Misholovka 2

Jeste li primijetili da se sve polako vraća u normalu? Barem meni. Prošli petak – izlazak koji nije bio totalna katastrofa unatoč velikim tendencijama da nam se nebo sruši na glavu. Jučer – vožnja auta koja je po prvi puta uključila i skretanje, kočenje i onda ponovno kretanje, skretanje i kočenje. Danas – sat tjelesnog bez imalo stresa. Sutra je utorak, a prekosutra ću biti negdje gdje me nitko neće moći naći. Prekoprekosutra – aaaaaaaaah, uživancija…
Osjećam da mogu biti sretna samo gledajući život što vrvi oko mene. Ništa mi drugo nije potrebno. Briga me za drugo! Pa proljeće je, i mlada sam! Mogu raditi što hoću, kad hoću i kako hoću. Moram nešto raditi, nemam mira!

O, da. Danas je po prvi puta pošteno zasijalo sunce