MOLIM TE, POSLUŠAJ ONO ŠTO NE KAŽEM...

Nemoj da te zavara izraz mog lica.
Jer, nosim masku, tisuću maski,
maske koje se bojim skinuti
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božije, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a
smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se ćini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to skrivam
i neželim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti
Zato frenetično kreiram masku
da bi se iza nje sakrio
nonšalantno, sofistirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram
da me zaštiti od pogleda koji zna
Ali baš takav pogled je
moje spasenje
Moja jedina nada i ja to znam
Dakako, ako iza nje slijedi prihvaćanje
Ako slijedi ljubav
To je jedina stvar koja me može
osloboditi od mene samoga.
od zatvora što sam ga sam sagradio
od prepreka što ih sam
tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti
u ono što nemogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem
Ne usuđujem se. Bojim se
Bojim se da iza tvoga pogleda
neće uslijediti prihvaćanje,
da neće uslijediti Ljubav
Bojim se da ćeš me manje cijeniti.
da ćeš se smijati
Bojim se da duboko negdje nisam ništa.
da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me
Zato igram svoju igru,
svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom unutra...

Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro
Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš

CHARLES C. FINN