Drago mi je da ste cijeli post posvetili jednom problemu i postavili ga upravo tako da se iz njega može jasno isčitati i vaš problem s tim istim problemom.
Navodim jedan primjer:
Započnimo dan, baš tako, s molitvom, s posvetom i zahvalom. Jer što je? - Kako započnemo tako obično privodimo i kraju, a kako jednu stvar, makar bila i mala privedemo kraju, tako ćemo i nešto novo i drugo započeti...
Ne znam čija je ono misao, ali dobra je; a i nije važno čija je točno, jer svaka je dobra misao bogatstvo čovječanstva, vrijedi univerzalno kao i Katolička Crkva, a ova misao ide ovako i kaže: Pazi na svoje misli... pazi na svoje misli... one postaju tvoje riječi.... pazi na svoje riječi jer rijeci postaju djela....Pazi na svoja djela jer ona postaju navika....Pazi na svoje navike jer one postaju tvoj značaj/karakter....Pazi na svoj značaj/karakter, jer on je/postaje tvoja sudbina....
ovim se riječima nadovezale Helena iz središta srca na moju molitvu i spontano i vrlo jednostavno izrekla istinu.
Što pokreće velika djela? Taština. Želiš ime, slavu, popularnost, hoćeš da značiš nešto u svijetu, u narodu. I eto – niču novinari, političari, učenjaci, pisci – čitava jedna legija ljudi, u kojih je taština jača od želuca. I niču heroji i – mučenici... Naravski, mi vidimo samo čovjeka, što je prošao u tamnicu radi ideje, ali nikada ne primijetimo, radi čega je došao uopće do jedne ideje.
Svako posjeduje upravo onoliko taštine koliko mu nedostaje razuma, duboko se nadam da vi ne pripadate ovima.
Ne bi li bilo moudro zamrznuti osobne stavove o nečemu, odbaciti predrasude i razmišljati posve otvoreno. Važno je željno se širiti i učiti u brojnim raznovrsnim područjima, čak i ako postoji opasnost da senađemo u neugodnoj situaciji ili ispadnemo glupi. Jesmo li pripravni priznati da još ne znamo sve i da smo voljni učiti? Učenje je poželjan postupak koji može obuhvaćati i pogreške na putu do znanja. Možemo li postupku učenja dopustiti da postane važan? Istinska mudrost priznaje da što o njemu više učimo, to određeni predmet postaje zanimljiviji i time imamo više za učiti! Dragi učeniče, Kristovi učenici šire istinu oni ju ne prisvajaju. Istina njima dolazi po Duhu Svetom i po Duhu Svetom se širi. Oni se u njoj potpuno "izgube", zapravo nemaju joj što dodati niti oduzeti, ona možda u tom trenutku nije formamo savršena ali sadržajem sigurno je i to za onoga tko ju predaje i onoga tko ju preuzima. Njezina je sudbina kretanje, korisna je onim koji ju razumiju, oni koji ju ne razumiju prisvajaju ju, a ne znaju da se ona ne da prisvojiti. Postoje i oni drugi koji podržavaju prve, i to ne zato jer misle da je to ispravno, već zato jer imaju isti problem kao i oni prvi.
I još jednom, drago mi je da ste problem iznijeli, i to uprvao kao školski primjer za dobru lekciju.
Dragi učeniče, i vi i ja bili smo potaknuti, ja bih svom komantaru odnosno mišljenju koje sam ostavila mogla dodati ili, jednostavno, zamijeniti ga i ovim:
Taština je obrambeni mehanizam čovjeka koji služi za zadržavanjem trenutnog stanja, zaštitom teritorija ili pozitivne slike o sebi.. s obzirom da svi mi volimo misliti o sebi na najljepši mogući način, da pamtimo lijepe stvari, zaboravljamo ružne, uljepšavamo sliku o sebi.. Kad nešto radimo, želimo misliti da je to nabolje što možemo raditi.. kad nešto volimo da je to najbolja stvar za voljeti... Kad dođe do određenog suočavanja te lažne slike o sebi i svojim stavovima, sa okolinom, osjećamo se ugroženo. I želimo zaštiti lažnu sliku. I događa se to. Proradi tastina.
Možda tek za nijansu različito ili niti toliko. Postoji vjerojatno tisuću i jedan način da izgovorimo istinu, formom će već u idućem trenutku biti drugačija ili kod virtuoza potpuno drugačija u biti, sadržajem ista, za svaki pomak savršenija.
