miljevci
27.03.2007., utorak
Kilometar "nesvrstane" ceste=1 dite...?!
|
Miljevci Statistika ne laže,a ona pak kaže: Godina ...............Rođeni ..........Umrli ..........Vjenčani 1997. ................. 19................ 32................ ? 1998. ...................15 ............... 26.................2 1999. ..................20 ............... 27............... 2 2000. .................. 23 ............... 31 ...............4 2001.....................19 ................28 ................3 2002. ...................10 ..............37 .................3 2003. ................... 9 ............... 39 ............... 4 2004 ...................11 ............... 40 .............. 4 2005. .................12 .................42.................4 2006. ...................15 ,................30 ...............4 Znači ovako. Ukupno krštenih 153 , umrlih 332 ,vjenčanih 30 za zadnjih 10 godina,tužnih što se nataliteta tiče za Miljevce.Oli ako izračunamo ispada da imamo 117 % veći mortalitet od nataliteta,pa sad…..?! A još nisam brojio ove što su dicu krstili iz drugih gradova koji su bili samo na proputovanju,kao i pregršt ovih vjenčanih od čega su pola bile cure koje su zauvik napustile Miljevce,a štaš…? I kako dalje? Ja dajem jednu naoko jednostavnu formulu,koja se od ove godine primjenjuje u Njemačkoj.Tamo naima svaka majka za rođeno dijete dobije poticaj (a nema ušnu markicu),od 25.000 Eura! eeE Pa sad neka grad Drniš,oli naša krovna organizacija kako sebe naziva Miljevački sabor,svaki brak poticajno nagradi (naravno ako će ostati živit na Miljevcima),kao i svako dite sa npr 5.000 Kn. Pa će se možda i dica pravit. A novaca se vidim ima,a i šta je to dvacet dice 100.ooo Evo nagradno pitanje;"Što je bolje napravit;1 kilometar ceste ili 1 dite? Kad shvatite(i naravno odgovorite),kroz Miljevce će već proći autocesta,a Miljevci će biti dio Šibenika: Živili |
- 22:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.03.2007., ponedjeljak
Golf tereni -miljevačke utvare!
|
Poslao sam mom rođi A.Galiću neke komentare u vezi golf terena o kojim se sporimo pa ih ovdje prenosim kao naslovne,a obećavam da ću to i malo stručnije objasniti.I sad sam se sitija,oni planiraju dva ,i to u kršu,moš mislit. 1: komentar "Vidim da ovoj situaciji pristupaš "mladenački" ali je barem dobro da se aktualizira,i da se pokušaj vidjeti dobre strane ,ali nažalost i one (i to puno većem opsegu) negativno. Htio sam već o tome pisati ali sam konzultirao svoje prof. s građevinskog fakulteta inače velike zagovornike i branitelje prirode,prof Miju Vranješa i prof. Vinka Jovića da mi malo opširnije i stručnije objasne sam fenomen golf igrališta i popratne aktivnosti koje ga slijedi.Stoga o tome ćete biti obaviješteni u skorije vrijeme. Nije svaka civilizacija i napredak dobar. "Sve je lijek,sve je otrov,samo zavisi u kolikoj količini"-Ne dozvolimo da golf tereni umjesto razvoja postanu otrov zdravom životu. Vidim da si stavio prelijepu pjesmu od Branka Šarca,a ja ću te samo podsjetiti na nju: Didovino, ja te nedam! Svoju zemlju neću dati, Neka na njoj smrika raste. Kad bi i to učinija Onda ne bi to ja bija. Na njoj ja sam žito čupa, Gona konje, pluge drža. Ona mi je kao mate, Šta bi bez nje ja bi umra. Kada dođem ja do krča, Moj želudac sav proključa. Od radosti i veselja Uvati me radit želja. U njoj vidim mate svoju, Brata, sestru i svog ćaću. Kad san bija dite malo Sidili smo tu u ladu. Sićam se i dida moga, Sa ćaćom je ziđa laze, Stavljali su na zid drače Ovce po njoj da ne gaze. I bajama bilo'j puno, Čobani ih mlatit znali. Pitali bi ćaću moga: "Možemo li?" - Ko' van brani! I na kraju dođu kupci, Oće uzet zemlje moje. Daju kuna kolko oćeš, Oće mene da pokore. Pravit će se tu tereni, Od tenisa i od golfa, Briga te je – moć ćeš radit, Bit će plaća za te dobra! Neću prodat didovinu, Proklet će me mrtvi moji. S mukom su je kupovali, Neka ona tamo stoji! Niko neće uživati Trude mojih pradidova, U Amerike di su išli, Di se novac zarađiva. Miljevčani moji dragi, Zemlju uvik možeš radit, Uskopat je i posadit. Ako prodaš nije tvoje, Doć će drugi – GOTOVO JE! Sitite se škrte zemlje, Roda svoga Miljevačkog I ponosnih njenih ljudi Šta opstaše na ljutu kamenu, Koji gori na vrilom zvizdanu. Raja svoga Krke lijepe, I Čikole prelijepe, Visovca i franjevaca, Dičnih naših Miljevaca! Šta bi mi bez zemlje svoje, Ako prodaš nije tvoje! Tilo imaš, dušu nemaš, Iz njedara izvađenu.. Branko Šarac 2. komentar "A znaš li ti rođo što je to eko turizam?Kao što sama riječ kaže to je turizam koji propagira tezu i iskonsku vezu između čovjeka i prirode,u kojem je čovjek živio od te iste prirode i što se pri tom podrazumijeva,ali je istodobno to i cijenio.Ako je tebi golf turizam to ,onda…..?!...; 1.