Izvukao je iz automobila drveni stolac. Ništa posebno, a ipak lijepo; mali, drveni , ručno izrađeni stolac s naslonom , uredno napravljen i prelakiran. Kako ga je nosio u sobu, tako ga je ona pratila pogledom kamo će s njim, očekujući da će stolac već u sljedećem trenutku biti njen, jer je ona najmanje dijete. No stolac je završio u bakinim rukama. Baka je bila sretna, jer će ponekad na nj moći staviti noge dok sjedi u fotelji.
A ona. . . Ona je razočarano i tužno gledala poput malog psića.Gotovo da sam mogla vidjeti veliku knedlu koja joj stoji u grlu, grč koji ju pritišće i slama i njene tužne oči koje susprežu suze…ona je dijete, no ipak neće ispustiti suzu, ne želi da ostali vide koliko je povrijeđena…Samo sam ja kroz pogled mogla pročitati tisuću neizrečenih , tužnih riječi …
Pitam se, jesu li neke osobe svjesne koliko mogu povrijediti djecu i koliko tek jedan ne dobiveni poklon može ostati kako tužan događaj u njihovom sjećanju???
< | siječanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
The World of the Back Pearl
kira
aquaria
Prilagodba na tijesnu kožu
bajkoviterijeci
putkasvjetlu
zvijezdanova
detalj
lagana
promatram, razmišljam
jana
izvorbezvode
mirja21
miris dunje
sexykus
suncokretić
rejhana
Anchi
anastazijaa
RoseAndButterfly
random thoughts
sunflower
julijana7
rastavljena žena
S ulica Kabula i malo sire
dordora2