[tu pa tam]
i m not weird...i m just speciaL:)
vlado je uvijek imao naviku da na šnicle maže nutelu. ja sam mu se smijala. danas taj čovjek jede meso bez nutele a ja? ja uz sve što jedem moram jest fetice sira.bilo to: riba/pašta/meso/juha(!)/rižaaa.
i pipica. neznam kako vi al kod nas se fraza pipica ustalila ko velika. pipica bi značila: kokoška/kokica/koka/. isto je sa glagolom bliskati: ja to kažem za sijevati.
danas sam se sjetila tog dragog čovjeka koji je svojim prisustvom obilježio najbolje godine mog djetinjstva i kako je taj čovjek bio pun fiXideja koje su meni izgledale tako retardirano smiješno a njemu su bile opsesija i veoma važne.danas on može normalno hodati po korzu a da ne pazi da li gazi po crtama kocke il ne..a ja?
danas mi je neki dan za razmišljanje. od čega ja patim? kojih idiotarija....
nema sheme da ja legnem u krevet i zaspim kao normalan čovjek. ne. ja se prije samog čina spavanja dignem ako ne 15puta...zato jer imam fixideju da mi mjehur mora biti prazan i zato ja ko idiot trčim na wece makar ispustila i kapljicu samo da ga ispraznim. srećom---wc mi je kraj sobe.
ljude izluđujem kada sam sa njima u sobi duže od dva dana jer taman kada oni zaspu moj imaginarni mjehur se napuni i fijuu vija wece.
nema sheme da se popišam ukoliko u weceu nema papira. ako je netko do mene u susjednoj kao wece prostoru napetost koja se očekuje:tko će prvi pustit mlaz je ubojita i stvara pritisak na obveze mog mjehura :)
isto tako ne mogu bit okrenuta na jednoj strani duže od 10minuta jer se bojim ukočenosti vrata stoga se prije spavanja bavim i đinastikom okretanja sa lieva/desno.
onda..kraj kreveta obavezno čaša vode. neznam za koji kurac jer je nikada ni ne pijem al je uredno svaki dan nosim u sobu.mislim da je to zapravo povezano sa djetinjstvom kada me mama jednom prilikom ostavila dehidriranu kada sam bila u pelenama. frojd bi se složio da svi nosimo traume zahvaljujući mamama.......
kada pušem nos u javnosti uvijek to pokušavam napraviti šta tiše jer sam uvjerena da svi slušaju moju nosnu filharmoniju. ne diram banane ukoliko ih ne namjeravam pojest jer imam viziju da ću ih razgnjilit diram li ih prije potrebe. nakon svake cigarete imam potrenu uzeti novu žvakaću jer imam teoriju da sav dim koji udahnem tokom pušenja jedne se uvuče u žvakaću tako da ja žvačem ervjevZ od nikotina.
već ne znam koliko dugo pokušavam prije spavanja zapamtiti na kojoj sam strani zaspala al uzalud jer se uvijek probudim na leđima. zato sam uvela tehniku malog jastuka, kojeg stavim na stranu koju se premještam tokom noći i tako kada se probudim ujutro vidim da je mali jastuk na lijevoj strani i znam da sam zaspala na lijevoj strani. ( ....... )
nikad ne jedem sa ružnim vilicama koje imamo već ukoliko je dobijem moram obavezno je zamjeniti.užas.
nema sheme da ikoji kontrolni pišem bez žvakaće u ustima jer sam si zabrijala da žvakanje potiče razmišljanje. što god bilo na tanjuru ili čaši: moram pustit kraj. kraj kole, mlijeka ili jogurta jednostavno ne konzumiram jer imam viziju da se na dnu nalazi samo ono nešto bljaaah. jedem li paštu, rižu ,njoki. pizzu..bilo koje jelo: komadić obavezno pustit makar mi taj zadnji komad bio upravo onaj od kojeg ostanem sita i zadovoljim svoje potrebe gladi. ma što god takla .... kraj obavezno mora ostat...
to je samo dio mojih sitnih opsesija...koje sam tek danas malo izanalizirala.
al uglavnom sam shvatila da imam d thing sa uriniranjem.
al neka. da me ništa ne muči opet ni to ne bi bilo normalno:)
jel i vas muče neke fiXideje ili sam sama out there?;)
....i just don´t know what to do with myseeellf.....
