Ponudi ljudima "istinu" koja godi njihovom egu i jesti će ti iz ruke ;)

Skušu ulovite na panule u sumrak. Kao mamac preporučujem gavuna. Isto veče se skuša čisti, obavezno od glave. Najbolje ju je pripremiti na gradelama. Osobno, najvolim koristiti stare čokote vinove loze, a može i dobro sušeni panj, tj. donji dio stabla marelice. I grašak i mrkva su naravno iz vašeg voćnjaka, netom ubrani, s viših grana, gdje je zrak čist, a sunce pravo domaće, ekstra djevičansko. Povrće je najbolje skuhati na pari od filtrirane srednje do polu tvrde izvorske vode. Standard za parenje je otprilike 12 minuta i 17 sekundi.

Da, za kalorije, bitni su sastojci i količine, a kako se pripremi, svejedno je.

Eto, možete koristiti i ribu iz konzerve i smrznuto povrće. Odrješitoj ribi možete staviti papra na rep, a nježno povrće sljubiti s estragonom. Baš tako sam i ja učinio, a nisam morao.



P.S. Ako je netko pomislio da sam ironičan i da više ne želim gledati razne gastro tv emisije u kojima svi članovi žirija točno u atom skuže što je krivo u zalogaju koji kušaju, da, tako je, pun mi maslačak svih stručnih savjeta i neupitnih pravila. Skuhaj, ponudi, ... samo mi nemoj pričati da nešto mora baš točno ovako ili onako, jer meni ne mora i šlus. Mala prigodna pričica kao dodatak. Sudjelovao sam u ribolovu s broda. Nakon ulova, riba se spremila na roštilju, tj, na čeličnoj ploči ispod koje je bio plamen od plina iz boce. Svi osim osoblja i mene su bili stranci. Majstor "roštilja" je ribu obilato zalijevao "maslinovim" uljem, a posebno atraktivno je bilo gnječenje limuna nad ribom, naravno, golim rukama starog iskusnog "morskog vuka". Ekipa se raspametila. Jelo se rukama, ostaci bacali preko ramena u more. Svi su bili oduševljeni i hvalili neponovljivi okus netom ulovljene ribe. Jednu malu sitnicu nisu znali. Uopće se nije jela riba koju su ulovili, nego je donesena već očišćena riba s placa koja je cijelo vrijeme bila na brodu. Ona stvarno ulovljena je bila nekvalitetna, relativno mala riba s dosta kosti, koja "znalcima" ne bi pružila gušt i ispunila očekivanja koja su solidno platili. Ovako, uz mali popravak "istine", su svi bili sretni, a to nije nebitno, dapače. Na povratku se i pjevalo, posebno kada smo bili bliže obali, tj. matičnoj luci. To je pak audio reklamni štos za sljedeću turu izletnika. Ne moram ni govoriti da su se svi napili, jer neograničena cuga je bila uključena u cijenu. I o tome što se zapravo pilo bi mogao pričati, ali nema potrebe, shvatili ste bit. "Ključ do ljudi je ono u što vjeruju i ono u što žele vjerovati!" ... rečenica iz Američkih varalica, ali eto, to ne mora značiti da nije istinita. Ovo sam zabilježio zbog sebe.