|
Kaže se da je »Photoshop« najdjelotvornija kozmetika. To se vidi na gotovo svakoj reklami. Uljepšana i zategnuta ženska i muška lica modela, glumaca, političara, poduzetnika i svih onih koji žele nešto predstaviti, smiješe se sa svih strana. Djeluju uspješno, mladenački, zdravo, puni samopouzdanja i bez ikakvih teškoća. Tko god radi s digitalnim fotografijama, zna što mu znači taj čudesni program. Izrezati neželjenu osobu s fotografije, dodati još jedan cvijet u kućnom dvorištu, ukloniti oblake s neba, promijeniti frizuru, prekriti na licu mrlje i prištiće, izbrisati bore - i dobiti osobu ili prizor kakav se poželi. To što su poneka lica toliko »ispeglana« da bi ih se jedva prepoznalo kada bi ih se srelo na ulici; što takva kuća s okolišem uopće ne postoji osim na slici, više i nije presudno. Važno je predstaviti, upakirati, postići efekt.
Prirodno je da čovjek uljepšava sebe i svoju okolinu, ali je potpuno drugo pitanje u kojoj mjeri i na koji način to radi. Priželjkuje savršenu stvarnost ne samo na fotografijama. Zato često predstavlja sebe i svoju okolinu onako kako želi, a ne kakav uistinu jest. »Dizajnira« svoj život, svijet oko sebe. No, ne sjeti se da u tome može pretjerati, pa se zavarava da je ta »predstava« prava stvarnost. Zavarava se da život nema »bora« prolaznosti, slabosti, neuspjeha, zakazivanja, boli... I sebi i drugima želi prikazati savršen život u kojem prikriva poteškoće, patnju, izdaju, promašaje. Umjesto prave, gleda izobličenu i nepostojeću stvarnost, privid. Čovjek zaboravi da ti »nedostaci« koje izbacuje iz svoje savršene slike daju životu osobni pečat. Postižu da sva lica ne izgledaju isto; da svi ljudi, poput klonova, ne žive jednako. Život dohvatljiv, opipljiv i realan tek je onaj život na čijem se licu vide i »bore«.
Čovjek često »dizajnira« stvarnost, umjesto da je realno prihvaća. Ali tek prihvaćanje životnih »nedostataka« vodi drugačijem uspjehu, drugačijem zadovoljstvu, drugačijem bogatstvu. Suočiti se i prihvatiti život s poteškoćama a ne bježati u imaginarni svijet - bolja je solucija na duge staze. Čuva od ružnoga buđenja u kojem se otkrije da ta savršena stvarnost nije nigdje ni postojala osim u vlastitim glavama i željama. Potrebno je znati razlikovati što se može uljepšati, a čime se bolje suočiti navrijeme.
Valerija Kovač
|