-promjena krajolika 2.-koliko imam čut do 1600 ležajeva za spavat 3.-upotreba pesticida i raznih gnojiva za uništavanje korova 4.-sam krš dovesti u zelenu površinu koju golf igralište traži? 5.-odakle voda za navodnit sve to,jer ne zaboravi da je zabranjeno crpit vodu iz samog NP Krka 6.-kad bi se to i riješilo kako bi se to krš navodnio jer krški teren je izrazito propustan pun jama ,pukotina i kao takav apsolutno neprikladan i preskup I kako se može zaobići pitanje prodaje didovine,objasni,ali prije promisli… I je li ti misliš da je ovo ulaganje u Miljevce,za mene ne izgleda tako,zar ćemo imati neke velike dobiti osim što će nam prostor biti trajno izgubljen i uništen,a ja mislim da će se još čuti za Lećavicu. Malo pogledaj u literaturi o ovom problemu,ne srljajmo "kao guske u magli" jer poslije će biti kasno. Meni ovo izgleda više kao da se ovi na jeftin način domognu prvenstveno državne zemlje jeftinoj cijeni,ali i naše ,jer Miljevci i smještaj Miljevaca je raj zemaljski. A poslije će to zemljište netko prenamijeniti u građevinsko,parcijalizirati ga,i slično ,a onda ga prodati višestruko više. Evo jednog članka o ovom problemu: "Ako letite iznad obale, vidjet ćete mnogo neiskorištenog zemljišta," kaže P.Ž. Rusković. " Pronašli smo 42 lokacije koje bi bile izvrsne za golf terene i sada radimo na vlasničkom pitanju." Ministrica navodi da je samo nekoliko od ovih parcela u državnom vlasništvu. "Na dobrom smo putu prema postizanju dogovora s vasnicima i dat ćemo im izbor. Mogu napustiti zemlju i pridružiti se ovoj 'joint venture' / zajedničkoj investiciji/. Na zemlju koja se ne koristi plaćat će se porezi. Napravit ćemo to tako da je za njih bolje da izgrade terene za golf nego da ostave zemlju neiskorištenu." Ako se ovaj plan počme ispunjavati doći ći i ružne strane ,pritisci,ucjene…a ovi današnji zagovarači će reći :"Nismo znali" Jer ako ti ovako pišeš,kako će tek oni što škole vidili nisu." POmalo! |
- 00:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #
23.03.2007., petak
Zapamti sine
|
-Evo ,finila je i ova-reka jer Roko dok je piva Nadalini. Tako je i ova moja pisma zgotovljena,ali ona u biti tek počinje svoj put i put do onih koji će je slušat i "možda" uživat u njoj.Nikad ne reci nikad. Moram se sada zahvaliti i onima koji su pomogli da "oživi" kao i ove 4 prije nje,a to je gospodin Davor Jašek,koji je napravio sve aranžmane (osim dijela i dijelova na pjesmi "Anđele" koji je napravio prof. Hrvoje Pekas i to pretežno mislim na jedan predivan uvod same pjesme-hvala profesore!),i koji je pjesmama pristupio toliko predano da se samo snimanje znalo odužiti dok se svaka sitnica nije dovela na svoje mjesto.I kao što on kaže,svaka je posebna na svoj način,i drukčija,a o kvaliteti i da li je dobra to nek svak ponaosob odluči.I da previše ne hvalim moram zahvaliti i sinu mu Bruni, gitaristu i kritičaru,koji je dao prepoznatljiv gitaristički dio i stil svima pjesmama. Tu su još i prateći vokali na pjesmama,moja prijateljica Katarina Radas-od milja Kata,koja je svojim moćnim glasom otpratila većinu pjesama kao i zet ,inaqče bojnik,Ivica Čupić oliti Ive bend(za mene samo Čupe),koji je tu kad je najpotrebnije i koji je dao štih "Zagori".Svima njima od srca hvala,uz napomenu da je ovo tek početak! Ne smijem zaboraviti moje prijatelje koji su davali onu početnu inerciju kada sam mislio da ništa ne ide(mi tkz. umjetnici smo povredljive i osjetljive osobe ha-ha) i da ne valja pošto nikoga nije briga. Hvala počasnim menedžerima Suvom,Meštru, kumu Lapiću,kumu Franji,Cigi,Crnom,hvala gđi.Jasni Lapić na posuđenoj gitari,malom Tomi od Suvog i Paški Lapiću(mojim najmlađim i najvjernijim fanovima),hvala curama s radio Drniša;Matildi ,Ivani ,Mladeni i Aniti. I hvala Podrum Bendu,nadam se da ćemo se naći barem 2 put ove godine i zasvirat. I sad vijest:Gotova je "Zapamti sine",posvećena mom malom Jeri i svoj maloj dici,pjesma o drniškom kraju i neslomljivim njegovim ljudima ,tako nekako.A s njom ćemo možda ići na Knin Fest ako se Gradsko poglavarstvo grada Drniša pozitivno izjasni o mojoj zamolbi za financijsku podršku-vjerujte za njih smiješnu.Ako ne pjevat ćemo i svirat frulicu kod ovaca.A štaš. Pozdravljam vas moj puče! Ako sam koga izostavio nek se sam javi Ha-HA. I ko bi zaboravio moju Brankicu i dida Branka bija bi lud ha-ha. Ipak sam zaboravio prijatelja Peru Abramca koji mi je stavio MP3 verzije pjesama na internet,i moga Boru pržioca(tražimo mu curu,koja je slobodna nek se javi,100% ozbiljan kad triba. |
- 12:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
20.03.2007., utorak
Indijansko selo na Miljevcima?!
