|
Stalna težnja za sigurnošću i uspjehom vrlo lako nas može udaljiti od Boga i ugušiti u nama otvorenost naspram brata do sebe. Pogotovo prema onima koji su osamljeni, prezreni i marginalizirani. Iako nam se čini da smo na rubu snaga, te usljed zaokupiranosti uspjehom, ipak nam se može potkrasti vjerodostojnost i načiniti od nas nedosljedne i neosjetljive borce. Pitanje je: za što se borimo? Kamo je usmjeren naš radikalizam?
Jedna od zapreka djelovanju Duha Svetog jeste strah od neuspjeha. Iako se silno trudimo postići uspjeh, on nam biva to dalji što se više trudimo. Oportunizam, potraga za sigurnošću, neodlučnost su pratilje toj i takvoj težnji. Ulijeva se 'novo vino', no ono curi kroz pukotine straha. Od preokupiranosti sobom ne vidimo očigledno. Unatoč zauzetosti i radinosti s obzora se gubi jasnoća ciljeva tako da se i oni koji su nam povjereni osjećaju prepušteni sami sebi. Ne čudi onda što kao rezultat napora znamo požeti obeshrabrenje, nezadovoljstvo, krive poteze.
Možda bi neke stvari legle na svoje kad bi priči o Jakovu i Ezavu pretpostavili priču o Davidu i Šaulu!? No, to pretpostavlja pokajanje, povjerenje, znati reći oprosti i hvala, otvoren bratski odnos i spremnost na rizik, između ostalog! Barem što se tiče Šaula, jer Davidu je svejedno potucati se po gorjima sve do dana dok sam Gospodin ne kaže: Dosta!
Gospodinu su mili oni koji čine milosrđe, a ne žrtve ... ma kako 'kreposno' izgledali.
|
