Ideja je bila jednostavna, ali provedba često zna donijeti ponešto što nije bilo planirano. Ovaj puta je ispalo da "peka" nije peka. Da je prava peka, ne bi sav sok od povrća ishlapio, bilo bi vlažnije, ali eto nije, na kraju je bilo malo suho. Inače, ovakav ishod očekujem kada ide samo meso i krumpir.

Jedna od potencijalnih grešaka je bila i nešto viša temperatura. Inspiracija je bila prava peka gdje su temperature znatno više, ali da, i debeli gus nije isto što i tanka vatrostalna posuda.

Mislim da poriluk nije bio najbolji izbor, za ono što sam planirao, jer je i on više-manje suh. Dvojio sam o tikvicama, jer sam ih imao. One bi vjerojatno bile bolji izbor. Mrkva i zec se vole, ali već je bilo dovoljno namirnica, pa nisam htio još i nju dodavati.

Naravno da je kunić vrsta posnog mesa i da neće dati masnoću koje nema, ali vjerujem da se može pripremiti i bolje, i to bez dodatne masnoće tipa još ulja, masti ili špeka, i bez neke silne, dugotrajne i komplicirane procedure pripreme.





Inače, da ne bi bilo zabune, bilo je ovo sasvim dobro jelo,
iako je početak pružao nagovještaj dodatnog pozitivnog iskoraka.

Nutritivno gledano ne treba baš ništa bolje i to mi je primarno ;)

Kako god, dani kunića su tek počeli. Imam ih još tri u ledu. Sviđa mi se opcija pečenja, jer ga samo stavim i idem "piti kavicu", a on se znoji. Pravo je da nije isto kao kada ga žena stavi u pac na dan-dva, pa ga špika, pa ga peče, pa ga podljeva, pa ... eto, radila se jedna porcija, od buta, a ostatak kunića je išao u pac, ali o tome više u nekom sljedećem postu, valjda.