![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
31.07.2015., petak
Europejci
|
Europejci Šetnja s psom trebala bi i morala biti relaksirajuća, čovjek bi morao uživati u njoj, gledajući kako njegov ljubimac veselo njuška i skakuće, piški i kaki nesputano, nimalo ne brinući o tome što te intimne radnje obavlja na otvorenom prostoru, naočigled svih. Nesputani i stoga prirodni. Što ljudi već odavno nisu. Čim smo stupili na ulicu, ugledam poznatog tipa kako pretražuje kontejner za smeće i koji podiže pogled sa zanimljivog prizora, upilji se u mene i pita: - Susjed, ima li koja boca za mene? Pogriješio sam jednom, dajući mu nekoliko praznih plastičnih boca i od tog nesmotrenog mog poteza, vječno me proganja jednim te istim pitanjem: imam li boce? Ništa ga drugo ne zanima, ni kako sam raspoložen, ni kako mi je pas, ni ... ništa, baš ništa mu nije važno, osim, imam li koju plastičnu bocu za njega. Narogušim se već na sam pogled na tih upornih tragača za blagom koji ruju i kopaju po kontejnerima, razbacuju smeće i prljave krpetine na sve strane, poklopce kontejnerske, naravno, ne zatvaraju, pa su tako otvoreni za samoposluživanje pticama i mačkama, a ima već i više od dvije godine, da su se i galebovi pridružili vječnoj kontejnerskoj gozbi. Zamislite, galebovi, ptice mora, napuštaju svoje prirodno okruženje i preseljavaju se u centar grada, shvativši da kontejnerska gozba traje 24 sata dnevno. O rojevima muha za vrijeme ljetnih vrućina, koje se roje nad otvorenim kantama, bolje da ne govorim. Veselo zuje iznad velikih i sivih i smrdljivih kanti, koje tragači za blagom nemarno ostavljaju otvorenima. Onda su tu još i milosrdne duše, koje ne mogu podnijeti ničiju glad, pa bacaju hranu s prozora. Hodaš mirno tako uživajući u šetnji s psom, kad odjednom: PLJAS!!! Pored uha ti silnom brzinom prozuji predmet i pljusne na vrući asfalt, šireći se na sve strane. Neka je dobra duša, žaleći gladne golubove, namočila u vodi čitav jedan kruh i bacila ga s trećeg ili četvrtog kata na ulicu, jer bože moj, vrućina je, zar ne, pa zašto se onda spuštati niz stepenice i zatim se opet uspinjati? Moramo štedjeti dah i energiju, jer tko zna što i kakva nas vremena još čekaju. Zbog tih darežljivih i samilosnih ljudi, više nije neka rijetkost vidjeti pacova kako bezbrižno glođe nešto osjećajući se sigurnim ispod kontejnera za smeće. Mačke ih ne love, jer sve su debele i lijene, a sve zahvaljujući ljudima koji im darežljivo ostavljaju hranu na otvorenom: neka jadne životinje nisu gladne. Znam da mi nećete vjerovati, ali svejedno ću vam reći: jedne sam večeri prisustvovao jedinstvenom prizoru; uz rub zgrade šetala je debela mačka, a uz nju osrednje veličine otrcani pacov! Kunem se da je istina! Uopće nisu obraćali pažnju jedno na drugo dok su usporeno hodali prema stepeništu koje vodi u park. Spuštala se večer i sjećam se, da sam posprdno pomislio, kako mačka možda služi kao tjelohranitelj jadnoj i progonjenoj životinji. Jednom, samo jednom, usudio sam se nešto reći svojoj dragoj susjedi koja svakodnevno hrani mačke iz našeg susjedstva, o tome, da, ako je istinska ljubiteljica životinja, konkretno mačaka, neka uzme jednog mačića, odnese ga kući i veterinaru i brine se za njega kako treba, a ne ovako, da hrani čopor lijenih i debelih mačaka ostavljajući im čitava mala brda hrane pažljivo poslužena na novinama sa čijih se stranica kese lica političara. Umalo mi glavu nije otkinula! Optužila me da sam mačkomrzac, nečovjek i da nemam nimalo razumijevanja za tuđe nevolje. Od tog me dana prestala pozdravljati, zbog čega, priznajem, nimalo ne žalim. Čini mi se, da svi u mom susjedstvu, osim mene, imaju brdo para, jer svakog jutra neki se drugi komad namještaja nađe pored kontejnera za smeće, nemarno odložen na pločnik, pa silom prilika moraš hodati ulicom, a tada nervozni vozači, koji su prije toga parkirali svoje ljubimce sa sva četiri kotača na pločniku ne počnu divlje trubiti i psovati, jer uvijek im se žuri, a ja, zgubidan jedan, polako šećem s psom usred radnog vremena i ometam ih u vožnji. Skačem u stranu, panično potezajući psa, ali gle vraga, i tu je odbačena velika fotelja iz koje je vlasnik još jučer pratio uzbudljiv tv-program, opuštajući umorno tijelo. Nađu se tu i hladnjaci i kauči i … ma nema čega nema! Svi su ti ljudi, moji susjedi, uvjereni kako su dobri, pametni, kulturni, jednom riječju: Europejci. A ne tamo neki neotesani i zadrti Balkanci. Puštam ih da uživaju u svojoj zabludi. Smijuljeći se u sebi. Copyright © 2015. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Oznake: euro |
- 11:01 - Budi (6) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||