![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
14.12.2019., subota
Anja i ja
|
Anja i ja 1. Poznanstvo Sunce se pojavilo iza bijelog pamučastog oblaka točno u trenutku kad sam završavao sa svojim ritualom: jutarnjim trčanjem. Već sasvim automatski skrenem pogled udesno, prema zidiću u neposrednoj blizini gradske autobusne stanice. Bila je tamo: sjedila je na istom mjestu kao i uvijek i na debelom joj je licu titrao nesiguran osmijeh. Danas je već treće jutro da je vidim na ovom istom mjestu, a da ne čeka niti jedan autobus. Visoka oko 175 centimetra, procijenio sam onako iz daljine, dok sam nastojao povratiti dah kojeg sam izgubio sprintajući posljednjih četiristo metara, visoka djevojka, obučena u široku vrećastu haljinu kojom je bezuspješno nastojala prikriti pozamašne obline. Moderna pošast debljine i nju je zahvatila. Smeđa joj kosa prekrila dio lica, ali ulovim njen pogled koji je počivao na meni, radoznalo me gledajući. Povrativši dah, lagano počnem hodati osjećajući kako mi se mišići opuštajući i isto tako osjećajući djevojčin pogled na sebi. U sebi se nasmiješim i pomislim: mani me se, mala! Moj su tip mršavice, nikakve šanse nemaš kod mene. Unutrašnji mi se smijeh prekine, jer djevojka iznenada ustane ne skidajući pogled s mene i oklijevajući korakne prema meni, presijecajući mi na taj način put, prisilivši me usporiti i zagledati joj se u krupne smeđe oči. Upitno je pogledam. - Oprostite - promuca gledajući me čas u oči, a čas bježeći pogledom negdje iza mog ramena. - Da? - nestrpljivo upitam. - Ne ljutite se - zamoli ona. - Dugo mi je trebalo da se odvažim na ovaj korak. - Koji korak? - Da vam pristupim i upitam ... - Da? - ponovim gledajući je u lutajuće smeđe oči. - Što da me upitate? - Već vas dugo gledam kako gotovo svako jutro trčite - umjesto odgovora reče ona. - I pitam se ... Ponovo zastane i nesigurno obori smeđokosu glavu, skrivajući uplašeni srneći pogled od mene. Odjednom mi ju je bilo žao. Naslutio sam njenu unutrašnju borbu. - Slobodno recite što imate za reći - rečem joj osmjehujući se, nastojeći je umiriti. - Ne brinite, ne ujedam. Nije se osmjehnula na moju pošalicu, već samo klimne glavom i podigne pogled zagledavši mi se ravno u oči. - Željela bi da me naučite trčati - izbaci u jednom dahu, a val rumenila zahvati joj vrat i popne se uz lice. - Ali ja nisam trener ... - Ne treba mi trener - brzo reče djevojka prekidajući me i nelagodno se premještajući s noge na nogu. - Treba mi netko tko će me razumjeti. - Zbog čega mislite da sam to ja? - Vidjela sam vas prije nekoliko dana kako starici pomažete prijeći prometnu ulicu - reče ona sad već slobodnije, hrabrije, glas joj nije više podrhtavao, bio je zvonak i prijatan za uši. - I zbog toga ste zaključili da svima pomažem? - smijući se upitam. - O, ne! - uzviknu ona. - Ali sam se zbog te geste ponadala da će te i meni htjeti pomoći. - Trčati ... - rečem. - Trčati - ponovi ona - i na taj način skidati kile. Želim smršaviti. Želim ... - Znam što želite, ne morate objašnjavati - blagim glasom prekinem je: dosta se mučila, zaslužila je i malo milosti. - A znate li vi da će vam mršavljenje uz trčanje biti đavolski teško? - Znam! - Sigurno? I ne bojite se toga? - O, bojim se, ali ... Zastane i bespomoćno se zagleda u mene. Pored nas teče promet, ljudi užurbano hodaju, a mi se međusobno promatramo i ni na što drugo ne obraćamo pažnju, nastojeći shvatiti jedno drugo. Popustim, kapituliram. Konačno, što mogu izgubiti? Mogu se samo zabaviti s ovom debeljucom, a ljeto i postoji zato da bi se čovjek zabavio, opustio, zar ne? Bude li previše zanovijetala jednostavno ću nestati, promijeniti svoju rutu trčanja, izgubiti joj se iz vida. A bude li sve išlo dobro, moglo bi ovo biti zanimljivo iskustvo i lijep doživljaj. - Onda, neka bude tako - rečem joj s blagim osmjehom, nastojeći je ohrabriti. - Sutra ujutro prvi trening? - Oh, hvala, hvala! - uzvikne djevojka, a smeđe joj oči bljesnu, lice razvuče u široki osmjeh sreće. - Ne znam kako vam zahvaliti ... - Već ste mi zahvalili - rečem joj, u mislima premotavajući film od prije nekoliko trenutaka, kad joj se licem raširio osmijeh sreće. - Onda, sutra ujutro u osam. Na ovom mjestu? - U osam - potvrdi ona. - Ovdje. Biti ću točna. - To i očekujem - rečem joj pružajući joj ruku. - I onako usput, ja sam Vilko. - Anja - odgovori djevojka. - Mnogo vam hvala! - Dosta zahvaljivanja, Anja. I od sad prelazimo na "ti": mnogo ćemo vremena provoditi zajedno i mislim da je tako najbolje. - Slažem se. Klimnem joj promatrajući još jednom njenu pozamašnu figuru, pa krenem dalje, prema kući, želeći se što prije istuširati. Na zavoju se okrenem i ugledam je kako se udaljava i odmahnem glavom. Biti će ovo zanimljivo ljeto! Copyright © 2019. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora Oznake: poznanstvo |
- 10:21 - Budi (4) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||