Starije generacije se sjećaju da se tamo 60-tih godina na području NP Krka i to u Roškom slapu i Skradinskom buku snimao legendarni serijal o Winetou.Snimljeno je sveukupno 6-7 filmova ,a samo prva dva ili tri iz serijala snimali su se ovdje.Osim toga snimalo se na Zrmanji,Cetini,Plitvičkim jezerima .. Winetou je postiga nezabilježeni uspjeh kod njemačke publike i dan danas ima svoj fan klub u kojem je oko 120 000 ljudi. Grupe organiziranih njemačkih grupa i dan danas idu rutama na kojima se film snimao,a neki od njih čak snimaju amaterske filmove. I zašto to ne iskoristiti! Malo sam pretraživao internet stranice i malo je reći da nitko o Winetou ne piše ni aaaaa,a štaš! Druge zemlje izmišljaju priče,koje poslim prodaju kao orginalne legende,a mi što imamo na hrpe priča o tome šutimo kao da se sramimo,a zapravo je priča drukčija: MI NE ZNAMO! A oni koji možda i znaju njih nije briga,ili ne vide koristi,a tribali bi. Otvorite bilo koje novine i vidjet ćete priče o Disnylandu u Francuskoj,u Americi ,u Italiji nešto slično(makete poznatih građevina),koji imaju na desetine tisuće posjeta dnevno. U Pakovu selu Lokas (inače mate mu je s Miljevaca,Stojanović),gradi etno selo Dalmati (koje ruku na srce ,opet po meni nema puno veze sa starinskim selom),ali je senzacija! i to je ono što turist hoće. Ako budemo pametni to isto selo ,uz već spomenuti NP krka,otvara vrata nama Miljevčanima za početke smještajnog seoskog ,a poslije i svih drugih vrsta turizma(u Drinovcima koliko čujem Skelin Joso jer već poodmakao u svojim ulaganjima i planovima motela-hotela sa pripadajućim bazenom,vinogradima,podrumom. Imamo sreću da živimo u takvom raju,okruženi Prominom,rijekama Čikolom,Krkom,biserima,Visovcem i Roškim slapom,u kraju koji nije osjetio nikakvo industrijsko zagađenje. Iskoristimo taj svoj "nedostatak" i pretvorimo ga u svoju korist,ali polako i pametno,i prije svega samo KVALITETNO,nikako kvantitetno. Golf tereni-GO home,ali o tome drugom prilikom. Jedno indijansko naselje (kao lokacije Donji Brištani,Bogatićanska ploča,Popovići,Nos Kalici koji su ujedno i za sportski turizam),sa vigmanima,par sqvo,konjima,totemima,osim što ne bi unakazio okoliš,već bi kao jedno "zdravi" projekt pronio marketinški glas na daleko o Miljevcima i sve to bez nekog naročito ozbiljnog ulaganja(moglo bi se osnivanjem zadruga i traženjem novca iz predpristupnih fondova EU-a, kao i ministarstva kulture i turizma koje bi garant podržale.Da je lako nije,al triba pokušat. Ajmo rode! |
- 21:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #
19.03.2007., ponedjeljak
Miljevački stihoklepci
|
U listu Miljevci već duže vrijeme se objavljuju pjesme više "narodnih" autora. Na jedan lijep ,pozitivan način kroz stihove opjevavaju se ljepote miljevačkog kraja,tradicija,čuvaju se od zaborava neke riječi koje se više pa skoro ne upotrebljavaju,spominju se stari zanati,mukotrpan rad,slavi život… Ja ću samo nabrojati neke od njih a ako pak nekog izostavim,spomenit ćemo ga drug put;Branko Šarac,Ljiljana Galić,Ilija Galić,,Ante Galić major oliti bojnik,Šime Kulušić,mali Mateo Galić,Ante Skelin,Ana Lovrić,Josip Pilić i dalje ne znam. Mislim da ih ima još ali nisu smogli hrabrosti da objave i da se suoče sa kritikama,manje s pohvalama HA-ha. Kad bi netko pokrenuo akciju,npr fra.Jukić,mogla bi se tiskati jedna lijepa zbirka pjesama koja bi bila na ponos miljevačkom kraju (jel' tako rođo Ante G.