Pusta su to polja nade

A ponekad,kad mračna sudbina šuti, možemo još i više.
Tada možemo da za koji trenutak budemo bogovi, da pokrenemo moćne ruke i stvorimo stvari koje prije toga nisu postojale i koje, kad su jednom stvorene, žive bez nas i dalje.
Iz tonova i riječi, i iz drugih slabašnih ništavnih stvari možemo da sagradimo muzička djela, arije i pjesme pune smisla, utjehe i dobrote. ljepše i trajnije nego što su brutalne igre slučaja i sudbine.
Možemo da nosimo u srcu svevišnjeg i onda kada nas on cijele prožme, može on kroz naše oči i kroz naše riječi da pogleda i progovori o onim drugima, koji ga ne poznaju ili neće da ga poznaju.
Mi svoje srce nemožemo povući iz života, ali ga možemo tako uobličiti i tako naučiti da ono postane jače od slučaja i da može da nepokolebljivo gleda u ono što nam zadaje bol.