19
nedjelja
veljača
2012
Volim ga kad priča, u svom ovom ludilu...
Ništa nije kao što ne nekad bilo"čujem već po neznam koji put i uvijek se kao iznenadim. Dok se šećem pored neke osobe ili je netko sa mnom, u mojoj blizini, prvo što se zapitam koliko mi ta osobe znači i koliko smo ja i ta osoba povezane. Čemu ovo?!Da bih samo mogla napisati da sam se pored te jedne osobe osjećala kao pored stranca. Inače nije bilo tako, godinama nije bilo tako, ali dogodilo se, odjednom je upravo tako..Tko je ta osoba pored mene, ne pitam se kako je postala stranac, pitam se kako u tom trenutku možeš osjećati toliki negativan i bezvezan "zrak" između svakog pokreta. Nije bitno tko je on/ona, važno (možda i nije) je ta činjenica da ti prijatelji ili bilo koja osoba koju skoro zaboraviš i ne vežeš ništa važno za takvu osobu.
Kaže se da je sve to normalno, sve prolazi, sve nekako ide na taj način, ali recimo da je meni to zanimljivo u negativnom smislu...
Pitam se dali sam nezahvalna na onom što imam.
"Kao potpuni stranci sa staklom u očima, sa staklom u srcima, na licima..."
Milan Mladenović
komentiraj (20) * ispiši * #
16
četvrtak
veljača
2012
Ma, pusti nek traje!
I volim taj nezamjenjivi osjećaj...
Uroniti glavu i doživjeti beskraj...
Čuti samo svoje misli, otkucaje tamo nekog dalekog srca.
To je jedna od onih rijetkih stvari koje traju onoliko dugo koliko ti to želiš
SVE DOK TRAJE DOBRO JE!
komentiraj (2) * ispiši * #