-želja ti je ispunjena.) Evojoš nekoliko meni prelijepih zapisa,svaki na svoj način: Probudi se majko! Probudi se majko,ja te molim! Zli mi hoće tijelo otet, duh moj sve to gleda, u strahu te molim opet. Probudi se majko,hoću živjet, svijet ovaj upoznat želim, oca svoga smiješeći gledat, Mama!Tata! da vam velim. Probudi se majko,život mi spasi! Hladna kliješta već me guše. bespomoćno nijemo vičem, Tijelo moje malo ruše. Kada budeš pokraj mora ili bistre rijeke, u vodi ćeš ugledati moje oči i u snove majko uvijek ću ti doći. Dijete tvoje ja sam malo, tebe molim,molim jako, ljubav tvoja nek prevlada. Probudi se majko! Ljiljana Galić ČEKANJE (mojoj majci) -Kad će više,majo,doći kući ćaća?- -nestrpljiv i pospan sin mate' upita. -Pa znaš,sinko,da se kasno vraća,- a sama misli:jama je crna i tajnovita. Zna sin dobro da ćaća ugljen kopa, da zguren i znojan puni vagone, da je mrak gust,a duboko do iskopa i od pucnja mina da mu uši zvone. Ponoć je blizu,a njega još nema, jaketu i gaće,bičve mate' krpi; odavno bi zaspala,a sad joj se ne drijema: pogledava na sat, i čeka i – trpi. Šuti i treperi karbidna svijeća usred hladne zimske,neizvjesne noći, od čekanja dugog umorna su dvoje pleća: sin i mate' čekaju kad će ćaća doći. Čekat će dugo,ko svakog dana, (čekat će ga i podgrijana jela), čekat će ga i po vraćanju čobana, po odlasku susjeda i svršetku prela. Nestade svih jamskih utvara otkad moga ćaće rudarstvo mine, nema više miljevačkih rudara ni rudarskih iskopa podno Promine. Josip Pilić Uživanje Na vrh strane dođem sisti, Tad o tebi počnem maštat. Nikad od tebe ne bi odlazio, Ti znaš da sam te zavolio. Kad dođem tebi,Čikolo, Ja slavim tvoje stvaranje i udvaranje. Svako spuštanje k tebi: Ja se preporodim u sebi. Iz tvoje doline ja gledam katedrale Što se spuštaju s vrha strane Na korito tvoje drage. A grede strme tvoje: Cvića ne njima stoje svake boje. Oj čikolo,ljepotice!,zove te more. Zato dođite i izvolite, Toj se rijeci poklonite! Ona vas čeka u dolini hrvatskih plemića Nelipića. Tu je odmor za dušu,za sva bića. Branko Šarac Rdobrad Vjekovima već prisutna u kamenu ovdje ti si, nitko hvalu ne dade ti ko da ništa dala nisi. Nosila si brime teško tisuć grla othranila, stenjala si pod kopitom, rdobradi,diko mila! Čobanska se pisma čula rzali su konji vranci, janjad bi se zaigrala revali su i magarci. Idila se priko noći raspršila kao san, nema tebe ko da štipa, rdobradi,osta sam. Još ko dica mi smo bili klasje tvoje mi bi krali, pa veselju nikad kraja kupine bi na nj nizali. Kad naraste u proliće klasje tvoje,rdobradi, dok ja šetam stazom tvojom ti škaklješ me i po bradi. Kad nabujaš svom silinom, na vrhuncu svoje slave, razbarušiš klasje svoje ko brčine Čunić Pave. Kada krenem put Drniša lelujaš se s obje strane kao pista,cesta 'zgleda, na momenat dah zastane. Za Petrovdan kad procvita divoloza iz litice plete ona vijenac tebi, rodnog krša ti kraljice! Ako,prijatelju,si daleko pohodi svoje rodne strane, nagledaj se rdobradi, nek' niz obraz suza kane! Ilija Galić |
- 19:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
17.03.2007., subota
Kruva i igara gospodaru!Lakše je.