.....njente. ništa. nada. nula. nihc.
bulaznim po kući radeći glupe stvari od kojih je definitivno vrhunac bilo pospremanje ni manje ni više frižidera i neposlušnih jabuka koje su sada ustrojene ko vojnici.zanimljivo do jabuka i nazad.
probala sam se uhvatit u srž problema i pospremit sobu, tek toliko da zapravo napokon otkrijem kako izgleda bez knjiga/papira/časopisa/cedeja/ i sličnog okolo "posloženog".
mrzim kada mi stara sere da bi za kretanje po mojoj sobi trebalo napraviti plan kretanja. moja soba je moje privatno vlasništvo. ne želim da je itko posprema osim mene, dira osim mene i kritizira osim mene. želite li si liječiti komplexe nabavite si svoju neorganiziranu sobu. ja volim svoj organizirani nered. samo ja znam da ako mi slučajno zatreba daljinski da ću ga naći ispod jastuka ili ispod deke. jer ja iskreno rečeno spavam sa daljinskim u krevetu. neki još imaju tedi mede ili neznam sha sve se u krevetu ima...a ja zaspim sa daljinskim u ruci.
da sam imalo bila od inicijative, natjerala bi samu sebe da pročitam lektiru do kraja, al ne. ja sam se studiozno uhvatila proučavanja tjednog programa koje mi se iz neznam kojeg razloga činilo u tom trenu kao najzanimljivije štivo na planeti.
već na rubu do ludila...stara je uletila sa psom u sobu i naredbom od čijeg su se glasa tresla viškovska brda i doline. stvar je: moj mixani pas zvan toto (tako se životinje imenom osakate kada meni daju da mu ga ja biram ) ima maniju uvaljivanja u blato koje i nije too much mirišljavo tako da se taj pas u ovih tjedan dana okupao onoliko puta kolko se ni šampionske pudle ne tretiraju. deeDee/maja/peggy su se u autu danas zgrozile kada sam im priopćila da psa sa davilicom stavimo u kadu ( č:ne voli vodu ) i onda moja stara ko masovni mesarski ubojica navuče velike gumene rukavice, ja joj asisitiram i cjedim deterđent za suđe na njih i voila! peremo psa. jako smo ekonomična femili tako da mu za kraj pored deterđenta stavimo ko balzam shampon od fructisa( protiv peruti).
al bez obzira na sve mi ga jako volimo :)
sve moje životinje su bile posebnije od ostalih svoje vrste. kornjača koja nie rasla, samo je jela, plutala na ljevoj strani bez neke ravnoteže i pravila izmet. sadašnja sudba:završila je u domu za nezbrinutu djecu i kako javljaju: i dalje ne raste i samo pluta. mačka je bila priča za sebe. mogao si je stavit da dubi na glavi, ostala bi u tom položaju dok je ne bi sam pomaknuo. bezživotna duha. njena sudbina je bila da smo joj dali jedan apaurin u salami i odvezli na grobnik potajno kod jednog poznanika koji ju je udomio.
pticu smo jednog ljeta pustili kod tete. ptica joj je pobjegla a da ne saznamo kupili su identičnu papigu mom kikotu. identični izgled. različito ponašanje. kiko je letio vani i sam se znao vratiti. fejk kikota smo pustili i normalno:više se nije vratio. tek nakon 5godina moja femili u pripitom stanju priznaje šokantnu činjenicu zamjene. you simply gotta love them.
shvatila sam da se sada bliži Xmas i da su moje želje za ispod bora neostvarive tako sama sada u fazi kada bi htjela vjerovati da djed božićnjak postoji:)
saluT.
