![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
02.04.2021., petak
Gola Maja
|
Gola Maja Nikad se nisam služio liftom i uspevši se na četrnaesti kat grabeći po dvije stepenice odjednom, zastao sam nastojeći smiriti disanje. Zbog uzbuđenja, koje me ispred vrata iza kojih je stanovala ona zahvatilo, čekao sam još nekoliko trenutaka, a zatim lagano, jedva čujno, vršcima prstiju pokucao. Nisam trebao dugo čekati: vrata su se gotovo odmah otvorila i pružila mi ulaz u raj. Maja je stajala u uskom i oskudno osvijetljenom hodniku, gola, raskošna u svojoj ljepoti, bljesak žute sijalice ocrtavao je njeno prelijepo tijelo u polumraku. Zakoračio sam prema njoj, ali je Maja uzmaknula. Znao sam da igra počinje. Svaki je put scenarij bio isti. Ulazio bi u Majin stan, zatvarao vrata dva puta okrećući ključ u bravi krenuo za Majom koja bi gola i prekrasna polako koračala prema spavaćoj sobi dok bi joj se raskošna smeđa kosa slijevala niz bijela leđa. Nestrpljiv, grubo bi skidao odjeću sa sebe dok bi gledao kako Maja uzima policijske lisice koje su pripremljene čekale na noćnom ormariću pored kreveta, zaključava ih na uzglavlju kreveta i zatim na svom lijevom zglobu ruke. Legla bi na krevet, skupljenih nogu, dok bi joj napeti trbuh podrhtavao, a njen smeđi trokut, ispod kojeg se krila nestvarna naslada zbog koje sam ludio, pokrivala je dlanom slobodne ruke, baš kao da mi govori: odbaci sve ostalo, zaboravi na sve ostalo i uzmi me. Tako sam ja to doživljavao. Strasno. Ludo. Prepuštao bi se Majinim milovanjima i strasno ih uzvraćao i ništa drugo u tom času nije mi bilo važno, ni za što drugo nisam mario. Svijet je prestajao postojati: postojala je samo Maja i Majina putenost čiji sam rob postajao. O, da, svjestan sam bio toga, ali nisam mario. Jer kad bi Maja raširila noge dugih i čvrstih butina, sve se ostalo gubilo u dubokom crnilu ništavila nevažnosti. I ja bi se predavao uživanju, beskrajnom uživanju. Jedne noći, bolje reći jutra, jer zora je već počela zamjenjivati našu strastvenu noć, smogao sam snage i usudio se pitati: - Majo, zbog čega lisice? Svaki put lisice … Stavila mi je ruku, onu slobodnu, koja nije bila vezana policijskim lisicama, na usta i dahnula: - Želim biti tvoja. Potpuno. Bezrezervno. Samo tvoja. Bez mogućnosti uzmaka. Laskalo mi je to, priznajem i zbog tih laskavih riječi u rano proljetno jutro, dok je zora kucala na vrata i nagoviještala rastanak, osjećao sam se ispunjenim, a opet nekako praznim. Ako me razumijete. Ako me ne razumijete, onda znam da nikad niste osjećali strast, pravu strast, onu strast u kojoj osim nje ništa drugo nije važno. - Ti si moja „Gola Maja“ – šapnuo sam joj u raskošnu kosu koja se prelijevala jastukom. – Samo moja! - Što hoćeš reći? – upitala je. - Postoji slika „Gola Maja“ - rekao sam. – Sigurno si čula za nju: naslikao ju je Francisko Goya. Podsjećaš me na nju. - Goli? – upitala je, a lice joj odavalo nerazumijevanje. - Goya – rekao sam smijući se. – Španjolski slikar. - Ah, tako – rekla je Maja, a pogled joj se zatamnio. – Molim, sad mi otključaj lisicu, noć je prošla. - Zar ne znaš za tu sliku? Slikara? – upitao sam iznenađeno. - Ne! – odrezala je Maja. – I nije me briga! Osjetio sam