|
Vidim da nas je sve više i to me veseli,samo to moramo nekako i iskoristiti.Uz već tradicionalno obilježavane Oslobođenje Miljevaca koje prate malonogometni turnir,te prigodna svečanost (ove godine u još svečanijem ruhu),Miljevci su ostali dio godine praktički "mrtvi",jedini su događaji balotaški susreti u Vukačićima i u Drinovcima,te kartaški dvoboji (i više od toga) u Ćau –baua(valjda se tako piše).Tu su još i KUU Miljevci vrijedni svake pohvale ali za one koji takvo što vole,Miljevački sabor je više za nekakav razvoj i veće stvari,ali kako ćemo popuniti one preostale dane i male stvari.A da ,još je i SRD Miljevci koje aktivno djeluje samo za turnir povodom Oslobođenja i još par gostujućih turnira. Par puta sam inicirao osnivanje udruge za nas mlade koji smo ostali živjeti na Miljevcima i koji smo svjesni problema sa kojim se suočavamo,a tih je puno (mislim problema).I uvijek bi sve ostalo na pričama. Moja je ideja za početak da napravimo između Male i Velike Gospe (kad na Miljevcima osim ovog domicilnog stanovništva ima najviše naših domaćih povratnika oliti gasterbajtera),napravimo slično kao Prominjani koji imaju feštu na gusterni u Čitluku. Prije rata ,kao dite se sićam bio je sajam u Širitovcima na Veliku Gospu,a za Gospu od Milosti u Drinovcima,i ti su mi dani ostali kao nezaboravni.Kolone ljudi ,smija,vriska dice,plača i moljenje dida i ćaće da im se kupi neki plastični pištolj,oli curicama ogledalce,stariji bi kad bi malo popili zaojkali i zatreskali,a šijalo se do kasno u noć.Stariji bi ljudi s ponosom nosili drnišku kapu,skupila bi se sva rodbina i to je bilo jedno od onih trenutaka kad se zaboravljalo na težak i mukotrpan rad,već bi svako na taj dan bio pravi "kralj",davajući sebi gušta. Kod Oštarije Šljako bi sika vruću janjetinu,sokovi i pive su se vadile iz bačvi u kojima je bila tona leda za čitavi dan…..Mladi poduzetnici koji su to postajali samo za taj dan su užurbano(sa osmijehom na licu zbog dobra utrška) su posluživali prijatelje,poznanike,a ovi bi pak komentirali sve i svašta. I bilo je lipo! Samo zašto ne bi bilo opet? Zašto ne bi se opet pivalo i veselilo da i naša dica upoznaju tradiciju,rođake koji se viđaju takoreći samo na taj dan jer da im mate i ćaća ne reču ko je ko,sami to i ne bi znali,il smo baš tako neaktivni,ravnodušni il još gore nesposobni. Tehnički triba prijaviti skup kako se to već radi ,policiji i kome već,(priko mjesne zajednice koje pak nema,ali koga briga),razdilit malo poziva za taj dan trgovcima kojekakvih đakonlija oliti igračaka,par priručnih kvazimondo ugostitelja ,napravit reklamne i možda osmislit još poneki sadržaj osim ovog već prije nabrojenog kojega će sigurno biti (šijavice i pisme),a to znači za početak možda organizirati i par starih seoskih disciplina:potezanje konopa između svih sela,bacanje kamena s ramena i turnir u šijanju(ovo ne zahtjeva neka velika umijeća i izvodivo je),a mogli bi se i uz pomoć mojih prijatelja iz legendarnog prominskog Podrum benda i malo zasvirati žešće mjuze. Reka je moj susjed Niko Karlov da je mislija kad mladi dođu na vlast da će sve propast,ali kaže,kad je vidija kako svitli(kad su stavili novo osvjetljenje)crkva sv.Petra i Pavla onda se je pokoleba. Jer ipak (mada se to kod nas ne vidi )na mladima svit ostaje! Živili ! |
- 00:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #
08.03.2007., četvrtak
Tri kuma za Oslobođenje Miljevaca?!
|
Evo da ispunim želju Ane Miljevčanke ,najave su da će se za jubilarnu 15. obljetnicu Oslobođenja Miljevaca,i to dana 16. lipnja 2007.,u subotu,održati veliki koncert "tri kuma"! Vodstvo Miljevačkog sabora već je razgovaralo sa Markom Perkovićem Thompsonom koji je dao pristanak za svoj nastup,a razgovara se i s Miroslavom Škorom i Matom Bulićem tako da je velika isvjesnost da će toga dana u slavu miljevačkih i hrvatskih branitelja i osloboditelja s pozornice na Miljevcima odzvanjati pjesme tri kuma. Nazdravlje! |
- 13:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #
04.03.2007., nedjelja
Moja baština
|