"..it´s been the worst day since yesterday.."
nisam nikakav sportski tip u klasičnim sportovima. al zato majstorski rasturam u brzopoteznom mjenjanju malih gumbića na omiljenom mi daljinskom upravljaču. gollum je imao svoj prsten a daljinski je d moja stvar. my precious....*gollumski smijeh*.
također volim drkat ne po uobičajenom "sviralu" već sam se specijalizirala za radio gumbe/ cede plejer gumbe / ili mp3 gumbe. neke ljude iritira sha ne pustim ni jednu stvar do kraja al eto....:))
u osnovnoj sam mrzila glupog kozlića i njegove četiri noge, budući da je prvi skok preko njega za mene značio ujedno i prvi poljubac. poljubila sam pod nakon šta sam preletila kozlića i strunjaču ispred njega.
tada sam, već u ranoj dobi shvatila značenje riječi:ljubav boli. od tada si ja i kozlići nismo baš u najkontaktima. kolut unaprijed, od kojeg sam neko vrijeme imala paniku da ću si prepolovit kičmu na dva dijela, ali nakon šta me prof.štok vlastoručno prebacio preko same sebe i shvativši da mi je kičma čudom u jednom komadu: no frkenzi. iako recimo per i peggy dalje moje kolutove smatraju urnebesno smiješnima. (?). odbojku i ne preferiram too much jer uvijek imam feeling ko da ta zla lopta ide upravo prema mojoj plavoj glavi tako da mi je umjesto pravog odbojkaškog stava: *uhvati loptu* draža pozicija: *stoji i neka padne kraj tebe.* . osnove badmintona sam itekako svladala i omajstorisala se u tome. osjećala sam veliki ponos sha sam barem u tom jadnom sportu dobra nakon sha sam čula da postoje optimisti koji badminton i treniraju. uhu.
inače sam ovaj srednjoškolski sat tjelesnog odgoja uvijek prošla lišo zahvaljujući predispoziciji biti žena.
mogu samo reći da je profesoru bilo jako misteriozno moje svakodvotjedno izvačenje na kartu " to su ti dani....". al osim toga, mojoj kreativnosti nije bilo kraja. valjda najveća idiotarija koju sam izmislila je bila definitivno da ne mogu radit tjelesni jer pada kiša a kada pada kiša onda me boli noga na kojoj su mi popucale tetive. ( ........ )
i taj divni profesor kojeg sam psovala svakim fizičkim naporom je na sada na bolovanju idućih 6mjeseci.
a mi smo u zamjenu dobili stephen kingovskog: The It.
tip nas je postrojio i predstavio se imenom i prezimenom. D....( nešto) Šuker. i onda napuhan kao paun se predstavljao samim epitetima o svojim( citiram) "vrhunskim uspjesima kao trener slovenske i neke taljanske odbojkaške reprezentacije. da...vrhunski trener sam donedavno bio. a najveći uspijeh mi je dakako nog.prvenstvo 98 kada sam bio atletski trener naših prvaka. i da...da. moj nećak je davor šuker"
neznam jel očekivao aplauz ili ne...samo znam da kada sam vidjela svoje iz razreda kako se previjaju u svim mogućim pozama po blatnom podu..da sam se sa suzom u oku sjetila svog profesora štoka u čiju ću uspomenu ovaj vikend maznut koji stock:) živijo nam ti.
:::: you make a grown man cry ::::::
slušam *kotrljajuče kamene* i meditiram kao tele bez mozga pred televizijom u film koji je uslijedio nakon BB. da priznajem, nedjeljom uistinu pokleknem pred najvećim televižn porokom od kad reality postoji i pogledam u cijelosti taj BB. i mogu reći da mi ona željka ide na jetrena jetra. mrzim takve tipove cura koje su u ženskom društvu real kučke of d world a kad se muški kromosomi pojave u blizini transformiraju se iz guje šume striborove u charity iz strasti.
anivejZZ::: danas je dan zvan ¤ nedjelja je a a mrzim anorganski nedjelje pa iskoristim nedjelje da se odmorim od subote ¤
jučer bijasmo na famoznom ri-rocku i bilo je prejebeno izuzmemo li da sam ala heri poter levitirala po zraku cijelu večer. nekim ljudima je to dobro došlo za piparenje al srećom da brzo reagiram pa je određeni retardirani debil sa glavom nalik na lopticu za ping pomg koju koristi king kong, dobio tresak moje šake sve snage. da mi je netko dao priliku mislim da bi ga izcipelarila do jaja.
još sam par odličnih "uleta"doživljavala tokom večeri i jednu izjavu koja me natjerala da si promislim kako neki ljudi su zaista specijalci. ma. pkp me understanda.a moja direst per jer tako bila hepi da sam ja bila hepi kako je ona bila hepi. a perčila moja vidimo se sutra:))
i družila se pred kraj sa kolegicom piwom koja je ljubazno ustupila cigaretu kada mi je najviše falila:) ma bilo je tu mac bloger kolko sam ja skužila..eh eh.
