Misholovka 2

Nije mi bilo svejedno kada sam shvatila da mi neće biti lako. Bila sam posve zaluđena s njim, toliko da nisam znala da li ću ikako moći prebroditi najsnažnije razdoblje koje mi se ikada dogodilo. Mnogo puta mislila sam da ću, ako se ne smirim i počnem kontrolirati, izjesti samu sebe iznutra. Nešto nepodnošljivo bujalo je u meni istim tempom kao što cvijeće naglo cvijeta nakon obilne kiše. Bila je to iznimno obilna kiša za mene. I to baš ona čije su kaplje teške i toliko brze da te probadaju do mesa ako se izložiš pod njihove oštrice. Kiša me toliko promočila da sam jako dugo vremena nakon pljuska i dalje bila mokra do srži. (...)

Patila sam istodobno s mladim Wertherom. Poezija romantičnih pjesnika nije mi pružala nikakvu utjehu, razdirala me. Nisam se mogla koncentrirati. Čitali smo poeziju, a ja sam se gubila među sladunjavim riječima i plutala nekim svojim mislima u kojima ni on nije izostajao. Mislim da nitko nije vidio da nisam bila pri sebi.
Mislila sam, kako se usuđuju sada mi servirati romantičnu poeziju? Zar ne znaju da mi i bez nje nije lako? A kada bi se zvono oglasilo kao moj vjerni spasitelj, nova me muka čekala na hodniku. Vidjela bih njega, i to me poticalo da poeziju čitam ponovo. (...)

«Da sam barem bila hrabrija» nije baš prava rečenica kojom se mogu spašavati iz vlastite melodrame, jer bila sam hrabra. Nenormalno hrabra, sudeći po prosjeku hrabrosti od dana mog rođenja pa do danas. Ali toga dana pukla mi je neka žica i ja sam, shvaćajući da je to vjerojatno posljednji dan kada ću ga vidjeti prije podužeg odmora na koji smo se svi spremali, impulzivno odlučila promjeniti neke stvari u scenariju koji bi se, da nisam tako odlučila, vjerojatno odigrao kao i svaki drugi put. Zbog moje odluke, scenarij se zaista promjenio, i toliko mi ugodio da sam punih pet tjedana mogla bez problema puniti baterije samo preko solarnog napajanja. A zapravo drugo nisam ni činila, jer količina energije koju sam dobila mogla je uzdržavati i slona na životu pet tjedana. (...)