Prije 26 godina fra Vinko Prlić je napisao članak u župnom listu Miljevci,a izgleda po aktualnosti kao da ga je napisao danas,tj. ništa se nije prominilo osim šta je onda bilo dvaput više stanovnika, osim ako ne i više. "Rodio si se na Miljevcima.Tu si proveo djetinjstvo.Možda završio osnovnu i srednju školu. Tu si primio i sakramente u svojoj crkvi.Drag ti je bio i put do Visovca,posebno na Gospine blagdane i na Cvjetnicu. Život te odveo drugim putem.Našao si se u jednom od naših gradova ili u svjetskim metropolama.Često se sjetiš svojeg kraja.Možda je za tobom krenuo tvoj i tvoj brat…Pomalo opustje tvoje dvorište i tvoja baština.Roditelji ostali sami,možda su ih dobri susjedi pokopali i oplakali,a ti nisi "mogao" doći na pogreb svojih roditelja i staratelja,koji su željeli da se nastavi život na njihovoj baštini. Nekako se može trpjeti da je zemlja neobrađena,vinograd zapušten,ograde srušene.Teško je vidjeti kako je prozor već razbijen,vrata napukla,a štakori se okupljaju oko komina gdje si nekad slušao priče o vilama i vukodlacima,pjesme o junacima,gdje si se grijao i veselio životu.Sada si daleko,možda i ne toliko da se ne bi mogao češće navratiti….prozračiti,urediti malo kuću koju ti otac i djed sagradiše.Možda si sagradio kuću na moru ili imaš klet u Zagorju,da imaš gdje primiti prijatelje.No tvome bi prijatelju bilo možda draže da ga dovedeš u svoje gnijezdo,u svoje selo da vidi ograde koje podigoše tvoji preci.Možda si i ime zaboravio baš onima čije vrijedne ruke sagradiše te ograde i zidove. O ovome često razmišljam kad prolazim selom…Kuća se nagnula,cigle popucale,ploča pala,vrata su još samo na jednoj "voćeti",ulazi magarad u kuhinju…Djeca se slobodno igraju po dvorištu i igralište su napravili,jer to je "ničije",nitko im ne smeta igrati.Za kiše se sklanjaju u tvoju kulu ili kužinu….igraju karte,mladenački puše… Sjeti se svog obora,svoje njive i ograde.Auta imamo,dođi i uredi svoje.Kad novaca ima za sve,neka budu novi prozori i škure,neka vrata i dvorišna ograda budu čvrsti.Daj nekome ključ da ponekad otvori i prozrači.Vikend provedi kod svoje kuće pa će nam baština ostavljena od naših starih koji su obilazili Evropu,kopali,lovili ribu i prodavali je skupa sa smokvama da se skuće,a mi možda to njihovo odbacismo.Jesam li i ja jedan od takvih? Sjetih se riječi hrvatskoga književnika Petra Zoranića,koji davno napisa: "I mi bismo odovud pobigli, ali nas slatkost bašćine uzdrži"! Zovem te da se vratiš na ove preostale hridi Na ovaj opustjeli otok,u ove sunčane škrape U ova tvrda brda gdje bura dan noć bridi, U ove blatne ravnice što prazno u nebo zjape. Josip Pupačić Moj komentar: Dok su mate i ćaća živi,sve je lakše ,dica obilaze kuću i roditelje,kad oni partiju onda…onda svašta,teško se i s bratom dogovoriti,previše je materijalističkog u glavama današnjih ljudi. Teško će starine koje imaju više vlasnika dočekat da ponovno zažive i ožive. A štaš,šteta! |
- 23:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Veljača 2012 (2) Siječanj 2012 (4) Veljača 2011 (5) Siječanj 2011 (1) Svibanj 2009 (2) Ožujak 2009 (1) Veljača 2009 (5) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (6) Studeni 2008 (7) Listopad 2008 (1) Rujan 2008 (3) Kolovoz 2008 (2) Lipanj 2008 (2) Svibanj 2008 (1) Ožujak 2008 (10) Veljača 2008 (7) Siječanj 2008 (5) Prosinac 2007 (3) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (1) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (2) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (8) Ožujak 2007 (8) Veljača 2007 (18) Siječanj 2007 (18) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Kronika našeg malog velikog mista s pogledom naprid,a s osvrtom unazad pa šta bude-al da sve to bude šta veselije i pozitivnije. youtube video Zagoro moja Čavoglave uživo 05.08.2008.-Ante Skelin MP3 -pjesme by Ante Skelin Album "Terra Croatica" Novo! Oj Zagoro još si živa-feat KUD Zvona Zagore Žena iz sna Hrvati Album "Miljevačka priča" Vratit ću se Sjećanja Miljevačka priča Guvno moje uzorano Zapamti sine Zagoro moja Anđele Na kamenu kamen Ne zaboravi Misto malo Ima jedno misto malo Kud god krenem svud me prati Pod gurlama,u oblaku Povjetarcu,travke vlati. S njime sam se pobratio Zavit dao što davaše preci Dok god bude krv tekla živa Slavit će se naši sveci. Ima jedno misto malo Di mi mladost osta Sakrilo se usrid srca U zjenici moga oka. Ima jedna kuća stara Prid vratima mate,ćaća Kad zaboli,kad zaledi Njoj se duša uvik vraća. Još me bole one riči Svome ćali šta san reka Mladost luda,ne zamiri Sve san isto i sam dočeka. Još me više bole one Usrid grla šta su stale Da ti rečem puno fala Stino moja,zvizdo sjajna. Miljevačka priča Usrid krša i kamena, tvrde vire i poštenja, nareslo je sedam braće, prave dice pravog ćaće. Bila im je kuća mala, i kužina,i soba,i jara. Iz jednog se lonca ilo, kad je išta isti bilo. Al' ko uvik, kad se skupe isprid praga, nigdi nema tog veselja, kad zapivaju momci s miljevačkih sela; Ovo su ti s Miljevaca lole, što se krste i Bogu se mole. Ovo su ti s Miljevaca dica, pomogla ih Marija Divica. Suve