moram spomenut ratobornu more koja je brijala na premlaćivanje ili čak i ubijanje dragog nam luke koji se brižan isprsio i spriječio me da dehidriram i kupio mi piwu. isprika peggy sha joj nisam ni kapi pustila.al u pitanju je bilo preživljavanje:)) lako more ona se družila sa rumom super dio večeri prije i nisu se puštali do samog kraja:)) hehe. i da...spaljena nam se pridružila u društvu "svetog dvojca":)
malo smo si i promrzli ne. kako naša riječko-talijanska snaga deeDee kaže: da smo ostali dulje sjedit na onoj pingvinskoj klimi doživjeli bi duhovnu katarzu zbog hladnoće:)) postali bi ravni bogovima jer bi bili nedodirljivo neoptopljive figure od leda i mesa. dakle. bilo je jako hladno i zato mi nije jasno kako se neke optimistic cure mogle na minus neki stupanj pojaviti u majci na bretelice??? ono omg.wtf?!
ja obično se zabundam da je teško iz daljine uopće raspoznat radi li se o muškoj ili ženskoj osobi. mda. voljela bi da su mi bubrezi i jajnici aklimatizirani na hladnoću ko njima al moji brižni su ko iz pakla. vrućina i samo vrućina.
glavno da sam ja mami rekla da sam cijelu večer provela u zatvorenim i nadasve grijanim prostorijama. izuzev šta sam bila po parku i zidićima na otvorenom.
opće zahvale idu glavnom autoprijevozniku večeri : maji aka startsmart. stavila bi vam svima linkove al mi je to u kvaru od kad je kvar. uglavnom zahvaljuje joj se gluha cura koja je vikala 6 tokom cijele vožnje:) evo kad i ako ja položim...biću ti taxista. iako neznam oće se tko usudit sjest sa mnom...hehe:))
anivjeZZ:::odo molestirat čokolade koje je kaZn d best dofurao from la italia:)
do javljanja:))
*apciha*
listala sam neki časopis koji je prehladu opisao kao najbolje romaničniju stvar koja se ženi može desiti, jer je to super jedinstvena prilika da vas vaš muški partner tetoši čajem u krevet i sličnim sapunastim sitnicama koje vidimo eventualno u kakvoj holivudskoj ljubavnoj komediji d-kategorije.
zašto onda ne reklamiraju u cosmopolitanu kako je prostitucija također jedno od najromantičnijih ženskih poslova, jer uvijek postoji neka nada da ćete se transformirati u đuliju roberts koju će umjesto smrdljivog vozača kamiona pokupiti zgodan i naočit bogati biznismen ala ričard gir?
ajm pissed.
ležim u krewetu i ljubujem sa papirnatim maramicama zewa softis koje su veoma meke. i ujedno koketiram sa labellom-jer nitko ne ljubi bolje. a bacila sam oko i na kapi za nos. kada maramica i labelo zaspu obljubit ću i tu bočicu. baš će biti romantika. .... da me sada netko i dođe tetošiti ne bi uopće bilo romantike jer kašljem ko dinosaur, i jedino za što sam sposobna je spavuckanje svakih 20minuta po 5minuta i pogled u ogledalu bez da vrištim. očito je i svaka dlaka na mojoj glavi također ozbiljno prehlađena.
sama si kuham čaj, sama si guram tablete u ruke i sama se šopam sirupom. sama si nosim taj čaj u krevet i sama sebi tetošim.
to se zove emancipirana prehlada.
ajde malo promovirajte to!
madrli je uljudno opomenula da dolazi božić i nova godina, pa odma nakon toga mali mac rođendana, pa moa maturalna zabava, pa govornička, pa ljeto paaa moj fax...i došli bi do 2007. da je nisam shavtila u početku i rekla: znači štedimo? naravno da se radilo o štednji.
a štednja je toliko jaka da kupuje psu deku za spavat od 120kuna dok se ja prekrivam u dnevnom sa nekom koja ima pokoju rupu. al neka. madrli je uvijek najekonomičnija.
ja brižna nemam šta šparat kad para ni neam. samo znam da ako se moje "druženje" sa stanovitom osobom održi da će mi džep itekako nadrapat jer baš moram potrefit osobu kojoj je rođendan na valentinovo. al nikad se nezna.žiwot je nepredvidljivo sranje.
