SAMO JA ZNAM DOMETE...

Nikad se ne igrajte sa vremenom.Čak ni onda kad ste sigurni da Vam je vrijeme prijatelj. Ni onda kad mislite da je samo Vaše, i da Vam nitko ne može ništa.
Nikad vremenu ne dozvolite da spava, da odmara da stane.
Vrijeme je lažni prijatelj. I onda kad Vas prati, i onda kad Vam sve da i kad Vam mnogo obečava znajte da samo čeka da se umorite...I onda kad ste najsretniji, kad je nebo plavo kao nečije oči i onda kad je dan izmišljen kao za Vas, vrijeme u svom đepu skriva noć...tamu...i samo čeka da vas uspava.
Kad su svi putokazi ispred Vas vidljivi i jasni, vrijeme ide korak ispred Vas, i napravi pogrešno skretanje...Eto tako...Samo zato što to može.
Vrijeme nikad ne dozvoljava da budete bolji od njega, pametniji, sretniji.
Ono je ljubomorno na vašu sreću Ono je tu dok ga tražite...dok idete iza njega...dok griješite...Dok ne shvati da ste uradili pravu stvar u pravo vrijeme.
Onda postaje zvijer!
Onda se svim silama trudi da vas uništi...Da vam oduzme trenutak...Da opet lutate...Da od njega tražite put...Da ga molite.
NIKAD ne vjerujte vremenu, ja sam mu vjerovala i pogriješila.

ČUDNE SU TE EMOCIJE.OTKRIJEŠ KUTAK U SEBI ZA KOJI NISI NITI ZNAO DA POSTOJI I JOŠ SHVATIŠ DA JE NETKO TAMO DANIMA, MIJESECIMA, GODINAMA SPAVAO. A NIJE PLAĆAO STANARINU...