smokve,komad zemlje slatke, jedne gaće i stare opanke. "Idi sine,srićo moja svaka, čuvala te Gospa Visovačka. Budi čovik, ki šta ti i sliči, poštuj tuđe,a svojim se diči. Nemoj roda zaboravit svoga, majke,oca,ni kamenog dvora." by Ante Skelin Guvno moje uzorano Na guvnu se vrlo,vijalo i reslo, umićalo,breštimalo,šijalo i treslo. Vikalo se jopet kad se došlo do stožine, rzali su vranci noću i igrale vile. Guvno moje uzorano,di su oni dani kad se pilo,ljubovalo i pivalo zajno. Guvno moje gnizdo milo,di su tvoji tići zar ne znaju puta domu, kud su stoput išli. Pržilo je sunce zemlju i letila pliva, cvrčija je drlidžija,vodnila žutina. Čuvale su babe dicu s krunicom u ruci, plašile ih vukodlacim,dok vijali su vuci. Zapamti sine Na Gradini staroj svaki kamen priča, radosti i tuge, moga Drniša. Tili su mnogi da nas zatru,slome al' smo ostali,svoji na svome. Sad na tebi ostaje,mali moj sine, da braniš i čuvaš to sveto ime. Nemoj da zalud su ginuli preci, zapamti sine,pa pričaj svojoj djeci. Zapamti sine,što ti ćaća kaže što s Promine vidiš,sve je naše; svaka suva drača,lokva i polje, svaki kamen se Hrvatska zove Naši su stari,časni križ nam dali, čuvali za nas što su mogli i znali, puno je proteklo Čikole vode dok su sanjali ,žedni slobode. Sad na tebi ostaje… Zagoro moja Rič ti dajem zemljo moja rič seljačku i svog roda ognjište didovo i starina bit će misto dičjeg smija kad zapuše s Promine bura mišat će se,na kominu pura uz susak vina i divane znane ojkat će se,ko u zemane Volim te Zagoro,volim do bola smriku,doce,škrta polja u tebi restem,pupam i cvitam lipše su zime,lipša lita eeeee Zagoro moja volim te Zagoro,tako mi Boga kolivko ćaće i dida moga jarugo bistra majčina mlika moj si ponos,moja dika eeeee Zagoro moja MOJ RODNI KRAJ …Tko mari više za obećanja davne želje premošćene snom i istinu što tako lijepo krasi tvoje lice u trenutku strasti …Da li smo pronašli što smo tražili zapisano je , al' nitko neće saznati i suza će kapnuti i sumnja će kao lavina riječi prohujati vječnošću …Danas sam vidio svoj najdraži kraj vidio sam ruševine svog djetinjstva vidio sam ubojice kraj svježih grobova vidio sam oduzetu nevinost djevojčica ...Danas sam vidio svoj najdraži kraj vidio sam heroje što gubili su ratove vidio sam boju novca u voljenim očima vidio sam budućnost , al' bez svoga imena jer danas sam vidio , danas sam … …U osami , u krajnosti , u gorčini zastarjeli razlozi bivaju laži o nama sude , istinu nam nude slijepci što vide tek u mraku …A kilometri patnje za njenu slavu smrt kao bohem i drag drug kao Tin u odrazu vječne mladosti kao povečerje…moj rodni kraj NE ZABORAVI Proklete duge noći , u našim srcima nije bilo zla , u njihovim nije ničega . Kilometrima samo polja straha , beskrajna mogućnost ludila , i želja da se vratim doma . Zar smo krivi mi , što smo sanjali , moje su gazili , moje su palili . i ne zaboravi, ne zaboravi i ne zaboravi, ne zaboravi Sjeti se vriska majki , i pokidanih mladosti , sjeti se suze u oku didovu , i masnica do kosti , sjeti se lica dragih kojih više nema pa svijeću zapali nek plamti sve do neba i ne zaboravi, ne zaboravi moje su gazili , moje su palili Na kamenu kamen Kamen, kamen,na kamenu kamen. Kamen, kamen ,na kamenu kamen. U kamenu srce gori, propinje se ,pa mi zbori; "Tu ostani di su tvoji"! Tu ostani di su tvoji gnizdo svili pradidovi. Ne daj nikom da te slomi raseli te i pokori, tu ostani di su tvoji. Tu ostani di su tvoji za dom mrili sokolovi. Suzu pusti kad zaori, Hrvatska se srcem voli, Hrvatska se navik voli. by aS Neke pjesme iz neobjavljene "ratne"zbirke pjesama "Na mrtvoj straži" by Ante Skelin part I Za tebe Mračno doba,o kako bi volio miris dima,prazne flaše Niz leđa kapljice znoja,jeza hladna noć,samo miris breza hladna voda,pokraj šuti ratnik mrtva straža,na njoj patnik Glas čaglja,o kako bi volio šaputanje njeno,njene prste,draži Moje lice u trenutku tišine napetost u meni,zov domovine i ponovno opasnost,budi se u meni anđeo smrti,zvijer Život il' smrt neprijatelju moj život il' smrt ne biraj,nemoj zvijer ti je na putu providan je tvoj put ,bježi jer dolazi zvijer,skrivena u ljudskoj svijesti Za tebe,samo za te o Gospode i kad mrzim(valjda znam) štedim ušljive živote Noću kad dan prelazi u bunilo kad se budim nisam ratnik,niti zvijer 20.VIII 1992. Tko ostane živ Odlazim,mrklu noć ostavljam ipak njeno lice ne zaboravljam prijatelju moj,budi frend makar još ovu noć sutra moram poć Dočekala me hladna rupa nigdje moga broja prijatelju moj, budi drug potegni još jednu put je naš i suviše