iznenadni nalet hladnoće koji je strujao iz Majinog golog tijela, ali nisam tome pridavao neku jaču važnost: noć je bila duga, a proletjela je u trenu. Čula su mi obamrla i mislio sam da krivo naslućujem, jer u mojoj Maji nema hladnoće, ima samo strasti, strasti … Poslije te noći, petnaest je dana nisam ni čuo ni vidio i počeo sam se nelagodno osjećati bez Majinih noći. Postojao je prešutni sporazum između nas: dolazim k Maji samo kad me ona pozove. Nikako ne drugačije. I kad sam već namjeravao prekršiti naš nepisani sporazum i nenajavljen joj pokucati na vrata, stiže Majina poruka: „Čekam te večeras u 22 sata“. Odahnuo sam i naravno, točno u naznačeno vrijeme bio sam ispred Majinog stana i lagano pokucao. Otvorila je vrata istog trena i sve je bilo drugačije, iznenađujuće drugačije. Maja je bila obučena, sasvim obučena u kratku suknju koja je otkrivala njene duge i glatke noge, a prsa joj bila sapeta u bijeloj pripijenoj majici. Gledao sam je u čudu. - Mala promjena – smijuljeći se reče Maja. – Skidaj se. Svlači sve sa sebe! Ušao sam u hodnik i počeo se svlačiti: ni pomislio nisam ne ispuniti joj želju-naređenje. Kako sam se ja svlačio, lagano hodajući ispred mene svlačila se i Maja, a kad smo, sad već oboje sasvim goli, stigli i do kreveta u spavaćoj sobi, Maja se okrene prema meni s mačjim osmijehom na požudnom licu i reče: - Još jedna mala promjena. Legni, da ti stavim lisicu. Večeras je tvoj red. Uzbudio sam se, priznajem i mirno se, baš kao što je to Maja činila mnogo puta prije mene, opružio na krevetu, dozvolivši da mi Maja obavi zapešće lisicom i lisica je tren kasnije škljocnula: klik je podmuklo odjeknuo u polutamnoj sobi. U mahnitoj noći nisam mislio na to da sam vezan, ni na što nisam mislio osjećajući nepresušnu žeđ za Majinim tijelom. Naslada se nasladom izmjenjivala, a onda je došlo jutro i Maja je ustala i počela se oblačiti, a ja sam i dalje iscrpljen i zadovoljan i sretan ležao i gledao je kako se kreće u polutami sobe i tek kad se potpuno obučena uputila van sobe, smogao sam trunku snage i upitao: - A ja? Zar si me zaboravila? - Još nisam – rekla je Maja, okrenula se na vratima sobe i posljednji me put pogledala. – Ali kad zatvorim vrata, hoću. Izašla je i zatvorila vrata za sobom. Mirno sam ležao i čekao da se Maja vrati, da završi sa igrom, otključa mi lisičine i da … ali kako je vrijeme odmicalo, sve sam više postajao svjestan kako se to neće dogoditi. Maja je otišla. Gdje? Nisam znao. Zašto? Nisam znao. Ništa nisam znao, osim da je otišla, da sam vezan, da sam bespomoćan i sad već, nakon čitava tri beskonačna dana prljav i stravično žedan i gubim se, gubim i u magli je vidim, vidim Maju kako se gola naginje iznad mene i pružam slobodnu ruku da je zgrabim, pritisnem na grudi, ali ruka grabi zrak, grabi ništa, grabi prazninu, a žeđ je sve jača i jača , pa čak i potiskuje smrad mojih izlučevina koje više nisam mogao zadržavati u sebi i zbog kojih sam krajnje ponižen i plače mi se, ali suza nema, samo tama, tama koja olakšanje donosi, zaborav donosi … Copyright © 2021. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora Oznake: strasti |
- 16:00 - Budi (5) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||