ubila bi za neku smart knjigu ( ko mi je pred facom uzeo biografiju dore maar mamicu mu?) za pročitati ali sam nažalost prepuštena sadržajem filomova iz teve programa.ubila bi i jednu tejk away kavu iako je odurna. i za jednu cigaretu iako to bio i plavi ronhill a ne volim ga. a tek za jednu kolu sa ledom onako kao sa reklame-još da mi netko da onog svećenika sa reklame...mmmmm.ubila bi za neki dobar film, samo da ne moram gledati serije tipa"ljubav jednog oca". ubila bi i za makar jednu društvenu komunikaciju kakvu sam doživljavala na krku sa one dve krawe koje su me provocirale in d morning:) srećom da ne moram ubit za druženje sa per ovaj vikend:)čaja mi nosi čaja. ili ćemo i to na tuđi račun? cccc.
233:) martinče kad položiŠ zapali do rijeke jes me čula? ne negiraj nas! :)
::: ja, peggy, i mart(T)ina::::
molim vas, nadrkajte me.
znate ono kada se vratite sa mjesta gdje ste boravili 8dana, i kada se vratite zbunjeni u vremenu i prostoru, sa trzajima glave i mišlju da ćete viditi neke od poznatih faca koe ste sretali po hotelu tih tjedan dana' e pa tako sam ja sada jebeno dezorijentirana i neispavana. pretpostavljam da sam mogla ostat kući i spavat malo onako, al ne...ipak sam odlučila spavat na klupi u školi.
30x pitanje. "kako e bilo?".... 30X odgovor: jebeno.
neam slika jer sam se ja mali brejnstormer sjetila tek kada sam se ukomodirala u sobu da mi baterija radi ko hodanje po jajima: osjetljivo. pa sam je šparala za par fotki zadnji dan. ma bistrić sam ja.
smještaj je bio oke. sobe ok. sa super grijanjem ( premda mie određena djevojka nabila paranoje da se grijanje plaća pa smo par dana bili u skafanderima po sobi ). jest da smo imali detektore za dim pa smo ko izbjeglice ovisne o nikotinu pušile na balkonu i družile se sa ljudima ispod i iznad balkona. cigarete_connecting people. jest da su nam malo kopali po sobama i uzimali kutije cigareta ukoliko bi ih našli ili alkohol al bože moj..... (grrrrr)
hrana se ukratko može sažet na moju svakodnevnu izjavu koja je već počela posprdno izgovarana od strane drugih: Ja volim rižu. tu rečenicu sam u potpunosti podupirala svih 8 dana jer sam samo rižu i jela.
meso sam uvijek dohvatila polupećeno a krumpir je samo prividno ličio na njega.
pilo se u zaista umjerenim količinama. prwo smo izigravale fina usta al smo pri kraju ostale bez para pa smo morale kupit vina od 11kuna. s tim da smo platile 3boce. i onu koju smo razbile na kasi.
vino je toliko bilo diskasting da samo ga pili sa sakrivenim užasom žaleći za svaka svojih jedanaest kuna.
al neka. glava je bolila al se dalo pretrpit da se vidi kako martina trči za trebom i zalijeva je gemištom dok je sva prelivena piwom koju e tipica bacila.
imali smo dve velebne posjete: gorana milića i wesnu pisarović. uhu. neznam na kojem dijelu je mojoj sreći više bilo kraja. s tim da je prvi od 22.00-do 0. i nešto držao "kratko predviđeno" predavanje a wesnica : no koment.
i dakle...swe u swemu super. imaa jooooš toga za napisat al nemam sada volje. jer sam protekla dva sata vodila dijaloge sa starom o nekim ritard stvarima pa još me i na telefonu napadnu određeni ljudi. tako da sam danas ko penis u potrazi sa rečenicom: molim vas nadrkajte me.
tražiš lijepe riječi, a na kraju dana skužiš da ti je najlepša riječ danas bila od prodavačice na kiosku: "dobar dan, izvolite?".....sredstvo za privremeno umrtvljivane moliću lijepo.
