ponedjeljak, 28.04.2008.
PJEVA MI ŠUMA
što će mi put kojeg trebam naći
ako ne osjećam se izgubljeno
suho ga lišće sakriva od moga pogleda
al' i bez njega osjećam
nepogrešivo
kamo treba poći
putevi su tek varka sigurnosti
oku ustrašenom
što će mi svjetlost jarka
blještava
da me zaslijepi
hladna, treperava tama zelena
ima svoje tajne šuštave
kojima me miluje
dok počivam na
njenim paperjastim grudima
mirisno pjeva mi šuma
mirisom dušu mi opija
slušam je
pijem je
očiju sklopljenih
jasna pogleda
utorak, 22.04.2008.
OTISKIVANJE
Slutim...
Pučine snene, bezimene,
brodovlje tvoje iščekuju,
oluje neke, još daleke,
utrobom žednom odjekuju.
Šutim...
A cjelovima k'o štitovima
svu noć sam ti jedra opšivala,
da vjetar hudi ti ne satre grudi
tamo gdje nisam bivala.
Ćutim...
Potopit će lađe, od nektara slađe
sirene sa zlokobnim čarima,
i njihova pjesma sjetna od ne-sna
i čežnje za mladim mornarima.
Znadem...
Razruši snove onim što plove
život, i tko će ga spriječiti?
Al' sigurne luke moje su ruke –
ja ću te znati liječiti.
Kradem...
Nevinost grijeha djetinjeg smijeha
što gasne u dozrelim očima.
Ja pamtim dječaka što boji se mraka
u davno razdanjenim noćima.
(mom prvorođenom, za 20-ti rođendan...
da vjetrovi milostivi budu njegovim jedrima)
subota, 19.04.2008.
Da, dragi moji, dobro ste pročitali.
Svi vi stalni i novopridošli, namjerni i slučajni posjetitelji, odvojite trenutak vašeg vremena i posjetite Deftona. Tamo je u tijeku zanimljiv projekt - zajedničko pisanje pjesme u koju će se uključiti veliki broj blogera. Uključite se ili barem posjetite blog da vidite kako to izgleda. Sve potrebne informacije naći ćete na Deftonovom blogu. Ako ne znate put do njega, slijedite link:Defton
Očekujemo vas sve!
PS. NEMOJ DA MI NEKO FALI!
četvrtak, 17.04.2008.
KRALJEVSTVO SNOVA
Ulaziš u moje snove
k'o da su tvoja kraljevstva
tuđim korakom
tuđom požudom nepokorena
Zastave svoje plameno-mračne
podižeš visoko po kulama stražarskim
uočljive da budu daleko
do juga i sjevera
Pa hodiš mojim svetim tlom
u potrazi za čuvaricom tajni
Ona ima ključeve
začaranog perivoja
ružama okovanog
u kojem sklupčana
promrzla od čekanja
prizivam konačno svitanje
Ugledam li noćas
da mač iz korica sučeš rukom pravednom
kako bi polja moja preorao
zapitat ću
tko doista vlada
mojim snom
tvojim kraljevstvom
nedjelja, 13.04.2008.
MOJ OTAC JE STIJENA
U stvaranju je svome Bog mudar veoma bio
posebno šestoga dana, kad na red došli su ljudi;
ženu je od rebra, a tebe od stijene stvorio,
i dao ti kameno čelo, kamene stope i grudi,
ruke od čvrsta granita, okamenjen osmijeh u letu...
Tek gorućim ti dahom u srce usadio plamen.
Pa kad mi podariš pogled, najnježniji na svijetu,
iz oka tvoga toplinu i ljubav isijava kamen.
(tati, za rođendan...)
četvrtak, 10.04.2008.
ZAGRLJAJ ZEMLJE
vratit ću se
u sumrak neke bezbojne noći
tiho, pod krinkom magle
uvući ću se se polako
u tvoje toplo krilo
stiješnjeno između usnulih brda
prigrli me, zemljo
kraljevski me dočekaj
hladnom rosom me počasti
vratit ću se
kad dojave mi laste
da trave čeznu za mojim koracima
a vjetrovi oplakuju miris moje kose
kad me pozoveš
zvijezdama nebom moje ime ispisujuć
i kad jedna živa voda
počne polako da me zaboravlja
zagrli me, zemljo
privij me na kamen-grudi
da usnemo u zagrljaju
uspavane
zagrljene
zauvijek
utorak, 08.04.2008.
Dragi moji blogeri,
hvala vam svima na podršci, potpori i razumijevanju ovih dana, na svim lijepim i toplim riječima koje ste ovdje ostavili i savjetima kako zaštiti stihove. Uspjela sam instalirati zabranu tj, nemogućnost kopiranja, zahvaljujući našem dragom tinolovki (pusa!) ali to ne znači da moje ili vaše stihove netko jednostavno ne može prepisati. No, što je – tu je! Što se tiče dotične „pjesnikinje“, moram priznati da sam se lijepo ulogirala na blogger.ba i ostavila plavookoj strankinji lijep komentar. Naravno, ona ga je obrisala, ali sam ga ja, tvrdoglava kakva jesam, ponovno stavila. Pa tako nekoliko puta, i danas vidim da tog bloga više nema. Možda je otvoren po drugim imenom, možda je shvatila da takvi „kradljivci tuđeg sna“ (kako ih je divno nazvala Dinaja) kad-tad budu otkriveni... tko zna! Ne želim se više zamarati takvim stvarima, iako sam se, priznajem, gadno raspištoljila. Sad spremam pištolje u korice i primam se ponovno onog zbog čega sam ipak ovdje s vama – poeziji.
