Teznja za sigurnoscu, a osobito strah od neuspjeha znaju ljude pretvoriti u diktatore koji zele sve kontrolirati. U tom slucaju pouzdanje se stavlja samo u sebe i svoje sposobnosti tako da ne ostaje prostora za vjeru (Abrahamovu) i oslanjanje na Boga od kojeg nam svako dobro dolazi. Hvala na posjeti BTB
05.07.2009. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U konačnici veći se naglasak stavlja na 'moć' nego na 'milosrđe'. Najveći izraz pravednosti jeste milosrđe. Pogotovo ako nam je puno dano. Pretjerani naglasak na moći je u većini slučajeva nadomjestak za pomanjkanje ljubavi. A tu se težnja za kontrolom, kao što sama reče, savršeno uklapa. Velika je razlika između kontrole zbog upravljanja i kontrole zbog posjedovanja. Mi nismo gospodari, nego upravitelji povjerene milosti. Vrlo je simptomatično ukoliko, npr., roditelj ne zna reći 'hvala i oprosti', a zna i najmanju pogrešku djeteta istaći. Zamislimo prispodobu o rasipnom sinu, no u negativnom vidu. Mlađi sin nije otišao od kuće ne kako bi rasipao, nego kako bi radio i stvarao. No, ocu i starijem bratu je to bilo krivo, a pogotovo kad su čuli glasine o dobrim plodovima njegovog rada. Jednog dana sin se odluči vratiti kući, a otac i brat mu izađu u susret te ga 'dobro namlatiše', te potom odu na piće proslaviti ... jer mu se odužiše. A kad se vratiše doma i unatoč 'degeneku' vidješe 'zabludjelog' kako želi da služi, izgalamiše se na njega riječima: 'Nećeš ti raditi što hoćeš, nego ono što ti se kaže! Jasno?' Mlađi sin je sve godinama strpljivo podnosio i činio što mu se kaže. Nisu mu dali da bude dionik niti jednog posla u kome bi došla do izražaja njegova kreativnost. Svo vrijeme su ga ignorirali i držali na margini obiteljskih događanja. Već je i sam počeo o sebi misliti kako je dostigao 'nivo sluge' kad je iznova po tko zna koji put čuo klevete na svoj račun, koje je njegov brat ispredao i njima punio uši ne samo oca, nego i cijelog svijeta. I tad je 'pukao'. Počele su mu dolaziti misli poput ovih: 'Dabogda vam gorili lažljivi jezici. Licemjeri .. itd.' Iako ih nije izgovorio, odmah potom je otišao ocu i rekao mu za te misli, tražeći oproštenje, no ovaj kao da je jedva dočekao da ga slavodobitno 'opere' i dokaže sebi kako je ipak bio u pravu. I priča se opet vraća na početak, a nevidljivi zidovi opet stežu svoj obruč i cijede ono malo gorčine što je još ostalo u njemu. Još malo ... i svršeno je!!! Na pamet mi pada Josip, kojeg prodaše u roblje Egipatsko, kako braći kaže: Nemojte se uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali... , a neodoljivo me podsjećaju na riječi upućene s križa: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Isus je činio brojna čudesa, očitovavši svoju moć nad prirodom, ljudima, životinjama i zlim duhovima, no njegovo kraljevsko dostojanstvo najviše dođe do izražaja u trenucima kad je opraštao s križa onima koji ga izdaše i razapeše, kaže KKC. Iako je u jednom trenutku molio Oca da ga mimoiđe 'ovaj kalež', već u sljedećem je postao svjestan da je upravo zbog tog i došao. Molimo Boga da nam to uvijek pomogne posvjestiti kad se nađemo u dilemi i napasti uzeti pravdu u svoje ruke i umjesto Boga reći DOSTA. Nek ne zađe sunce nad našom srdžbom i nek milosrđe uvijek trijumfira. To ne znači zatajiti istinu, nego imati ljubav u istini. Božansko Milosrđe, ti izrazu Njegove najveće moći, ufamo se u te!