Budući da je tekst napisan u dahu, neću ga prekontrolirati, jer ne mislim da bi komentari trebali biti formom savršeni, ali bi trebali biti sadržajno pogođeni da čitatelja odvuku od forme i privedu sadržaju, biti. Nisam osoba "tankih živaca", ali kada vidim osobu koja robuje formi i u tu formu ugura tanki sadržaj onda ne znam da li bih prlakala ili ...
Drago mi je da ste ovo izvukli baš ovako, pravi ogledni uzorak jednog problema.
21.07.2008. (08:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@skladna napisa: "Drago mi je da ste cijeli post posvetili jednom problemu i postavili ga upravo tako da se iz njega može jasno isčitati i vaš problem s tim istim problemom. (...) I još jednom, drago mi je da ste problem iznijeli, i to uprvao kao školski primjer za dobru lekciju. (...) Budući da je tekst napisan u dahu, neću ga prekontrolirati, jer ne mislim da bi komentari trebali biti formom savršeni, ali bi trebali biti sadržajno pogođeni da čitatelja odvuku od forme i privedu sadržaju, biti. Nisam osoba "tankih živaca", ali kada vidim osobu koja robuje formi i u tu formu ugura tanki sadržaj onda ne znam da li bih prlakala ili ... Drago mi je da ste ovo izvukli baš ovako, pravi ogledni uzorak jednog problema." ---------------------------------------------------------------- --------------------------------------------------
Vrlo inspirativan copy-paste prerađen s više stranica u jedan komentar. Nije da se nisi trebala osvrtati , budući si ga pisala 'u dahu'- kako kažeš, nego si mi trebala ponuditi i linkove stranica s kojih si uzimala dijelove, jer bi tako 'tvoj učenik' više naučio o taštini. Pored navedenih citata, od kojih je jedan Nicheov, većina ostalog što si mi napisala je prerađeno i ponuđeno kao tvoje, tako da ne znam što bih ti više rekao, osim da navedem stranice s kojih si uzimala i mene počastila.
"Isušena kaljuža" "Što pokreće velika djela? Taština. Želiš ime, slavu, popularnost, hoćeš da značiš nešto u svijetu, u narodu. I eto – niču novinari, političari, učenjaci, pisci – čitava jedna legija ljudi, u kojih je taština jača od želuca. I niču heroji i – mučenici... Naravski, mi vidimo samo čovjeka, što je prošao u tamnicu radi ideje, ali nikada ne primijetimo, radi čega je došao uopće do jedne ideje." ~ Janko Polić Kamov, Isušena kaljuža
Učenje je poželjan postupak koji može obuhvaćati i pogreške na putu do znanja. Možemo li postupku učenja dopustiti da postane važan? Istinska mudrost priznaje da što o njemu više učimo, to određeni predmet postaje zanimljiviji i time imamo više za učiti! Mnogi od nas su čuli kako netko govori "Naučio sam lekciju! To više nikad neču učiniti!" No rijetko čujemo :"Bila je to čudesna lekcija. Drago mi je što se sve dogodilo upravo tako kako se dogodilo, premda mi čitava stvar nije bila ni malo ugodna. Sada mi je jasno zašto sam iskusio takvu bol. Uz tu novu spoznaju mogu promijeniti ponašanje kako ubuduće više ne bih činio takve pogreške".
