Pašteta u našem svijetu tako jeftino zvuči, međutim, na starim dvorovima bila je priznata delicija. Ne znam je li bilo onih od bakalara, ali poznate su bile gušće i pačje, šopane da im jetra bude i 10 puta veća od normalne. Englezi su ih nedugo i zabranili. Bilo je i pašteta od fazana, vepra i svakakvih vrlo posebnih, s dodacima vina, konjaka i koječim drugim, ali eto, samo za rijetke.
Danas, prehrambena industrija povoljno nudi svašta. Izbor nije mali, a na nama je da biramo. Oni vrjedniji napravit će svoju, a mi ostali kupujemo.
Zadnje što sam jeo su paštete od bakalara.
Bakalar s maslinama:
20 % norveškog bakalara
20 % maslinovog ulja
20 % maslina
550 kcal
57 % masnoće
1,2 % ugljikohidrata
8 % bjelančevina
1 % soli
- sama maslina se uopće ne osjeća
Ocjena: 3/5
Bakalar s tartufima:
20 % norveškog bakalara
20 % maslinovog ulja
1 % crnih tartufa
507 kcal
52 % masnoće
0,8 % ugljikohidrata
9 % bjelančevina
1,1 % soli
- umjetna aroma tartufa izrazito prevladava okusom i mirisom
Ocjena: 3/5
Nije da su loše, dapače, ali sastavom i ukusom ne dostižu Alden, moju omiljenu paštetu od bakalara.
Od standardnih pašteta priklanjam se Argeta proizvodima za koje vjerujem da su najbolje što mogu kupiti na našem tržištu industrijskih pašteta.