Ali...

"Jedan dječak je upitao svoju majku:
Zašto plačeš?
Zato što sam žena,-odgovorila mu je
Ne razumijem,-rekao je dječak
Mama ga je samo zagrlila i rekla:
Nikada i ne nećeš razumjeti.
Kasnije je upitao i oca:
Zašto mi se čini da mama plače bez ikakvog razloga?
Sve žene plaču bez ikakvog razloga, bilo je jedino što je otac znao reči.
Dječak je odrastao i postao muškarac, i još uvjek se pitao zašto žene plaču.
Naposljetku je upitao Boga:
Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?
Bog odgovori:
KAD SAM STVORIO ŽENU MORALA JE BITI POSEBNA.
Dao sam joj ramena dovoljno jaka,da nose svu težinu ovog svijeta,a opet tako nježna da mogu pružati utjehu.
Dao sam joj unutrašnju snagu
da podnese porod, i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njene djece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje, kad svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti, i nevolje bez prigovora.
Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njeno dijete jako povrijedilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegova rebra da bi štitila njegovo srce.
To je samo njeno na korištenje, kad god joj zatreba.
Vidiš, sine moj, ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njenoj figuri, ili u načinu na koji se češlja,
Ljepota žene, mora se vidjeti u njenim očima, jer je tu ulaz, u njeno srce-mjesti gdje stanuje."

Sviđa mi se, ali (kod mene uvik postoji neko "ali") Nekako se baš nisam našla u ovom.Znaći li to da....