21.07.2008. (18:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh, sad sam se zaista malo zamislila nad ovim riječima. zbog posla (novinarstvo) često posegnem za čarolijom photoshopa jer, baš kao što je navedeno, mnoge se stvari mogu izrezati, naglasiti, uljepšati... no,moji su uradci mijenjani uglavnom zbog isticanja određene osobe ili detalja koji je važan za priču, a veoma rijetko radi uljepšavanja. i nikada radi uljepšavanja osoba. jednom sam, ipak, kad je vremena bilo napretek a obveza malo, dopustila sebi igranje sa svim magičnim potezima koje taj program dopušta. uzela sam jednu svoju staru fotografiju i uz mnogo, doista mnogo truda i muke, i nakon podosta utrošenog vremena (jer to mi ipak nije specijanost) lice koje me gledalo s fotke odjednom je bilo posve drugačije. mlađe barem 15 godina, bez bora i podočnjaka, savršenog tena, drugačije frizure, a oči koje su se smiješile odjednom su bile zelene. ostala sam zadivljena učinjenim. idućeg dana, kad sam ponovno pogledala tu sliku, prvo sam se iznenadila, potom prasnula u smijeh i onda jednostavno kliknula na delete. zelenooka ljepotica koja mi se smješkala nisam bila ja. ima li ikakvog smisla diviti se nečemu što u stvarnosti ne postoji? uživati u pogledu na neku umjetnu tvorevinu koja je uistinu možda posve prosječna? nije li daleko ljepše pogledati se u ogledalo i prepoznati ljepotu u pogledu, kutu usana, borama koje su nastale od previše smijeha ili donesene godinama? jednako tako, vjerujem da svoju sliku spram okoline ne bi trebali odveć uljepšavati. trebali bi pokazati i istaknuti naše vrijednosti, a ne prikrivati nedostatke. jer, čak i kad uspijemo zavarati sve oko sebe, mi sami uvijek smo bolno svjesni spoznaje kakvi smo odista - unikatni i predivni u svojoj nesavršenosti.
21.07.2008. (19:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@NSBN i @Slaven, vaši komentari su izbrisani zbog neprimjerenog sadržaja i propagiranja protunaravnih sklonosti koje su za svaku osudu. @Zaljubljena u ..., pravi je melem za dušu znati da postoji netko tko svojom zaljubljenošću u Isusa i svjedočanstvom vjere svima nama daje NADU. Bog te dragi blagoslovio!
22.07.2008. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@poezijo duše, ne mogu zamisliti ljepši komentar od ovog koji si ti dala. Točno u sridu. A posebno tvoj zaključak, koji se može dovesti u vezu s onom biblijskom koja kaže da nam ne bi koristilo ništa i da cijeli svijet pridobijemo na svoju stranu. Doista, ne živi se od aplauza, nego od svake riječi Božje. Dao Bog da ne budemo oni kojima će se na kraju reći: 'Uistinu, primili ste plaću!' (svijeta)
23.07.2008. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Halil
„Sve provjeravajte, što je dobro, zadržavajte.“ sv. Pavao (1 Sol 5, 21) Nietzsche je izrekao riječi "nitimur in vetitum", kao za njegovu filozofiju presudne.. < "Nitimur in vetitum semper cupimusque negata" (Ovidije, Amores)> Najbliži, ne i najtočniji prijevod jest: "Uvijek težimo zabranjenom i želimo ono što nam je uskraćeno." Ljubav liječi ono nešto u čovjeku što se opire ljepoti na koju smo pozvani, liječi ono nešto u nama što viče da je nemoguće da smo mi stvarno lijepi. Bog nas uzljubi prvi! On govori da sam vrijedna, što god ja mislila o sebi! On govori da svaka osoba vrijedi, tako i druge vidim kao takve, kao djecu Božju. Njemu vjerujem!
"1. Postojim kao netko tko mislim da jesam. 2. Postojim kao netko tko bih željela biti. " Medjutim, ne vidim ove pretpostavke kao istinite (znači istinite u svakom slučaju), iako jesu važne! Jer "ja sam netko kakva uistinu jesam!" Ne uzimam za pravo da to ikako mogu sa sigurnošću znati, jer "krhko je znanje". Ima Onaj tko me poznaje bolje nego ja samu sebe, Onaj koji me je stvorio. I to ne samu, pa nisam Pale sam na svijetu, nego u zajedništvu s drugima, gdje jedino što uistinu činim - odgovaram na ljubav koja mi je darovana(ljubljena sam onakva kakva jesam!), a i sam "moj" odgovor je dar - uopće moći ljubiti!
Nezasluženo mene, nas ljubi... Toliko smo vrijedni da radi nas "Krist ostane poslušan do smrti na križu"! Divnoga li znaka ljubavi neizrecive! U Bogu imam/o sve! Sada se ljubimo nesavršeno, ali u Nadi ćemo se jednom potpuno ljubiti - u Bogu! (Hvalospjev ljubavi 1. Kor 13) Stoj'mo u ljubavi!
11.08.2008. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Skladna
Drago mi je da ste cijeli post posvetili jednom problemu i postavili ga upravo tako da se iz njega može jasno isčitati i vaš problem s tim istim problemom.