danas nisam od nekih inspirativnih sranja..al da dam do znanja da sam se vratila i da uskoro se prisiljeno vraćam u rutinu pa se čitamo:)
pozdrav from d malinska
pozdrav iz malinske!:)
08.11.2005. u 20:48 | 20 Komentara | Print | # | ^bluberri on d edge
jednom davno sam izjavila da mie žiwot hardkor pornić. i danas to potvrđujem ponovno. ponavljam..ne radi se o nikakvim sick verzijama prezentacije kama sutra ili sličnih savijanja tijela ala u broj 69, već simpličamente spomenimo da se radi o prcanju u zdrav mozak od okolnih osoba zbog kojih mi se već lagano radi čir na želucu, al se uporno moram prisjećati da krw nije voda i smješkat se kako to zakon o obiteljskoj slozi nalaže.
jučer sam mislila da ću od muke izleći mlade dok smo samo skakali od groba do groba i od groblja do groblja, i dok sam se morala kao i svake godine smješkati istim ljudima koje sretnem na istom mjestu, na istom grobu sa istim glupim osmjesima na razini izbora za miss. lice mi se doslowce zategnulo kao đek nikolsonu kad je glumio đokera u betmenu. bolno. da me netko promatrao sa strane bi pomislio da sam možda kakva hodajuća reklama za akvafreš. mogla sam na pitanje : se sjećaš kad si imala godinu dana pa si mi mački čupala rep?-odgovoriti: da, još uvijek oko vrata furam dlake za uspomenu i dugo sjećanje-,al sam se svladala pod uprtim hitlerovsko-majčinskim pogledima i priglupo, kako bi i trebalo da paše mojoj plawoj kosi rekla: da- i nabacila smajL koji je popunio prazninu u nedovršenoj rečenici.
mrzim kada sretnem ljude koji su me znali kada sam bila hodajuća mašina za kakanje u pelenama.
nakon grobnih pohoda....obavezno od naše silne uljudnosti jedni prema drugima, svima pukne pa se svi posvade i onda ja ko tampon zona moram na svačije : je tako jana? - kimati: da tako je.
kao da se moje mišljenje uistinu cjeni u swemu tome, al očito mojoj staroj je taktika da njeni napadi više vrijede ako ih ja potvrdim.. nakon nabacivanja loptica bjesa sa ljeve na desnu i pokojim pogodkom mene u sredini, napokon smo se makli sa groblja.
i molim vas....koji penis ona dva ljudova stoje na ulazu i daju ti u ruke neke sličice majke božje?
samo mi ih je tutnuo u ruke i ja sam automatski uzela jer sam mislila da je for free...kad se on kršaćnskog duha ful nadvikivao da mu trebam platiti. jep. vratila sam mu sličice i rekla da ih ja mogu nabavit preko veze besplatno. bile su to žešće religijsko-šanerske spike.
teta se opet uhvatila u misiju preobraćenja. " a jel tebi trebaju ti metali po licu?" ..zlobno do mene al nisam se mogla svladat a da joj ne pripovjedam ideju ( koju neću ostvarit al sam je osmislila zbog ovakvih specijalnih tortura) o tetoviranju dima iznad p****....
mogu se kladit da se tokom vožnje molila da me vrate na pravi put.
da se nju pita kako bi se ja trebala odgajat to bi bilo usko vezano uz zvanje redovnica i životno pomaganje starim i nemoćnima.
stara se pak uhvatila one dobre stare: " zašto pušiš?"
prije bi se znala pobunit al sad me već tolko boli peniS da kad čujem to pitanje prebacim se u zen stanje i
ne čujem ni riječ koju mi kaže. to je vrlina na kojoj sam zahvalna svim flegmatičnim bogowima.
dakle...ja sam izvukla zaključak da svi ti neki olfa blagdani mojoj femili služe za poboljšanje mene i sebe ( lječeći svoje frustracije na način prvo spomenutog poboljšanja mene ). ou hepi dej. al ne dam se ja.
takvu me mater napravila. a ko njoj prigovora..nitko.
jedino spasonosno je bila pljeskavica sa sirom.
znate kada vam se po glavi cijeli dan vrti jedna pjesma i makar si molestirali uši radiom samo da vam izađe iz glave...ona i dalje ostaje tu negdje? danas je meni...od azre-marina :" dovoljno je da me vidi...da mi kaže miki kako siiii..."
dobro, miki, dobro.