Sve vas puno volim, grlim i ljubim!
Vaša Poezija duše...
subota, 05.04.2008.
DESIĆE SE JEDNOM...
Da, jesam najbolja... Za poroda stasala...
Da, jesam žena, ljubavnica ti i saputnica..
I prijatelj mogu biti.. za tajne tvoje podatna..
Da, mogu biti samo slutnja, miris tvoga proljeća..
Tek vrisak strasti u tišini noći, il' samo sjenka ..
Treperavi bljesak lampe iznad cvjetnih tvojih snova
Da, mogu biti šuma, sklonište ti il'prigušena rijeka,
Uzdah rođen u samoći…tvojih momačkih maštanja..
Al' ja sam žena rođena od bolova…od nemira..
Zadnja inja zamrzla me, ukočila prsa u njegovu vremenu,
Ni budna ne ćutim toplinu novih svitanja..
Nit' sam mirnog pogleda.. na tvome ramenu..
Da, ubija me čežnja jutrom kad se budim!
Tinjam tugaljivim sjajem k'o svijeća na hastalu
pa tiho, polahko, gasnem u tišini…
Kad nikoga nema…
Postadoh samo umilna djeva koja čeka..
da začuje opet dobro znani korak,
dok me noćni vjetar mami u skitanje…
Od tebe..da pobjegnem..
Da,samo sam slutnja, sjećanje il' sjenka,
samo jecaj bola, proživljen i gorak,
Tvojom me zovu.. kada me zovu..
Aginica, begovica... djevojčica…
Ne ljubi me, rekoh...
Jer.. dobro znaš...
Da, jesam najbolja.. Za poroda stasala...
Da, jesam žena, ljubavnica ti i saputnica..
I prijatelj mogu biti, za tajne tvoje podatna..
Al' ne traži da te volim...
Još od njega sam bolesna.
Dragi moji,
ovu pjesmu objavio/la je suejlla 20.03.2008. u 12:56 na strankinjasaplavieyes.blogger.ba. Vama koji redovito čitate moju poeziju neki će se stihovi možda učiniti poznati. Ne, niste se prevarili. Mnoge od ovih riječi doista su mojih ruku i moje duše djelo. Iako sam već našla svoje uradke objavljene na tuđim blogovima, naravno, bez potpisa ili barem napomene da je autor nepoznat (čime se insinuira da je autor korisnik bloga) bile su prekopirane u cjelosti, bez ikakvih većih preinaka, osim mžda promijenjenog naslova. No, nemalo sam se iznenadila kad me prijatelj upozorio na ovu pjesmu Desiće se jednom... Pa se pitam kakva je to satisfakcija nekome tko nema dovoljno ideja i nadahnuća, da tuđe riječi ukomponira u svoje i objavi kao cjelinu. Ne, ne radi se o riječima, kopirajte moje novinske članke i izvještaje i neću se buniti. Radi se o emocijama na koje ja polažem autorsko pravo. Jer sam ih proživjela, oćutila. Jer su proizašle iz moje mašte, mog razmišljanja i mojih previranja. Ne znam imate li i vi drugih ovakvih iskustava, ali osjećam se... kao da je netko ukrao dio mene.
PS. Stihovi preuzeti iz pjesama Želja (3.ožujak) i Mene ne (22.siječanj)
srijeda, 02.04.2008.
UMJESTO HVALA
Ja nemam tvoga samopouzdanja i tvoje nadmoći,
nisam tako hrabra i odmjerena.
Ja nemam tvog žara i prkosa,
te hipnotičke volje da ustrajem.
Ja nisam tako jasna i jednostavna.
Ja nemam te snage i tog srca.
Ti si uvijek zračila vedrinom, ja zaklonjena sjenovitim tajnama.
Dok si ti žurila k cilju, ja sam odustajala na pola puta.
Ti si u svemu vidjela izlaz, ja davala prednost razočarenjima.
Ti si mogla pogledati iza sebe i, ne žaleći, krenuti dalje;
ja sam, osvrćući se, krišom otirala suze.
Ti si nosila baklju, ja se spoticala u tami.
I nikada nisam imala te snage i tog srca.
Pa što nas je to nagnalo da koračamo jedna uz drugu sve ove godine?
Ovisnost ili želja, potreba ili volja?
Ona topla iskra koju obje nosimo u sebi i predajemo joj se do krajnosti?
Isti, meki miris djetinjstva, stara zavjera ili nedosanjan san?
Ti si uvijek imala dovoljno snage,
i imala si srca da je podijeliš sa mnom.
(Tanji, za sve ove godine...
Sretan ti rođendan!)
utorak, 01.04.2008.
ISPUNJENJE
ja sam o tebi maštala odavno
prije početka vremena
ime mi tvoje u snovima vjetrovi šapatom najaviše
kao otkrivenje tajne
tisućljećima čuvane
u riznicama nadanja
ja sam te voljela davno prije tvog prvog daha
prvog plača
prvog pogleda
duga mi ponudi jednom
da u njezinoj raskoši izaberem boju tvojih očiju
odabrah plavu
pa njome obojih nebo i sva mora
u čast tvojega dolaska
jer vjekovima sam te iščekivala
i u krilu mome za tebe svijala dom
za tebe
okačit ću na nebo noćas
trinaest plavih zvijezda
kao putokaz
na povratku
u sigurnost mog zagrljaja
(mojoj Ivani, za njenih trinaest nježnih proljeća;
malena moja, sve osmijehe ovog svijeta danas tebi poklanjam)