Navodim jedan primjer:
Započnimo dan, baš tako, s molitvom, s posvetom i zahvalom. Jer što je? - Kako započnemo tako obično privodimo i kraju, a kako jednu stvar, makar bila i mala privedemo kraju, tako ćemo i nešto novo i drugo započeti...
Ne znam čija je ono misao, ali dobra je; a i nije važno čija je točno, jer svaka je dobra misao bogatstvo čovječanstva, vrijedi univerzalno kao i Katolička Crkva, a ova misao ide ovako i kaže: Pazi na svoje misli...
pazi na svoje misli... one postaju tvoje riječi.... pazi na svoje riječi jer rijeci postaju djela....Pazi na svoja djela jer ona postaju navika....Pazi na svoje navike jer one postaju tvoj značaj/karakter....Pazi na svoj značaj/karakter, jer on je/postaje tvoja sudbina....
ovim se riječima nadovezale Helena iz središta srca na moju molitvu i spontano i vrlo jednostavno izrekla istinu.
Što pokreće velika djela? Taština. Želiš ime, slavu, popularnost, hoćeš da značiš nešto u svijetu, u narodu. I eto – niču novinari, političari, učenjaci, pisci – čitava jedna legija ljudi, u kojih je taština jača od želuca. I niču heroji i – mučenici... Naravski, mi vidimo samo čovjeka, što je prošao u tamnicu radi ideje, ali nikada ne primijetimo, radi čega je došao uopće do jedne ideje.
Svako posjeduje upravo onoliko taštine koliko mu nedostaje razuma, duboko se nadam da vi ne pripadate ovima.
Ne bi li bilo moudro zamrznuti osobne stavove o nečemu, odbaciti predrasude i razmišljati posve otvoreno. Važno je željno se širiti i učiti u brojnim raznovrsnim područjima, čak i ako postoji opasnost da senađemo u neugodnoj situaciji ili ispadnemo glupi. Jesmo li pripravni priznati da još ne znamo sve i da smo voljni učiti? Učenje je poželjan postupak koji može obuhvaćati i pogreške na putu do znanja. Možemo li postupku učenja dopustiti da postane važan? Istinska mudrost priznaje da što o njemu više učimo, to određeni predmet postaje zanimljiviji i time imamo više za učiti!
Dragi učeniče, Kristovi učenici šire istinu oni ju ne prisvajaju. Istina njima dolazi po Duhu Svetom i po Duhu Svetom se širi. Oni se u njoj potpuno "izgube", zapravo nemaju joj što dodati niti oduzeti, ona možda u tom trenutku nije formamo savršena ali sadržajem sigurno je i to za onoga tko ju predaje i onoga tko ju preuzima. Njezina je sudbina kretanje, korisna je onim koji ju razumiju, oni koji ju ne razumiju prisvajaju ju, a ne znaju da se ona ne da prisvojiti. Postoje i oni drugi koji podržavaju prve, i to ne zato jer misle da je to ispravno, već zato jer imaju isti problem kao i oni prvi.
I još jednom, drago mi je da ste problem iznijeli, i to uprvao kao školski primjer za dobru lekciju.
Dragi učeniče, i vi i ja bili smo potaknuti, ja bih svom komantaru odnosno mišljenju koje sam ostavila mogla dodati ili, jednostavno, zamijeniti ga i ovim:
Taština je obrambeni mehanizam čovjeka koji služi za zadržavanjem trenutnog stanja, zaštitom teritorija ili pozitivne slike o sebi..
s obzirom da svi mi volimo misliti o sebi na najljepši mogući način, da pamtimo lijepe stvari, zaboravljamo ružne, uljepšavamo sliku o sebi.. Kad nešto radimo, želimo misliti da je to nabolje što možemo raditi.. kad nešto volimo da je to najbolja stvar za voljeti...
Kad dođe do određenog suočavanja te lažne slike o sebi i svojim stavovima, sa okolinom, osjećamo se ugroženo. I želimo zaštiti lažnu sliku. I događa se to. Proradi tastina.
Možda tek za nijansu različito ili niti toliko. Postoji vjerojatno tisuću i jedan način da izgovorimo istinu, formom će već u idućem trenutku biti drugačija ili kod virtuoza potpuno drugačija u biti, sadržajem ista, za svaki pomak savršenija.