dug Tko ostane živ pričat će o životu bez imalo žara tko ostane živ reći će drugi nisu imali dara prijatelju moj Puno ih je tamo bilo sve prijatelji moji ovo je njima u slavu oni su za Hrvatsku dali svoju glavu 15.IX 1992. Balada o životu Moj prijatelju lako je bilo o bogovima pričati o suncu,ženama,ljudima,po livadi trčati teško je bilo do bogova doći,sunce dotaći teško je bilo ženu osvojiti,ljude razumjeti a najteže,najteže je bilo pobjeći od granate,od metka,od crne rupe ona ima oči,proguta te,a da ne znaš je li to zbilja ili dio sna kad se probudiš vidiš da si po do dna Moj prijatelju lako je bilo pobjeći lako je hodati i život na leđima nositi al kako se vratiti,tko će mi puta kazati tko doma u obraze suzne poljubiti i gdje se vratiti;u vlažne jame bezdanke da nas barem one sačuvaju od kiše olovne ,teške od koje dišeš sve tiše i tiše i sam sam pusti me da plačem za svim što sam imao;za igračkom,za kamenom ne za majkom ,nju sam davno zaboravio Sve što sam dobio od mladosti posudio sam njima ono što sam prerastao bacio jer više ne štima nemam igračku,što će mi mladost nemam kuće,što će mi radost poklonite mi ljubav,promijenite svijet na svježe grobove stavite cvijet Kad bi barem usne njene zaborav sledile ne bacile jer na to nemam pravo kad bi barem usne njene zaustavile sat da ne čujem u ušima čizama bat Posudite mi igračku suze da osjetim dječačke vrele,djetinjstva da se sjetim na rukam djedovim dok visim kad mi kaže čovik didov ti si Moj prijatelju lako je primijetiti boju cvijeta al kako prepoznati čovjeka bez svog svijeta lako je ponuditi ruku i prihvatiti se za nju al kako rastjerati maglu i pronaći iskrenu a svuda okolo mene su rupe bez dna njih vidim,osjećam,osjećam vatru u tijelu kida mi zadnje niti što je ljubav vezala tjera me od doma ,igračke mi ljudi gore otac viče zdrav si sine moglo je i gore Prošao sam pola puta ostalo sam skrio proživjet ću i drugu polu kad se budem vratio pjevajte mi nešto da prespavam polja svoja budan dočekam dajte mi golubicu da je bacim u visine da donese granu masline Nek voda oteče nek se ne vrati kao Noa da mogu na zemlju svoju stati što će mi pokloni što će mi novci Ljubav mi dajte osjećaj sna promijenite svijet,smognite snage dignite ruku u znak pravde za prijatelja prijatelju moj za prijatelja ću dati život svoj A ti me gledaš s prijezirom i još se smiješiš još sam budan,ako misliš da te mrzim griješiš Sažalijevam te jer ne znaš razlikovati boju mojih očiju od boje novca,uspjeha,slave sažalijevam te jer si isti kao oni kojim ostavih neokaljanu mladost,svijet mašte,sretne dane Prijatelju moj to što plačem nije od boli nije zbog poraza,sjećanja,majke,soli plačem zato što svi imaju zvijezdu svoju a ja moju danima tražim i naći je ne mogu Kad bih moga okrenuti leđa i otići u neki novi svijet bez grijeha stići Kad bih moga promijeniti svijet. 28.09 1994. Samoća Skriveni obrazi,razbludna tijela Ma što da želim u svojoj glavi Ljepotice odlaze i dolaze govorim;uzmi il' ostavi. Sve je ko u snu ,mome A moje veličanstvo i dalje samo Napustili me vjernici kao auto istrošeno dinamo. Samoćo ,odlazi s moga lica Njeni kraci,moja slabost Ritam opojan bez žena i poznanika život bez užitka,obična post. Napustila me ona moja obavljajući dnevne stvari nisam znao da ne mari koliko joj dajem darova i love već da traži pravog tipa koji može bez po muke da iskleše živog kipa Darovala mi samoću u moj dom a bila je mala draga srcu mom. 09.09.19992. UTAH 1886 Kud vode te tračnice? Daleko od ove stanice Daleko od zagrobnog života Daleko od mojih nota. Putnici u njemu stoje Kao žene bez muževa. Slomljeni, ne žele mijenjati, Ne žele više stajati, Ne žele kroz prozore gledati livade od krava ogoljene šume od šumara zaboravljene Žele samo kao i ja otići daleko od prošlosti negdje stići. Budućnost je naša karta kroz budućnost bez drotova Vidio sam njeno lice nigdje naše stanice Udri luđače svoj kamen robija je naša karta robija i njeno dvorište naše vječno počivalište. Kako je ime vašem grobu? Meni su rekli UTAH;godina? Pitanje je koje nisu čuli Vjerovah 1886,briga me Ja i dalje sviram ,ne bojim se. 19.08.1992 Utopija Život čovjeka, zvijezde nemogućnost da pričam pri svakom koraku o davnim mislima moja glava razmišlja pijetlima bez glava,anđelu u mraku. Život čovjeka, zvijezde bezlični koraci,oko mene ljudi samo tišina,bez bonusa svi šute kakvi su mi sni,tamni,mračni,ludi. Više nikoga,ničega nema samo tuga bez kaputa samo gola utopija,utopija život bijednika. 18.08.1992. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||