Jedan od onih života kad ti baš i ne ide...

Kada su ti oči zatvorene i kad vidiš samo tamu, tad si u najpraznijem dijelu univerzuma, a upravo tu si potpuno slobodna. Ali, što učiniti sa tom slobodom?
Ako u toj tami tražiš svjetlo, mogla bi ga tražiti vječno!...Tu nađi opuštenje.
Ta tama je tvoj dom, trebaš biti opuštena u ništavilu.
Crni prazni svemir je beskrajan. U praznoći nema ništa što bi te zaustavilo.
Baš ništa. Ništa.
Kad sve stane i kad se svjetla ugase, možeš se vratiti upravo ništavilu koje i postoji da bi se imali kamo vraćati, kamo bježati.
Ono se jedino nikada neće promijeniti.Prazno.Prostrano.Tiho.Mirno.
Jedinstveno.
Ako tvoje misli traže svjetlo u mraku, onda to nije mir.Prvo nađi mir u praznoći i tada postojite praznoća i ti, onda postajete jedno.
Tada si prostranstvo. Beskrajna si i slobodna.Slobodna da budeš SAMA, da budeš izgubljena, da budeš tužna, sretna...Slobodna si da misliš, da osjećaš i radiš sve što želiš. U tom prostranstvu. U sebi. Sve je to tvoj izbor...
Ali što učiniti sa tom slobodom?
To u potpunosti zavisi od tebe.Ne očekuj! Oni što očekuju shvatit će da je odgovor neočekivan...Nemoj očekivati ni da će odgovor biti suprotan od očekivanog! To je opet očekivanje, samo mijenjaš objekt...
Najbolje je biti prazna. Bez emocija.Ikakvih. Odmaraj...Opusti se...Diši.
Potraga je ključ.
Ponos mora pasti. Ponosan će biti onaj tko je našao odgovor.Ponos je samo način na koji ti sebe vidiš. Više nitko te ne vidi tako.
Bez ponosa. Bez misli.
Potraga za sobom je samotna potraga. Nitko te ne može naći za tebe.
Moraš se zagledati duboko unutra i vidjeti što se tamo nalazi.
Vidjeti tko si.
Onda ćeš živjeti svoj život.
A tko sam ja?
Ja sam sve, ja sam ništa.