Budući da je tekst napisan u dahu, neću ga prekontrolirati, jer ne mislim da bi komentari trebali biti formom savršeni, ali bi trebali biti sadržajno pogođeni da čitatelja odvuku od forme i privedu sadržaju, biti. Nisam osoba "tankih živaca", ali kada vidim osobu koja robuje formi i u tu formu ugura tanki sadržaj onda ne znam da li bih prlakala ili ...
Drago mi je da ste ovo izvukli baš ovako, pravi ogledni uzorak jednog problema.
21.07.2008. (08:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljena u ....
ljepi blog pozzzzzzzzzzzzz iz st
21.07.2008. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@skladna napisa:
"Drago mi je da ste cijeli post posvetili jednom problemu i postavili ga upravo tako da se iz njega može jasno isčitati i vaš problem s tim istim problemom.
(...)
I još jednom, drago mi je da ste problem iznijeli, i to uprvao kao školski primjer za dobru lekciju.
(...)
Budući da je tekst napisan u dahu, neću ga prekontrolirati, jer ne mislim da bi komentari trebali biti formom savršeni, ali bi trebali biti sadržajno pogođeni da čitatelja odvuku od forme i privedu sadržaju, biti. Nisam osoba "tankih živaca", ali kada vidim osobu koja robuje formi i u tu formu ugura tanki sadržaj onda ne znam da li bih prlakala ili ...
Drago mi je da ste ovo izvukli baš ovako, pravi ogledni uzorak jednog problema."
---------------------------------------------------------------- --------------------------------------------------
Vrlo inspirativan copy-paste prerađen s više stranica u jedan komentar.
Nije da se nisi trebala osvrtati , budući si ga pisala 'u dahu'- kako kažeš, nego si mi trebala ponuditi i linkove stranica s kojih si uzimala dijelove, jer bi tako 'tvoj učenik' više naučio o taštini. Pored navedenih citata, od kojih je jedan Nicheov, većina ostalog što si mi napisala je prerađeno i ponuđeno kao tvoje, tako da ne znam što bih ti više rekao, osim da navedem stranice s kojih si uzimala i mene počastila.
"Isušena kaljuža"
"Što pokreće velika djela? Taština. Želiš ime, slavu, popularnost, hoćeš da značiš nešto u svijetu, u narodu. I eto – niču novinari, političari, učenjaci, pisci – čitava jedna legija ljudi, u kojih je taština jača od želuca. I niču heroji i – mučenici... Naravski, mi vidimo samo čovjeka, što je prošao u tamnicu radi ideje, ali nikada ne primijetimo, radi čega je došao uopće do jedne ideje." ~ Janko Polić Kamov, Isušena kaljuža
WEEKENDLOVER
Svako posjeduje upravo onoliko taštine koliko mu nedostaje razuma, ... (Niche)
Knjiga životnih zakona" - J.M. Templeton
Učenje je poželjan postupak koji može obuhvaćati i pogreške na putu do znanja. Možemo li postupku učenja dopustiti da postane važan? Istinska mudrost priznaje da što o njemu više učimo, to određeni predmet postaje zanimljiviji i time imamo više za učiti! Mnogi od nas su čuli kako netko govori "Naučio sam lekciju! To više nikad neču učiniti!" No rijetko čujemo :"Bila je to čudesna lekcija. Drago mi je što se sve dogodilo upravo tako kako se dogodilo, premda mi čitava stvar nije bila ni malo ugodna. Sada mi je jasno zašto sam iskusio takvu bol. Uz tu novu spoznaju mogu promijeniti ponašanje kako ubuduće više ne bih činio takve pogreške".
