit": što mi Bog želi reći ili poručiti, pa onda, prije bilo kakve reakcije, otišla bih na stranicu dotične i pročitala ako ništa drugo onda zadnji tekst...i tu bih bila otvorena za Božju riječ, za ono što mi Bog želi pokazati i reći, ne Valentina nego Bog...želim u svakom trenutku biti budna za Božju riječ, želim biti korisna...tako bih, recimo, ja postupila...takva sam i tako živim...

    I ja se volim smijati, ali to nije običan smijeh...vremena kada me netko mogao nasmijati, iza mene su, ali nasmije me svaka savršena reakcija, svaki savršeni postupak, nasmijem se savršeno izvedenoj "akciji"...nije to običan smijeh, onakav kakav izazovu fore i vicevi...on nema nikakve veze s komikom...razdraganost je to, i sreća koju izazove susret s posebnim osobama, na djelu, u Božjoj prisutnosti...naravno da stupanj savršenosti određuju okolnosti, trenutak...

    Žao mi je što nismo svjesni da se vrednuju naše reakcije, postupci, naše aktivno uključivanje u trenutak, požrtvovnost i ustrajnost, a sve na veću slavu Božju i opće dobro...tempo ne određujemo mi nego Bog...trenutkom ne upravljamo mi nego Bog...

    Kada mi upravljamo trenutkom, onda se, uglavnom, zabavljamo...a to ne da nije ništa nego puno gore od toga...

    avatar

    27.05.2010. (09:36)    -   -   -   -  

  • Valentina

    Samo Bog zna koliko se razumijem u jezike, ali meni je, emanuel59, ovo:

    valentna....po tvojim komentarima sudeć,rekla bih da ćeš ti ravno u raj,,,a što misliš kud ćemo mi,svi ostali ????

    ništa drugo nego: Zar ne vidiš da se dobro zabavljamo, što, zapravo, ti hoćeš...

    Istina je da Duh Sveti mijenja lice zemlje, ali je i istina da je ono danas zastrašujuće, pa bih i ja, potaknuta Jobovim riječima: Koji to duh iz tebe govori, rekala: Koji to duh iz nas govori...oponašajući Boga ništa ne čini ili sve čini po starom...mnogi, ako ne i svi, smo zavedeni...

    avatar

    27.05.2010. (10:34)    -   -   -   -  

  • Ema

    Neću komentirati puno post, osim da se razlikuje od ostalih jer je topliji, životniji, osobniji, a to volim.
    @ Emanuela, postoje prijateljstva u kojima možeš reći baš sve što misliš prijatelju/prijateljici. Kritiku, pohvalu, naljutiti se i reći "Volim te". Takvo prijateljstvo može se ostvariti jedino ako se pred tom osobom uistinu pokažemo kakvi jesmo, do kraja, bez pretvaranja. Tada smo joj toliko blizu, i ona nama, (jer ne otvaramo se pred svakim, nego pred onim za koga istinski osjetimo da ne gradi zid), da je sasvim normalno i jednostavno pokazati i ljutnju, i kritizirati, bez bojazni kako ćemo biti shvaćeni, jer smo već ( a i cijelo vrijeme to činimo) pokazivanjem sebe kakvi jesmo toj osobi dali povjerenje, ljubav, komad srca. Ukoliko se ne dajemo toliko ne možemo se ni osloboditi da bi mogli reći istinski do kraja i ono o njoj što joj se neće svidjeti. To se ne može sa svakim. To se može s rijetkima. S onima koji se također ne pretvaraju, nego se pokazuju sa svime što jesu, pa i s onim na što nisu ponosni. Moje iskustvo s mojom prijateljicom, i s jednim prijateljem koji mi je kao brat jest takvo. Iznoseći pred njih i ono što ne volim kod sebe na neki način kao da se suočavam lakše s tim, imenujem to i lakše se hvatam u koštac s tim što me muči unutar mene. Oni me potiču da ne posustanem, i nikad ne nazivaju drugačije stvari od njihova pravog imena. Realni su i kad je to bolno za mene.Zahvalna sam Bogu za to.
    No u svakom odnosu osjeti se hoće li izrasti u takvo prijateljstvo ili ne. Evo npr jedan čovjek, koji mi je drag ali....ima u tom čovjeku nešto, neki zid i ja ne znam s njim komunicirati. Ne otvara se. Kritizira ali ne pokazuje sebe. POstavlja se visoko. Ulazi u prostore u koje ne smije, nije ništa dao od sebe da bi to mogao.Tu se npr između mene i njega ne može roditi prijateljstvo. Granice su već postavljene njegovim neotvaranjem i ne može biti nego poznanstvo.

