Dakle, ovako: ja znam što ja mislim, i nitko drugi ne zna što ja mislim.

Dakle, postoji barem jedna stvar koju znam samo ja, i koju nitko drugi sigurno ne zna.

Dakle, ako uopće postoji mogućnost da postoji netko tko zna sve, onda to sigurno nikako ne može biti nitko drugi doli mene samog.

Dakle, ja mislim da sam ja jedini potencijalni sveznalica, a svi drugi neka misle što god hoće.

Dakle, sada svi drugi znaju što ja mislim, ali ja i dalje ne znam što misle svi drugi.

Dakle, sada ja sigurno više nisam potencijalni sveznalica, ali zato svi drugi jesu; jer svi drugi sada znaju što ja mislim, a možda postoji netko od njih tko zna i sve drugo što se može znati.

Dakle, što mislite?

Odlične su mi neke od ovih novih mogućnosti Bloghaera. Oduvijek sam, recimo, želio ovu kojom bih mogao isključiti komentare na pojedini post. I sad sam je, eto, kažu, dobio; pa je odmah odlučih isprobati...

Zapustio sam se. Tupo zurim u strop i razmišljam da obrijem ovu bradu koju sam nemarno uzgajao protekla četiri tjedna. Možda koji dan više ili manje; ne znam, nisam više siguran. Ne želim baš, ali počela me smetati. Brkovi su mi već sasvim prekrili gornju usnu, a ako napućim donju, osjećam njihove šiljaste vrhove na napetoj isušenoj sluznici. Čudan je to osjećaj. Žele je probiti, samo im nedostaje malo čvrstine i snage. Kao i meni da ih obrijem, uostalom. Držimo se tako, u nerješivom klinču, moja brada i ja.

I zrak je težak ovdje. Ne bih znao znanstveno potkrijepiti svoje strepljenje, ali njegov vonj i topla vlaga kojom obiluje, govore mi da nije zdrav. Neugodno rastapa posljednje mikroskopske kristale soli u porama kože. Znoj ih zatim ispire... Nekamo; ne znam kamo, ali uvjeren sam da netragom nestaju. Ne odgovara mi to. Nimalo. I dim cigarete je pregust ovdje; nije lako niti pušiti. Ošit se čudno grči pa tjera na povraćanje; no pepeljara je svejedno puna.

Ne preostaje mi mnogo toga što mogu učiniti. Leći ću u mrak i ostaviti neku tugaljivu, melankoličnu glazbu da ustitra učmao prostor; pa pustiti trnce da mi nečujno skliznu niz leđa i smrznu otekle kralješke. Pridržat ću gornje kapke donjima, posegnuti za zrakom, i konačno se zagrcnuti krvlju iz probijene usne.

Iskoristite kolovoz 2007 za Decembar 2001.