21.07.2008. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
eh, sad sam se zaista malo zamislila nad ovim riječima. zbog posla (novinarstvo) često posegnem za čarolijom photoshopa jer, baš kao što je navedeno, mnoge se stvari mogu izrezati, naglasiti, uljepšati... no,moji su uradci mijenjani uglavnom zbog isticanja određene osobe ili detalja koji je važan za priču, a veoma rijetko radi uljepšavanja. i nikada radi uljepšavanja osoba. jednom sam, ipak, kad je vremena bilo napretek a obveza malo, dopustila sebi igranje sa svim magičnim potezima koje taj program dopušta. uzela sam jednu svoju staru fotografiju i uz mnogo, doista mnogo truda i muke, i nakon podosta utrošenog vremena (jer to mi ipak nije specijanost) lice koje me gledalo s fotke odjednom je bilo posve drugačije. mlađe barem 15 godina, bez bora i podočnjaka, savršenog tena, drugačije frizure, a oči koje su se smiješile odjednom su bile zelene. ostala sam zadivljena učinjenim. idućeg dana, kad sam ponovno pogledala tu sliku, prvo sam se iznenadila, potom prasnula u smijeh i onda jednostavno kliknula na delete. zelenooka ljepotica koja mi se smješkala nisam bila ja. ima li ikakvog smisla diviti se nečemu što u stvarnosti ne postoji? uživati u pogledu na neku umjetnu tvorevinu koja je uistinu možda posve prosječna? nije li daleko ljepše pogledati se u ogledalo i prepoznati ljepotu u pogledu, kutu usana, borama koje su nastale od previše smijeha ili donesene godinama?
jednako tako, vjerujem da svoju sliku spram okoline ne bi trebali odveć uljepšavati. trebali bi pokazati i istaknuti naše vrijednosti, a ne prikrivati nedostatke. jer, čak i kad uspijemo zavarati sve oko sebe, mi sami uvijek smo bolno svjesni spoznaje kakvi smo odista - unikatni i predivni u svojoj nesavršenosti.
21.07.2008. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@NSBN i @Slaven, vaši komentari su izbrisani zbog neprimjerenog sadržaja i propagiranja protunaravnih sklonosti koje su za svaku osudu.
@Zaljubljena u ..., pravi je melem za dušu znati da postoji netko tko svojom zaljubljenošću u Isusa i svjedočanstvom vjere svima nama daje NADU. Bog te dragi blagoslovio!
22.07.2008. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@poezijo duše, ne mogu zamisliti ljepši komentar od ovog koji si ti dala. Točno u sridu. A posebno tvoj zaključak, koji se može dovesti u vezu s onom biblijskom koja kaže da nam ne bi koristilo ništa i da cijeli svijet pridobijemo na svoju stranu. Doista, ne živi se od aplauza, nego od svake riječi Božje. Dao Bog da ne budemo oni kojima će se na kraju reći: 'Uistinu, primili ste plaću!' (svijeta)
23.07.2008. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Halil
„Sve provjeravajte, što je dobro, zadržavajte.“ sv. Pavao (1 Sol 5, 21)
Nietzsche je izrekao riječi "nitimur in vetitum", kao za njegovu filozofiju presudne.. < "Nitimur in vetitum semper cupimusque negata" (Ovidije, Amores)> Najbliži, ne i najtočniji prijevod jest: "Uvijek težimo zabranjenom i želimo ono što nam je uskraćeno."
Ljubav liječi ono nešto u čovjeku što se opire ljepoti na koju smo pozvani, liječi ono nešto u nama što viče da je nemoguće da smo mi stvarno lijepi. Bog nas uzljubi prvi!
On govori da sam vrijedna, što god ja mislila o sebi! On govori da svaka osoba vrijedi, tako i druge vidim kao takve, kao djecu Božju. Njemu vjerujem!
"1. Postojim kao netko tko mislim da jesam.
2. Postojim kao netko tko bih željela biti. "
Medjutim, ne vidim ove pretpostavke kao istinite (znači istinite u svakom slučaju), iako jesu važne! Jer "ja sam netko kakva uistinu jesam!" Ne uzimam za pravo da to ikako mogu sa sigurnošću znati, jer "krhko je znanje". Ima Onaj tko me poznaje bolje nego
ja samu sebe, Onaj koji me je stvorio. I to ne samu, pa nisam Pale sam na svijetu, nego u zajedništvu s drugima, gdje jedino što uistinu činim - odgovaram na ljubav koja mi je darovana(ljubljena sam onakva kakva jesam!), a i sam "moj" odgovor je dar - uopće moći ljubiti!
Nezasluženo mene, nas ljubi... Toliko smo vrijedni da radi nas "Krist ostane poslušan do smrti na križu"! Divnoga li znaka ljubavi neizrecive! U Bogu imam/o sve! Sada se ljubimo nesavršeno, ali u Nadi ćemo se jednom potpuno ljubiti - u Bogu! (Hvalospjev ljubavi 1. Kor 13) Stoj'mo u ljubavi!
11.08.2008. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...