11.07.2009. (01:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo gdje je srce
Teznja za sigurnoscu, a osobito strah od neuspjeha znaju ljude
pretvoriti u diktatore koji zele sve kontrolirati. U tom slucaju
pouzdanje se stavlja samo u sebe i svoje sposobnosti tako
da ne ostaje prostora za vjeru (Abrahamovu) i oslanjanje na Boga od kojeg
nam svako dobro dolazi.
Hvala na posjeti
BTB
05.07.2009. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
U konačnici veći se naglasak stavlja na 'moć' nego na 'milosrđe'.
Najveći izraz pravednosti jeste milosrđe. Pogotovo ako nam je puno dano. Pretjerani naglasak na moći je u većini slučajeva nadomjestak za pomanjkanje ljubavi. A tu se težnja za kontrolom, kao što sama reče, savršeno uklapa. Velika je razlika između kontrole zbog upravljanja i kontrole zbog posjedovanja. Mi nismo gospodari, nego upravitelji povjerene milosti. Vrlo je simptomatično ukoliko, npr., roditelj ne zna reći 'hvala i oprosti', a zna i najmanju pogrešku djeteta istaći.
Zamislimo prispodobu o rasipnom sinu, no u negativnom vidu. Mlađi sin nije otišao od kuće ne kako bi rasipao, nego kako bi radio i stvarao. No, ocu i starijem bratu je to bilo krivo, a pogotovo kad su čuli glasine o dobrim plodovima njegovog rada.
Jednog dana sin se odluči vratiti kući, a otac i brat mu izađu u susret te ga 'dobro namlatiše', te potom odu na piće proslaviti ... jer mu se odužiše. A kad se vratiše doma i unatoč 'degeneku' vidješe 'zabludjelog' kako želi da služi, izgalamiše se na njega riječima: 'Nećeš ti raditi što hoćeš, nego ono što ti se kaže! Jasno?' Mlađi sin je sve godinama strpljivo podnosio i činio što mu se kaže. Nisu mu dali da bude dionik niti jednog posla u kome bi došla do izražaja njegova kreativnost. Svo vrijeme su ga ignorirali i držali na margini obiteljskih događanja.
Već je i sam počeo o sebi misliti kako je dostigao 'nivo sluge' kad je iznova po tko zna koji put čuo klevete na svoj račun, koje je njegov brat ispredao i njima punio uši ne samo oca, nego i cijelog svijeta. I tad je 'pukao'. Počele su mu dolaziti misli poput ovih: 'Dabogda vam gorili lažljivi jezici. Licemjeri .. itd.' Iako ih nije izgovorio, odmah potom je otišao ocu i rekao mu za te misli, tražeći oproštenje, no ovaj kao da je jedva dočekao da ga slavodobitno 'opere' i dokaže sebi kako je ipak bio u pravu.
I priča se opet vraća na početak, a nevidljivi zidovi opet stežu svoj obruč i cijede ono malo gorčine što je još ostalo u njemu.
Još malo ... i svršeno je!!!
Na pamet mi pada Josip, kojeg prodaše u roblje Egipatsko, kako braći kaže: Nemojte se uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali... , a neodoljivo me podsjećaju na riječi upućene s križa: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!
Isus je činio brojna čudesa, očitovavši svoju moć nad prirodom, ljudima, životinjama i zlim duhovima, no njegovo kraljevsko dostojanstvo najviše dođe do izražaja u trenucima kad je opraštao s križa onima koji ga izdaše i razapeše, kaže KKC. Iako je u jednom trenutku molio Oca da ga mimoiđe 'ovaj kalež', već u sljedećem je postao svjestan da je upravo zbog tog i došao.
Molimo Boga da nam to uvijek pomogne posvjestiti kad se nađemo u dilemi i napasti uzeti pravdu u svoje ruke i umjesto Boga reći DOSTA. Nek ne zađe sunce nad našom srdžbom i nek milosrđe uvijek trijumfira. To ne znači zatajiti istinu, nego imati ljubav u istini.
Božansko Milosrđe, ti izrazu Njegove najveće moći, ufamo se u te!
11.07.2009. (01:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...