    avatar

    27.05.2010. (16:19)    -   -   -   -  

  • Zd

    To ti je vrlo jednostavno @ Ema. Prijateljstvo između muškarca i žene može postojat jedino u slučaju da je muško - "muško" (kako mi ova riječ kad je napišem smiješno izgleda :)
    Dakle, to prijateljstvo ti je u biti poznanstvo, ako jest već pravo prijateljstvo... he, he
    Znam što pričam, zato ti je taj čovjek izgradio zid, nije to ništa čudno. Taj zid je već odavno sagrađen, a ti to kao vjernica znaš.
    Lijep pozdrav

    avatar

    27.05.2010. (16:43)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    @ema...,potpuno se slažem sa tvojim mislima. Imala sam jednog,takvog prijatelja(umro je veoma mlad i vjerujem "svet")...među nama nije bilo zidova...nikada ni prije ni posle nisam srela takvu osobu. Jednostavnost i toplina koju je on širio oko sebe,nisu samo meni ublažile boli(kojih sam u to vrijeme bila puna)...jednostavno,on nikada nije gubio niti se bojao otvoriti srce i primiti drugoga,a dati sebe...Bio je veliki Božji dar i u njegovjm društvu nije se razmišljalo o spolu... samo si osječao da si mu brat ili sestra.Naputak da ispovjedamo grijehe jedni drugima-s njim je bio životvoran...mogla sam mu povjerit(ne samo ja,nego svi koji su ga poznavali) svoje najdublje misli i od njega dobiti iskren savjet...nikada ga nisam čula da nekoga omalovažava ili ogovara...za sve bi našao ispriku... (riječi su prazne dok govorim o njemu)...što dalje reći ....u njemu smo mogli sresti Isusovu ljubav....Gospodin ga je pozvao, k sebi ubrao kao najljepši cvjet,a nama ostavio uspomenu da je moguće sresti takvu dušu...I sada dok ovo pišem suza se otela.....Hvala ti Isuse za njegovo prisutstvo u mom životu,nagradi ga vječnom radošču...@zd....da bi se zid o kojem govoriš mogao srušiti obe osobe mraju imati istinsku Kristovu ljubav....tada neće biti zidova ,te će ljubav istinska Božanska (koja nadilazi emotivnu između spolova) ispuniti srca i porušiti sve prepreke.....Neka nas Bog blagosovi naše odnose da umijemo biti istinski prijatelji jedni drugima.@ema...možda je najbolje da počnemo moliti na tu nakanu...Blagosivam ...

    avatar

    27.05.2010. (17:22)    -   -   -   -  

  • Ema

    @ Zd, ne razumijem to što mi govoriš.
    Mislim da to nema veze sa spolom. Napisala sam u prethodnom komentaru da imam i prijatelja, muškog dakle, s kojim sam sasvim iskrena i bliska. Imam također i jednu poznanicu koja ima zid i zbog kojeg ne možemo biti bliže,. što sam joj i rekla. Nedodirljiva mi je, ne ćutim joj srce. Možeš mi reći točno što misliš?
    @ Emanula, to što pričaš je bolno...
    Svakako moliti, da mi budemo pravi prijatelji i da imamo takve. Kad pred njima kazujemo slabosti nekako kao da je lakše suočavati se i iznositi sve o sebi, iskreno do dna i u ispovjedaonici.

    avatar

    27.05.2010. (18:54)    -   -   -   -  

učitavam...