www.mir.blog.hr
četvrtak, 23.08.2007.
Kolači i ja
Kad dođe nedjeljno popodne čujem komentare kao npr. “ Da su nam sad neki kolači ! Otkad ti nisi pekla kolače ?! Ti više uopće ne pečeš kolače! “
Uz to bi svaki dan pala po koja primjedba od muža , djece naravno upućena meni. A ja slušam, al ne hajem…Vide oni to pa su još nervozniji, još uporniji u svojim dobacivanjima…Ja bih na takve ispade samo usput dobacila, kako im ništa neće biti ( a ni meni ) ako se tijelo malo očisti od kolača…Istina da se čiste cijelo ljeto, jer sam si uzela slobodu da uopće ne pečem ništa cijelo ljeto. Pa tko je lud uz ovoliko visoke temperature stojati pored vrućeg štednjaka ?
A onda je osvanula subota i mama se od jutra uhvatila pečenja…Prvo sam napravila sladoled –tortu, strpala ju u zamrzivač, a onda zamjesila nekoliko vrsta suhih kolača i po receptu stavila ih da “ počivaju” dva sata u hladnjaku. Poslije su me čekale neke druge obaveze, tako da sam se navečer vratila kući. Naravno odmah sam sjela za kompjuter. Čitam , čitam i najednom mi na pamet padne tijesto u hladnjaku…Eh koliko je to sad već sati… Izvadim tijesto , a ono tvrdo, tvrdo…”Sreća” pa su visoke temperature još uvijek, pa se brzo smekšalo. I onda naravno do kasno u noć ; ja se znojim, a kolači se peku, djeca čekaju…”Njam “, “Njam” vikale su, kako su lijepi, ukusni…a vi zaključite prema slici…Treba li netko recept ?
